JA ... Žena, majka, kćerka, supruga, baka, svekrva, političarka, punica, prijateljica,  feministica,  susjeda, kuma, nudistica, radna kolegica, ljubavnica,  volonterka,  junakinja,  vrtlarica,  planinarka, vozačica,  klizačica,  kuharica, dadilja,  slikarica, hraniteljica, rekreativka,  sakupljačica,  pacijentica,  blagajnica,  spremačica,  restauratorica,  službenica,  savjetnica,  slastičarka,  kolekcionarka,  krojačica, optimistica ..

Većina pitanja koja se tiču položaja žena u hrvatskom društvu, uvijek se nalaze na kraju dnevnog reda politike u Hrvata. Zato smo svjedokinje rapidnog  gubljenja teško osvojenih i stečenih prava .  Sve ono što smo mislile da nam je zagarantirano , pravo na abortus, na jednako plaćeni rad, sistem nam iznova uskraćuje  pokazujući sveprisutni regenerativni kapacitet  patrijarhata.

Živimo u vremenu gdje rastu nasilje, militarizam i već spomenuti  tradicionalni  patrijarhalni malograđanski duh! Složit ćete se sa mnom da  jedino  feministički glasovi u javnom prostoru posljednjih desetljeća  pružaju otpor takvoj politici

Bavile se mi Politikom ili ne, Ona se bavi nama 25 h/dan.

Politika nam određuje i to hoćemo li koristiti dvoslojni ili troslojni toaletni papir, a zanimanje POLITIČAR je prekriveno velom tajni kako bi djelovalo što mističnije.

Najdraže su mi one osobe koje na spomen riječi politika odmahuju rukom i ne „žele politiku u svoju butigu“, zatim oni  koji tvrde kako su „oni gore svi isti“, da su svi lopovi, da ništa ne rade i na kraju, svi oni što bi sve riješili „po kratkom postupku“ kada bi dobili vlast na jedan dan, ali malo njih zna da nemaju pojma (ali ne žele ni znati) kako uopće funkcioniraju tijela na kojima se donose odluke i Zakoni koji nas vode u tri ..... a u pola četiri natrag!!!

Za ovoliko ružnih riječi i asocijacija su najviše zaslužne osobe koje su se prihvatili toga  časnog i odgovornog posla, ali su propustili časno, odgovorno i pošteno odraditi tu povjerenu im  životnu ulogu. 

Svatko od nas prosječnih građana/ki, znamo koje ljudske osobine a koja znanja i vještine bismo voljeli prepoznati u životu i radu naših lokalnih političara/ki. Većina će se složiti da bismo jako cijenili ljubaznu, hrabru, obrazovanu, poštenu, suosjećajnu, istinoljubivu, vrijednu, kulturnu i racionalnu osobu s vizijom dugoročnog i kratkoročnog plana razvoja naše općine, grada ili županije!!!

Znači, tiče nas se!!! Pitam se pitam, pa radi čega su časni, pošteni, istinoljubivi, obrazovani, vrijedni, susretljivi i kulturni ljudi, trenutno vrlo rijetko prisutni u tom časnom zanimanju!?!

Mi žene imamo sve te poželjne osobine koje želimo vidjeti kao osobnost  izabranog političara, a naročito  kada u naše ime odlučuje na što će se trošiti naš novac. Odgovorne smo, vrijedne, obrazovane, znamo štedjeti, ne bojimo se velikih i skupih projekata, sklone smo planirati u fazama, racionalno trošimo, poštene smo, humane, dosljedne, suosjećajne, nesebične, kulturne smo i što je najvažnije, mi uvijek razmišljamo u širem kontekstu i dajemo prednost idejama od čija realizacije ima korist šira zajednica. Oprezne smo! Volimo predvidjeti posljedice onoga što planiramo. Žene artikuliraju prioritete drugačije nego muškarci. Prepoznajemo i nudimo rješenja koja našim sugrađanima život čini ugodnijim i boljim. Da nas je više u Vijećima i Skupštinama  zagovarale bismo svoje ideje upornošću i strašću kako to samo mi znamo.

Pitanje svih pitanja glasi: „ Radi čega nas onda nema barem pola u tijelima gdje se planira i odlučuje o trošenju našega novca u svrhu kvalitetnijeg  života svih stanovnika nekog mjesta?!

Što mislite, da li bi i gram droge ušao u Lijepu našu kada bismo na svim graničnim prijelazima imali dresirane pse obučene da ju nanjuše?!  Oni kojima nije u interesu spriječiti ilegalnu trgovinu drogama kažu da je skupa obuka pasa??!!


Upravo ću skinuti magični plašt sa zanimanja zvanog političar, za koji čak ne postoji ni škola ni kurs ni tečaj. Morate mi vjerovati na riječ, shvatiti i prihvati da većina žena prosječnog obrazovanja, koje „sa pola snage drže 3 ćoška kuće“ mogu bez problema voditi svoj Mjesni odbor, Općinu, Grad ili Županiju.

Kako??? Pa tako jer se Proračun jedne općine  razlikuje od kućnog budžeta peteročlane obitelji samo u broju nula, a princip planiranja i trošenja je isti.

Drage žene, kada biste samo znale kako jednostavno funkcionira lokalna uprava i samouprava, i koliko je jednostavna matematika po kojoj se broje ručice pri donošenju odluka, nas deset  bi se uz dvije kave na dječjem rođendanu dogovorile kako i u kojem smjeru voditi svoju općinu!  Na cjelodnevnom izletu u nekim toplicama nakon uživanja u bazenu, uz večeru u restoranu bismo definirale shemu funkcioniranja našeg grada i odredile smjernice razvoja kako bismo ga učinile funkcionalnijim, humanijim, ugodnijim i boljim za nas, našu djecu, susjede, putnike i one na odlasku.

Ako sam danas uspjela  demistificirati zanimanje „političar“ i pozvati žene svih dobnih skupina bez obzira na ranija iskustva, razinu obrazovanja, bračni status, visinu, obim struka i boju očiju da skroz ozbiljno i hitno počnu razmišljati na ovu temu, ja sam sretna i čekam poziv „na one dvije kave na dječjem rođendanu i na team building u bazenu obližnjih toplica“!

Svjedokinje smo da novi političari sa starim idejama, kao ni stari političari sa novim idejama ne mogu nama i našoj djeci osmisliti niti realizirati nikakav bolji život  u našim općinama, gradovima i županijama. Samo mi žene imamo dovoljno energije i ljubavi za spasiti ovo malo potencijala koje „stručnjaci“ još nisu uništili.

Namjerno nisam spominjala žene koje se trenutno bave politikom, jer ih je malo, usamljene su unutar stranačke stege, a ako su postigle visoku poziciju do nje su došle „muškim metodama“ i  nikada se nisu usudile spomenuti „rodno budžetiranje“!