Svoje frustracije, loše raspoloženje, socijalno i duhovno siromaštvo većina Brođana, uostalom, kao i građani drugih hrvatskih mjesta, pokušava (iz)liječiti, u hipermarketima- svojevrsnim suvremenim psihijatrijskim ordinacijama. Samo za razliku od klasičnih psihijatrijskih seansi za vrijeme kojih pacijent mirno leži na kauču, kupci u robnim kućama, uz pomoć kolica veličine legendarnog Fiće, u nezaustavljivom stampedu, hiperaktivno slalome između dugačkih i visokih gondola nakrcanih tisućama komada jeftinih, domaćih i stranih artikala. Njihovu neobuzdanu žudnju za uštedom, gomilanjem potrebnog i nepotrebnog i, naročito, strast i strah za kalorijama koje će nakon kupovine halapljivo strpati u sebe i pretvoriti u tzv. nezadovoljničko salo- na poseban način liječe trgovačke robne marke (private label). Tijekom liječenja kompleksa neimaštine, niskog životnog standarda i opće nesigurnosti u postojećim socijalnim okolnostima u koje ih je za ruku kao srčane dragovoljce dovela beskrupulozna domaća politika, potrošači-pacijenti ili tiho šapuću pokazujući prstom svoje suhomesnate favorite, ili razdragano viču nakon što su naišli na vino od 10 kuna, ili zanijeme od sreće kada ugledaju jeftinjaru od tijesta ili voćni jogurt kome će tek sutra izaći rok trajanja. I zašto onda ne uzeti odmah deset komada i sve ih pojesti još koliko danas?!

ROBNE KUĆE – EROGENE ZONE GRADA

Gradski oci i privatnici koji su zemljište, dozvole za gradnju i infrastrukturu brodskim karikama trgovačkih lanaca davali u ekspresnom roku i uz diktirano pojednostavljenu birokratsku proceduru, za novčanu nadoknadu od čijeg broja nula boli glava, tvrde da je na taj način revitalizirano oronulo gradsko tkivo, te da su građani napokon dobili trendy mjesta koja će iz ponudom i cijenama odvratiti od šopinga u susjednim zemljama. Po njima, predstavnici džinovskih trgovačkih konglomerata, naročito onih načičkanih u samom gradskom središtu uljepšali su izgled grada i dali mu značaj koji mu pripada kao šestom po veličini u Hrvatskoj. Ispada da je to učinjeno u cilju bržeg okretanja k budućnosti, da se radi o pripremi za definitivano podizanje sidra i odlazak iz luke Provicija. Ispada da su maxi robne kuće svojom funkcijom, arhitekturom, položajem i reklamnim vabljenjem sugestibilne potrošačke mase- učinile frigidni Slavonski Brod definitivno velikim gradom, privlačnijim i erotičnijim, a koji je donedavno, u tom smislu, bio poput one poštene žene koja nikako ne može prežaliti pogreške koje nije počinila. Ispada da su neprivlačni kutijasti, sandučasti oblici novodobnih trgovačkih hramova estetizirane, zavodničke obline, da je iritantna ružnoća trgovačkih megaprostora, degeneriranih do mutantskih razmjera, zapravo erotički zavodljiva i šarmantna, te da je boravljenje pod njihovim ravnim krovovoma čisto, nagonsko zadovoljstvo. I draškaju se tako međusobno nove erogene zone- erektivna tkiva grada i frustrirani građani na obostrano zadovoljenje. Vode ljubav javno dva prikrivena narcisa: jedan utemeljeni zbog svoje ponude i drugi neutemeljeni zbog svoje potrebe. A kako narcisoidni ponuđač namamljuje narcisoidnog potrošača u erotski zagrljaj? Ciničnim reklamnim dosjetkama odnosno najobičnijim masovnjacima za navlačenje naivaca. Na djelu je manipulacija, a propaganda optimizma njena je desna ruka. U skladu s «patološkim razvojem publiciteta» koji je narastao do razine neophodnosti za čovjekovu duhovnu ravnotežu, ilustrirani vodiči kojima inženjeri nagovaranja redovito zatrpavaju naše poštanske sandučiće, pretvaraju se u gotovo jedine egzistencijalne putokaze u svijetu obilja stvari, a svoju osnovnu svrhu imaju u imperativnom poticanju potrošnje. Trošim, dakle, jesam, slogan je i Brođanina u rečenoj ordinaciji, inficiranog bolestima i ludilima militantne potrošačke civilizacije. Propagandne reklamne čarolije svode se na tehnologiju obrade svijesti, upokoravanju čovjeka i zarobljavanju u mediokritetske kaveze vizija obećanog blagostanja, glamouroznosti i paradise now.

VELIKI TRGOVAČKI LANCI POGUŠILI MALE TRGOVINE

Doista, kao što je rekao Heine, trgovci svega svijeta pripadaju istoj religiji. Prakticiraju iste rituale, svi vjeruju u ono da je ono što je korisno i dobro, svi se mole jedinstvenom, sveprožimajućem Duhu trgovine bogoslužeći kao svećenici, zaređenici i posvećenici. Za poimanje prosječnog čovjeka koji je najčešće u ulozi kupca, dakle onog s druge strane štanda, trgovina je škola varanja, majka bogatstva, utočište novca, a trgovci su u zavadi s istinom, duša im poprijeko stoji, a prevara je trgovčevo polje i plug. Predodžbe o trgovcu, pozovemo li u pomoć likove iz vrhunske literature, bliže su krvožednom Shaylocku, nego dobroćudnom Pickwicku.

