Majka priroda i otac hrast ozbiljno su se našalili kad su stvarali to čudo prirode zvano Darko Lončar Daky, a Bog je čini mi se, stvarajući muškarca, doista, precijenio svoje vlastite mogućnosti.

Razveden muškarac je totalno izgubljen muškarac i potencijalno opasna prijetnja svakome društvu, jer osim što sam nije u stanju ispeći ni dva jaja, skuhati si večeru ili ispeglati košulju, a da na njoj poslije svakog peglanja ne ostanu izgoreni tragovi pegle, nije sposoban čak sam se ni popišati u wc školjku da pri tome ne poprska poklopac školjke i sve oko sebe.

Muškarci su upravo takvi, ili su zauzeti ili usrani kao wc školjka.

Ove povijesne istine o prirodi muškog bića spoznao sam tek nakon razvoda braka, kad sam ostao sam i usamljen kao Pale sam na svijetu. I struju su mi isključili zbog neredovitog plaćanja, jedan dan samo je banula na vrata Mrak ekipa iz HEP-a i isključiše mi struju.  Četiri mjeseca spoticao sam se po mraku i padao, kod Molnara svaki drugi dan sam kupovao svijeće pravdajući se da sam veliki katolik koji svaki dan posjećuje grobove svojih najmilijih, hoću reći, moj život postao je mračni Srednji vijek, i bez posla sam ostao i završio na socijali. Na ciganskom buvljaku sam kupio knjigu Socijalna kuharica, da se učim kuhati. I naučio sam kako se pravi ćoravi gulaš. To vam je gulaš bez mesa. Jebi ga. Bolje išta nego ništa. Kad kola u životu krenu nizbrdo onda stvarno krenu….

Shvatio sam da pod hitno moram nešto poduzeti. Moram, zaboga prvo pronaći sebi novu ženu. Ali kako? Gdje ju naći? Kako i gdje upoznati svoju novu srodnu dušu? Da li ona uopće postoji? Postoji li još romantika na ovome svijetu? U jednoj šetnji do korza i natrag, u jednom odlasku subotom na ciganski buvljak i jednom odlasku u kafić na piće, šanse su jedan prema milion. Pa kako onda i gdje upoznati novu ženu svog života?

Moja kćer mi je dala ideju, Daky, upoznat ćeš ju, ništa ne brini, na portalu za upoznavanje. Preko interneta.  Sve mi je lijepo objasnila kako to funkcionira, šta moram raditi i kako se ponašati na tom sajtu za upoznavanje i ajde dobro, pristao sam na njezino uporno nagovaranje i stvar je krenula. Portal za upoznavanje i zbližavanje se zove Iskrica, ali prije nego što sam došao na taj sajt morao sam uz njezine sugestije, uzeti velikog pandu u ruke i zagrliti ga, staviti sunčane naočale na oči, tako da ispadnem veliki frajer ili bolje rečeno kao klaun. Pozirao sam svojoj kćeri za fotografiju za svoju profilnu sliku na Iskrici u sobi pokraj zida, zagrlio sam pandu tako čvrsto i tako jako kao da stišćem svoju novu ljubavnicu s Iskrice, a moja kćer je glumila foto Tonija. Sa sunčanim, tamnim naočalama na očima trebao sam ispasti takav frajer da odmah sve pičke s Iskrice padnu na koljena kad me vide, a meni ostane samo da biram koju ću izabrati. Barem sam tako mislio.

I bogami, tako se i dogodilo. Jedna se ozbiljno zakačila za mene. Vitkih dugih nogu poput srne, bujnog poprsja nalik na Pamelu Anderson, to je trebala biti žena mog života. Bosanka. Bosanka iz Bosanskog Broda. Ajde dobro, znaju Bosanke odlično pravit burek i pitu, baklavu, dobro kuvaju, rekoh pa možda se izvučem iz ove krize, a ova još i super izgleda, jebote, prava seks bomba. Njoj 35 godina, a meni 50. Nema veze, tko još danas gleda na godine.

Autom je došla na upoznavanje. Čekao sam ju na Mikrorajonu isped Bosse. Što vas čini sretnim? Bosso. Možda mi baš Bosso donese sreću u životu, razmišljao sam dok sam čekao. Gle! Evo je dolazi, veliki luksuzni Audi. Želio sam ju iznenadit, i čekao sam ju sa poklonom, jednom svojom knjigom umotanom u celofan. Bio je to moj roman-PISMO NA GROBU PSA LUTALICE. S tom svojom knjigom i svečanim dočekom, htio sam ju odmah u startu oborit s nogu. Izašla je iz auta poput filmske dive, pružila mi ruku dražesno i rekla:

-Lejla.

-Daky, drago mi je.

Odmah sam joj uručio poklon, a ona je meni također donijela dar-bocu šampanjca umotanu u pelir papir s velikom crvenom mašnom.

