Možda na kraju ispadne da je nekadašnji predsjednik Vlade Zoran Milanović bio u pravu kada je govorio o Hrvatskoj kao slučajnoj državi. Jer po svemu što u se njoj događa može se zaključiit da Hrvati zapravo i ne znaju što bi s njom iako su je dobili u krvavom ratu u kojem su poginule na tisuće ljudi.


Velika je šteta za Ivana Pernara što ni ne pokušava raditi na sebi pa je i dalje, kako se sam nazvao, klaun koji se jedini usuditi govoriti istinu. Jer točno jest da je Živi zid uz Most jedina stranka koja se usudi reći da je car gol. I da Hrvatska, njena politika, društvo, gospodarstvo, sport i sve što se u njoj događa zaista sve više počinje sličiti na cirkus. Jer kako inače nazvati državu i društvo u kojem na primjer još uvijek nitko nije odgovarao za ono što se događa u Agrokoru iako je izvanredni povjererenik već više puta naglasio da su prošlogodišnja financijska izvješća ove tvrtke bila frizirana. Kako je moguće da se mediji, i to čak i oni koji pretendiraju biti ozbiljan tisak, cijelu situaciju oko ove tvrtke prate ili površno ili uz očigledno navijanje da se neke stvari stave pod tepih.

Ili kako je moguće da predsjednica Republike praktički već drugi put u samo dvije i pol godine podržava mađarsku Vladu kada se ona nađe u ozbiljnom sukobu s hrvatskom? Kako je moguće da svi vodeći ljudi hrvatske politike kažu da su odnosi sa sjevernim susjedom dobri osim jedne sitnice. A ta je da je, barem su tako presudili regularni hrvatski sudovi, mađarska naftna tvrtka, inače pod velikim utjecajem mađarske države, potplatila hrvatskog premijera s deset milijuna eura da joj praktički prepusti kontrolu nad Inom. Odnosno da u mađarske ruke prepusti praktički pola hrvatske energetike. I da nakon toga domaća politika govori da su odnosi više manje dobri. I da još nakon svega mađarska blokira ulazak Hrvatske u OECD i stavi žicu na granicu. U čemu praktički dobije neizravnu podršku šefice hrvatske države.

Je li normalno stanje u hrvatskom nogometu u kojem nepoznat netko prođe pored svih privatnih i državnih sigurnosnih službi pa na Poljudu dan prije važne utakmice na travi naslika svastiku. Ili da navijači na europskom prvenstvu namjerno rade nerede kako bi prekinuli utakmicu i na taj način s prvenstva izbacili vlastitu reprezentaciju. A da sve to politika već godinama mirno promatra, čak djelomično sudjeluje u onome što se događa u toj čudnoj i bolesnoj sprezi organiziranog kriminala i onoga što je ostalo od nogometa.

Pa je onda ostalo da Pernar u Saboru povremeno svima kaže bolnu istinu o tome na što nam sliči država. Možda na kraju ispadne da je nekadašnji predsjednik Vlade Zoran Milanović bio u pravu kada je govorio o Hrvatskoj kao slučajnoj državi. Jer po svemu što u se njoj događa može se zaključiit da Hrvati zapravo i ne znaju što bi s njom iako su je dobili u krvavom ratu u kojem su poginule na tisuće ljudi.

Jer sve što se ovdje događa od 1995. godine pokazuje da ne znamo što bi s onim okvirom, samostalnom i nezavisnom državom koja se ostala iza Franje Tuđmana. On je barem početkom devedesetih znao što treba napraviti, pod svaku cijenu izaći iz Jugoslavije. Ali nažalost ni on, ali ni oni koju su došli nakon njega ne znaju što napraviti s Republikom Hrvatskom. Da nije bilo svetog političkog cilja, ulaska u EU, Hrvatska bi danas izgledala još deset puta gore jer se tada barem ni na formalnoj razini, prilagodbom zakonodavstva, ne bi trebala pomaknuti ni za milimetar naprijed. Sada stojimo na mjestu jer pritiska prilagodbe nema. Car zaista jest gol i nije loše da nas Pernar na to povremeno podsjeti.

 

novilist