Do prije nekoliko godina u Hrvatskoj trgovina s kakvom se svakodnevno suočavalo bila je dio fronte sitnog biznisa. Karakterizirali su je mala konkurencija s pojavom nelojalnih klipova i podmetanja nogu, mala zarada, uskogrudni, nestabilni poslovni moral i snovi o neograničenim tržišnim mogućnostima. Nakon havarije socijalizma i samoupravljanja kao njegove najljudskije i naperspektivnije varijante, utrostručila se rezervna armija rada i, malo po malo, stvorio se debeli sloj novokomponiranih trgovaca. Bavljenje trgovinom postalo je poluprofesija, izlaz za nuždu, dominantna metafora društva. Pred naletom tzv. demokratskih promjena nametnuo se novi credo preživljavanja: trguj odnosno čini ono jedino što ti preostaje u situaciji kada ne možeš raditi ono za što si školovan. I tako su kao gljive poslije kiše nikle obiteljske trgovine za jednu ulicu ili stambenu četvrt. Istovremeno po stranu i jeftiniju robu išlo se masovno preko granice.

Od kraja devedestih situacija se postupno počinje mijenjati. Dominacija pa čak i postojanje malih trgovina iz susjedstva zauvijek nestaju. Liberalizacijom trgovine dolaze novi mladi lavovi brzih reakcija na prijetnje konkurenata, veliki trgovački sustavi, veliki, a prilagodljivi poduzetnici U Hrvatsku, taj «trgovački raj na zemlji« kao na traci instaliraju se hipermarketi u samo središta gradova. Slavonski Brod je najočitiji primjer nepromišljenih odluka da se čak četiri velike trgovačke kuće nabiju u srce grada. Bez imalo obzirnosti i s puno bestidnosti prvenstveno prema opstanku malih trgovaca, bez moći predviđanja što će to značiti za i tako zagušeni gradski promet, bez volje da zaštiti stanovnike od ekološke prijetnje ispušnih plinova, gradska politička elita koja inače mjesecima zna raspravljati o izdavanju dozvole za rad nekog kioska na ulazu u neko naselje u skladu s urbanističkim planovima, omogućila je trgovačkim lancima, pod nazivnikom povijesne nužnosti i nezaustavljivih oblika napretka nevjerojatno brz prodor i povlastice. A najveća ironija u tome u Brodu je nicanje Kauflanda i Konzuma na prodanom zemljištu Slavonije DI, čiji otpušteni radnici svoj spas od egzistencijalnih prijetnji traže na tom istom zemljištu, ali ne više prirodno kao proizvođači, nego kao kupci jeftinih proizvoda!

KONZUMERIZAM U ULICI SVIJELIH DUĆANA

Legitimno je pravo ljudi da gravitiraju trgovačkim suncima koja ih bolje griju. Potrošač nema milosti za skuplje i neodgovarajuće. Ne tiče ga se što propadaju čitave obitelji zbog njihovog nedolaska u trgovinu iz susjedstva. On brzo zaboravlja ugodno ozračje i uslužnost koje (je) vlada(lo) u malim prodajnim prostorima. Potrošač hoće jeftinije i više pa makar se natrčao kao na hipodromu među robotiziranim prodavačima kakvi su u hipermarketima. Potrošač želi biti dijelom obilja i branda kojeg svi imaju. Takvo njegovo ponašanje psihološki je uznemiravajuće kao proslava pobjeda nad siromaštvom na simboličkoj razini. Kupovanje ga nivelira, pasivizira, prefabricira njegovu individualnost. U svojoj dosadi, rastresenosti i samoći, pod utjecajem trgovačkih sofista i demagoga koji igraju na potrošačevo poluznanje, praktikant konzumerizma traži društvo stvari i ispunjenje mrtvim predmetima. U biti, potrošač je prevaren, jer mu je nametnuto ono što ne želi. Stvarnost koja mu se nameće je banalizirana, u njoj nema potrage za harmonijom i ljepotom, samo za količinom i cijenom. Degeneraciju i degradaciju ljudi, uhvaćenih u stupicu umjetnih potreba, stvaranja uvjeta za njegov ulazak u beskonačnu spiralu potrošnje, u orbitu sunca Kapitala snažne gravitacije, u vječno sluganski odnos prema autoritetima moći koji mu propisuju kako će provoditi sve svoje dane do sahrane, podstiče, podržava i pomaže sustav reklamokracije kao dio općeg sustava kulture konzumerizma odnosno podvlašćivanja. Potrošač je rob kupovine i gomilanja stvari. A život, u kojem je trošenje jedino zadovoljstvo, potpuno je nesretan i apsurdan. U tom smislu trgovački lanci ne senzibiliziraju svoje kupce, oni ih zatupljuju kako bi ih lakše iskoristili i posjedovali.

Sezona nagovaranja, zavođenja i manipuliranja osjetilima potrošača nikada ne prestaje, a dolaskom moćnih trgovačkih vremenonosaca, ona postaje sezona u paklu nevjerovatnih iskušenja: kupiti svježi jogurt ili onaj kome sutra ističe rok trajanja, pitanje je sad. I to je potrošačev duhovni traweling- od lovca na status do poludjelog konzumerista koji se liječi u hipermarketima.

sbperiskop