Odveo sam ju do svoga stana, i kada je ušla rekoh, čeka te sad veliko iznenađenje. U stanu je bila cijela moja familija,kompletna uža i šira rodbina, stan dupkom krcat, stol pun paškog sira, kobasice, šunke, sve sam htio da bude na najvišem nivou, da Lejla bude zadovoljna i sretna. Ali ona je bila jako ljuta. Nervozna. Živčana. Upitala me je bijesno:

-Tko su ovi?

-Pa moja familija Lejla. Došli su svi da te upoznaju.

-Jebala te tvoja familija, da te jebela-odbrusila mi je i vratila se protestno dosvoga auta. Nije ni htjela  ući u stan.

-Čekaj Lejla, pa gdje sam pogriješio-upitah zbunjeno-pa nisi ni otvorila moj poklon.

Ona je tada raščerupala nervozno celofan i onda me upita:

-A šta je ovo?

-Pa knjiga Lejla, Pismo na grobu psa lutalice, topla priča o prijateljstvu između jednog čovjeka i psa lutalice. To je moja najbolja knjiga do sada, Lejla. Pismo na grobu psa lutalice.

-Jebo te taj tvoj pas lutalica da te jebo, i on tebe i ti njega.

-Zašto se ljutiš, pa vidiš kakav sam ti doček priredio. Pa to je ljubav, Lejla.

-Jebala te ljubav da te jebala ljubav. S koje si ti planete pao, ha? Kakva ljubav? Kome to još danas treba ljubav?

-Pa zašto si onda uopće došla ako ti ne treba ljubav-upitah zbunjeno

Tada mi je zvekla jednu šamarčinu. Glava mi je otišla sve do Bosse, jebote! U ruci sam držao njezin poklon šampanjac. A on je sjela u svoj bijeli Audi i nestala.

Vratio sam se kući i pitao svoju bračnu savjetnicu, svoju kćer, gdje sam pogriješio. Ona mi je objasnila da nisam nigdje pogriješio. Da je ona došla na seks, a ne na upoznavanje s mojom užom i širom rodbinom. Jebi, ga. Idemo dalje. A  ja budala ponio sa sobom i već požutjele fotografije, da joj pokažem i slike svoje pokojne babe Mande. Kćer me je hrabrila i bodrila da se ne razočaram. I da budem samo uporan, jer bez upornosti nema rezultata. Moja slijedeća veza na portalu za upoznavanje bila je Maza Psorijaza. Imala je psorijazu na laktovima, ali zato fantastično građeno tijelo. Stalno mi je slala porniće i pozivala na Internet seks. Njezin problem je bio u tome što je bila udana. Muž joj u drugoj sobi, a ona iz svoje spavaće sobe muškarcima šalje porniće i poziva ih na seks dok joj muž gleda nogometnu utakmicu. Bilo mi je nekako žao njezinog muža, objasnila mi je da je on dobar čovjek, a da ona ne voli dobrice. Ja sam njoj onda rekao da ne volim takve žene poput  nje koje varaju svoje muževe i ako želi spremio sam joj recept za prirodno liječenje psorijaze.

-Jebla te psorijaza-izderala se na mene. Pa jesi ti vidio kako ja izgledam.

-Izgledaš savršeno, ali ne želim ništa imati s udanim ženama, ženama koje varaju svoje muževe, i to dobre ljude.

Rekla mi je da sam prvi muškarac koji ju je otpilio, da to još nikad nije doživjela u svome životu, da je ona ta koja daje korpu muškarcima, a ne muškarci njoj. Onda je uslijedila kanonada uvreda, vrijeđanja, ponižavanja…Zato što sam ju odbio dva dana i dvije noći slala mi je razne uvredljive i ponižavajuće poruke, pune zlobe i pakosti.

Onda sam ju blokirao. Ljudi moji, pa nemoš vjerovat kako žene danas varaju svoje muževe, sve preko lažnih profila i portala za seks i upoznavanje. Stave lažnu fotografiju, lažne podatke, sve lažno da im muž ne može ući u trag. A svoj pravi identitet čuvaju i kriju kao zmija noge. To danas žene rade masovno i kolektivno. Mnogi muževi dobili bi infarkt kada bi znali što im žena radi u susjednoj sobi, a to rade i s radnog mjesta, iz kafića, odakle god hoćeš, mužu ispred nosa šalju porniće i dopisuju se, ugovaraju sastanke za seks. Totalna epidemija varanja svojih muževa. Pokušavam psihološki, filozofski i sociološki objasniti taj fenom, ali ne mogu. Ne znam. Žene ne treba pokušavati razumjeti, žene treba voljeti. Mogu se samo priupitati, pa koji vrag se to događa s našim hrvatskim ženama? Moj ideal žene kao savršenog bića počeo je polako kopniti i pretvarati se u potpuno razočaranje jer to nije bio izoliran slučaj nego pravilo i masovna pojava. Internet je mnogim ženama danas dobro došao za lov na jebače. Uz strogu diskreciju.

Sve je to za mene bio jedan potpuno novi svijet, u kojem sam se osjećao kao Alica u zemlji čudesa. Ali bih se uvijek tješio, Daky, samo hrabro naprijed!

