Ana Škornjač: I vjernice i građanke (raspravljački esej)

Nakon što sam objavila prvi esej u kojem pokušah prenijeti dojmove po završetku višednevnog seminara naziva „I vjernice i građanke“, stigle su i prve muške reakcije. Potrebu da izreknu svoje argumente „na zadanu temu“ su imali prijatelji, do čijih mišljenja ja i inače držim. Dobro su postupili moji dragi sugovornici jer mi je voditeljica radionice Kreativnog pisanja upravo nedostatak protuargumenata navela kao prostor na kojem trebam poraditi.

Argument sugovornika No.1: „Uzrok većine zala u ljudskom društvu je religija. Meni je to od uvijek bistro. To je akcijska laž koja se od prvog dana života ulijeva u glave ljudi. Smatram se privilegiranim što ne vjerujem u tu KNJIGU. Naime, to je zbirka lažno povijesnih priča ali dodavanjem Jahvea, čini ju napasnom i obvezujućom. To kod mene ne prolazi. Meni su mjerila za ispravnost drugačija. Posebno prezirem njene tumače, trgovce Bogom. Oni prodaju strah i u dosluhu su sa vlastodršcima.“

Argument sugovornika No.2: „Ja prvi ustajem u obranu žena od – kratkih sukanja zimi, od dugih noćnih izlazaka, od alkohola, od cigareta, od potrebe da od prvog dana moraju čuvati trudnoću jer u intimne odnose ulaze suviše rano i često mijenjaju seksualne partnere, .. Tko je rekao da Marija nije bila prostitutka, u čemu je problem ako je i bila kurva ..??? .. Igrate se sa stvarima za koje niste pozvane, Ja vjerujem u Evanđelje… Zadnja knjiga Biblije je napisana stote godine, Ivanovo evanđelje 1100g. .. Zašto dokazuješ što je dokazano? Samo vjeruj! .... Nitko normalan neće dovesti u pitanje ulogu i važnost žene od Boga danu. ... Uporno pokušavate dokazati da žene nisu ravnopravne... Ljudi, nemojte dozvoliti odlazak od „korijena“ jer Đavo na milijun načina radi protiv nas. Ja razumijem - trideset godina čitam i govorim jer vidim opasnost ... dok ti ne raspoznaješ što je Đavolje a što Božje. Događat će se strahovite stvari. Odbaci filozofiju, prijevod Biblije koji imamo je potvrđen i dovoljan za naše spasenje… Usmena predaja je vođena i Duh sveti je baš htio da tako bude. Biblija je pismo Oca djetetu. Koji otac bi svom djetetu želio i činio zlo?“ ……

Argument sugovornika No.3: „ .. Nama je pokojni svećenik Nikica rekao da se ne treba kod kuće moliti. Potrebno je samo nekoliko puta na dan reći: „Bože pomiluj“...

Mary Estell (engleska filozofkinja i borkinja za ženska prava 1666-1731), pitala se početkom 18.st: „Ako se svi ljudi rađaju slobodni, kako se onda sve žene rađaju kao robinje?“

Pisana povijest svjedoči da se prekretnica dogodila nakon francuske revolucije u kojoj su se i žene hrabro borile na barikadama. Ipak je Skupština 1789.g donijela Deklaraciju o pravima čovjeka i građana ali žene nisu bile spomenute u njoj. Reagirale su francuske dame priopćenjem:

„Pritužbe, žalbe i prigovori francuskih dama! Žele nas uvjeriti da ovaj uvaženi skup, kako nam je predstavljeno, može predstavljati čitavu naciju, a budući da više od polovice te nacije ne sjedi ovdje, ona je iz njega isključena. Ovo je gospodo problem, uvreda za naš spol!“

Narednog dana je potvrđen tzv Salijski zakon koji kaže:

 1 - Žena nema pravo nasljeđivanja.

 2 - Cijela zemlja pripada muškarcima njegova roda.