Moja slijedeća ljubav s Iskrice bila je Bubi. Bubi je imala 36 godina, nije joj uopće smetalo što ja imam 50 godina, i Bubi je također bila fantastično građena žena ko i Lejla, ko predivna  zečica iz Playboya, tako mi je seksi izgledala. Bubi je iz Dubice.

Moja bračna savjetnica mi je dala zadnje savjete pred odlazak i sjedoh na vlak i krenuh na upoznavanje u Dubicu. U ruci sam nosio poklon za Bubi, knjigu Najljepše torte lijepe naše. Bubi mi je rekla da voli praviti torte i htio sam ju obradovati. Sastanak je dogovoren u kafiću Sreća. Kad sam ušao u taj kafić, više mi je ličio na neku birtiju, birtijetinu, sjećam se, samo neki veliki ventilator se okretao na zidu ko u nekom salonu u Teksasu, u birtiji nikoga nije bilo, samo neka debela baba koja je sjedila zavaljena u stolicu, brat-bratu sigurno 150 kila i šljokala je pelinkovac. Ja sam sjeo i naručio gusti sok. Baba me je gledala milozvučnim pogledom, onda mi se nasmiješila, ustala sa stolice, prišla mi, pružila mi ruku i rekla :

-Ja sam Bubi.

Bio sam šokiran. Zbunjen. Totalno zatečen. Zanijemio od muke. I užasa.

Sjela je pokraj mene i opet me je slatkorječivim izljevima nježnosti skidala pogledom.

-Oprostite, ali vi niste ona žena s fotografije.

-Ma, ne, ono je neka glupača iz Playboya koju sam stavila za svoju profilnu sliku. Ovo sam ja, prava Bubi. Jel ti se sviđam?

-Pa… tako-progutao sam tri gorke knedle-pa napisali ste na svom profilu da imate 36 godina.

-Malo sam se zabunila, zapravo, imam 66 godina. Ma…godine nisu važne, važna je ljubav. A šta ste mi to donijeli za poklon?

Opet sam zanijemio.

-Pa, jednu knjigu…Najljepše torte Lijepe naše-počeh se tresti od muke kao da sam obolio od Parkinsonove bolesti.

Bubi se tada naglo uozbiljila, prostrijelila me jednim ozbiljnim pogledom i sasula mi u lice.

-Jeble te torte Lijepe naše! Ja sam pravoslavka. Šta će meni bre najljepše torte Lijepe vaše! Ja sam iz Bosanske Dubice. Oš ti da imaš problema s mojom rodbinom, ha?

Tada su u birtiju ušla neka petorica grdosija, njezini rođaci, dobrovoljci srpske garde iz Republike Srpske, grašci znoja počeli su mi se slijevati od straha niz leđa, čelo i svuda. Okružili su stol. Jedan od njih odmah je prešao na stvar:

-Slušaj bre Kroata, oćeš ti ženit našu Bubi ili nećeš. Mi smo sve spremili za svadbu.

-Kakva svadba? Kakva ženidba? O čemu vi to pričate?-bijah totalno šokiran i uplašen.

Tada mi je debela Bubi objasnila da je ona iz Republike Srpske, da njezina sestra živi u Hrvatskoj Dubici, da ona također želi uzet hrvatsko državljanstvo i preseliti kod sestre u Hrvatsku, al da se ne može zaposlit u Hrvatskoj bez Domovnice. I da se zato prvo mora udat za nekog Hrvata.

-I našli mene budalu, jeli?-upitam

Ljudi moji, pobjegao sam glavom bez obzira kroz prozor birtije Sreća i uletio na brzi vlak za Slavonski Brod. Suva kurca vratio sam se u Brod. Ništa ni od nove ljubavi. Ništa ni od sreće. Ništa ni od seksa.  Ali nema veze.  Samo neka je glava na ramenima. Kad sam se vratio doma, ispričao sam to sve svojoj bračnoj savjetnici koja se nije mogla prestati smijati čuvši moje ljubavne pustolovine. A ja sam se onda izbrisao s tog sajta, popio jedan gorki pelinkovac i poslao u tri lijepe pičke materine i Internet seks i te Internet portale za upoznavanje. Sve je to usiljeno i umjetno, isforsirano i tu puno sreće nema.

Povukao sam se u svoju samoću i totalno razočaran otišao sam u prirodu da pišem svoj novi roman. Sasvim slučajno, spontano tu u šetnji, sam upoznao nekoga kome sam poklonio svoju knjigu i kome se svidjela moja knjiga Pismo na grobu psa lutalice. I ona je šetala psa, rekla mi je da je i njezin pas Crni, baš kao i moj Medo, nekad bio lutalica. Drago mi je rekoh, onda mi se nasmiješila, ja sam se njoj nasmiješio, svidjeli smo se jedno drugome. Kroz razgovor smo shvatili da i jedno i drugo volimo životinje, da su one sastavni dio naših života i dan danas smo u sretnoj vezi. A upoznavanje preko interneta je sve, samo ne ono što njegovo ime govori. Tako je završila moje pustolovina internetskim prostranstvima!