Nakon što se dvije godine kasnije Olimye de Gouges usudila napisati  Deklaraciju o pravima žena i građanki (1791), osudili su je na smrt pod giljotinom.   Danas, nakon 230 godina i ja ponavljam njezino pitanje:

„Čovječe, jesi li sposoban biti pravedan? Ovo pitanje ti postavlja jedna žena. Bar joj to pravo ne možeš oduzeti. Kaži mi, tko ti je dodijelio tu vlast i moć, da potiskuješ i tlačiš moj spol?“

Pariški javni tužilac Anaxagoras Chaumette je ovim riječima reagirao gušeći na taj način podizanja glasa za ravnopravnost: "Htjela je biti državnik, i izgleda da je zakon kaznio ovu konspirativku  što je zaboravila vrline koje priliče njenom spolu".

Francuski biskup i tadašnji zakonodavac Charles Maurice de Talleyrand-Périgord: „Čini se nespornim da opća sreća, naročito sreća žena, zahtijeva da one nemaju nikakve aspiracije ka prakticiranju prava i političkih funkcija. Njihov najveći interes mora se tražiti u volji prirode. Nije li očigledno da ih njihova krhka konstitucija, njihove tihe naklonosti, dužnosti materinstva, neprestano udaljavaju od "habitudes fortes", teških odgovornosti, i pozivaju ih na plemenita zanimanja, na brigu o domaćinstvu?“

Napoleonov zakonik 1804 g.

Žena, djeca, maloljetnici, sluge nemaju svojine, jer oni su sami svojina:

Žena zato što je dio muškarca,

Djeca zato što su njihov proizvod,

Sluge jer su prosto oruđe; njihovo vrijeme, njihov trud, njihove industrije – sve pripada gospodaru.

U Engleskoj se 1759 g. rodila Mary Wollstonecraft, filozofkinja i rana feministica čije djelo „Obrana ženskih prava“ nije poznato izvan feminističkih krugova niti u njezinoj Engleskoj a kamo li u RH. „Žene mogu učiti vještinu liječenja i biti ljekari jednako kao što mogu biti bolničarke. Mogle bi proučavati politiku ili se osposobiti za bilo koju vrstu posla, samo da su obrazovane na primjereniji način“:

Danas u školskim programima ne postoje nastavni predmeti unutar kojih naše potomke učimo o heroinama koje su stoljećima na tlu stare nam dobre Evrope ostavile dubok trag boreći se svaki puta ponovo i usamljeno za žensku slobodu. Knjige i biografije tih heroina nisu zastupljene u nastavnim programima, nisu prevođene na hrvatski jezik tako da ništa ne znamo o začetnicama liberalnog feminizma koje su se sporadično pojavljivale/i nakon Francuske revolucije. Izgovor kako je hrvatsko tržište premalo da bi se prevodila djela autorice Harryjet Taylor koja je pod suprugovim imenom objavila knjigu „Žensko pravo glasa“ gdje naglašava da žena mora samostalno zarađivati kako bi se „izdignula sa pozicije sluge na poziciju partnera“, i dodaje kako je podređenost žena u obitelji, društvu i politici, „jedno od najvećih prepreka ljudskom napretku“. Njezin suprug John Stuart Mill (britanski filozof) objavljuje knjigu „Podređenost žene“ gdje ne napušta tezu da je „brak jedino ropstvo koje zakon priznaje“...

Sva zakonom stečena ženska ljudska prava i ravnopravnost koju su nam izborile naše majke i bake rođene u Jugoslaviji su sada ugroženi. Tvorci matrice koriste primitivnu i konzervativnu desnicu uz svesrdnu pomoć organiziranih religija kako bi nas uporno vraćali na staro.

Pitanje glasi: „Jesmo li i mi žene božja stvorenja ili je On samo muškarce stvorio „na svoju sliku“!?

- nastavlja se -