Ne može se jedno govoriti, drugo činiti, pa povjerenstvima prepravljati povijest.




Reuven Rivlin u Zagreb, Reuven Rivlin iz Zagreba, potom Reuven Rivlin u Beograd, Reuven Rivling iz Beograda, a oblak prašine nad zapadnobalkanskim makadamom još se nije slegnuo ni cijeli vikend. Garant će politički i medijski u raznim besprizornim inačicama kontaminirati javni prostor i ljudima s dva zrna doli u glavi ometati godišnji odmor sve dok ne prođe i škakljiva u novijim hrvatsko-srpskim odnosima obljetnica VRA Oluje, 5. kolovoza. U RH nadnevak ratnopobjedničkog slavlja, ne bez zluradog pokazivanja grba onima s lijeve obale Dunava i manjinskim sunarodnjacima s desne; u Srbiji dan nacionalne tuge i žalosti zbog "ratnih zločina i najvećeg etničkog čišćenja nakon Drugog svjetskog rata".Već godinama viđen scenarij. No, slučajnog li timinga, Rivlinov je elementarno poslovni posjet Zagrebu - kurtoazno, na margini finaliziranog s RH dugoročno iznimno profitabilnog posla za izraelsku ne samo vojnu i industriju povezanu s vojskom - i elementarno neposlovni Beogradu kolateralno uzburkao mulj s dna kolaboracionističke močvare Drugog svjetskog rata, ali i, neprirodno, već gotovo tri desetljeća zaleđenih odnosa RH i Srbije zbog oba prošla rata na Balkanu.

Kaže mudar puk - tjerali zeca, a istjerali lisicu. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i srbijanski joj kolega Aleksandar Vučić gadno su se nasanjkali kad su baš gostoprimstvo Reuvenu Rivlinu uzeli neodgovorno koristiti za nastavak maloumnih hrvatsko-srpskih obračuna u kojima, doduše, sudjeluju nezreli političari, ne narodi i etničke manjine. Ali narodi i manjine trpe najveću štetu. Izraelski predsjednik zadnja je adresa u Kozmosu na kojoj je dopušteno ne samo lakiranje zla svojih nacifašista u Drugom svjetskom ratu i bagateliziranje falangi aveti neonacifašizma u RH i Srbiji po raspadu bivše SFR Jugoslavije - što se ne dâ ničim opravdati ni uljepšati ili umanjiti, jer u Izraelu znaju do najsitnijih pojedinosti o stanju ideološkog zdravlja RH i Srbije - već je nedopustivo u okolnostima gostoprimstva zlorabiti neslavnu prošlost za daljnje besmisleno unošenje zle krvi među dvama prvim susjedima.

Neprijeporan je strašan povijesni krimen dijela Hrvata i Srba prema Židovima u ono neljudsko doba nacifašističkog tsunamija u Europi i svijetu, i glupo ga je zataškavati međusobnim hrvatsko-srpskim optuživanjem upravo pred istaknutim predstavnikom naroda, čijih je više od šest milijuna pripadnika mučki ubijeno u Holokaustu, a tome su gotovo sto postotno na svojim teritorijima dali obol 1941.-1945. tadašnji tzv. NDH i kvislinška Srbija. Glave su spasili samo Židovi (u Hrvatskoj oko 5000, u Srbiji gotovo nitko) prebjegli u partizane ili u talijansku okupacijsku zonu. Pa, kad su ga već povukli za jezik prijetvornim antinacifašizmom, i Grabar-Kitarović i Vučić dobili su od Rivlina podjednako (pre)ljutu lekciju iz novije balkanske prošlosti. Za hrvatsku predsjednicu nije imao razumijevanja kad ga je već dovukla u Jasenovac, a srbijanskom nije dao za pravo kako su "samo ustaše i Jasenovac" determinacija genocida nad Židovima.

"Ustaški režim, jedan od strašnih režima nacističkih kolaboracionista koji je ovdje nastao, bio je aktivan partner u ubojstvima, ali ima nekih koji radije potiskuju svoju prošlost i na to gledaju kao na 'crnu rupu' koja ne traži nikakvo proučavanje ili samopreispitivanje", istaknuo je izraelski predsjednik Reuven Rivlin na nekadašnjem ustaškom stratištu. "U logoru Jasenovac okrutno je ubijena ne samo većina Židova koji su živjeli u tzv. NDH već i više desetaka tisuća Srba, Roma i ostalih protivnika režima. Sposobnost RH da se suoči s tom prošlošću, a ne da je ignorira, moralna je obveza koja je temelj svakog pravednog društva. To će i dalje biti važan element u prijateljstvu Hrvatske i Izraela. Svi imamo obvezu učiniti sve kako bismo štovali sjećanje na sve koji su nestali. Uoči Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj, koja im je bila topli dom, živjelo je 40.000 Židova, ali se tijekom Drugog svjetskog rata pretvorila u masovnu grobnicu za većinu hrvatskih Židova. Ne smije se podupirati zakone ili pokušaje zatiranja ili utišavanja povijesnih istraživanja o zlodjelima nacista i njihovih kolaboracionista. Samo iskrenim i odvažnim suočavanjem s prošlošću i obrazovanjem mladih možemo s ovog strašnog mjesta poručiti - nikad više".

Predsjednica RH jamačno nije razumjela poruku, jer u protivnom na njezinu riječ u kripti Bogdanovićevog Kamenog cvijeta ne bi bilo toliko negativnih reagiranja, pa se dan-dva kasnije pokušala posipati pepelom u intervjuu za njemački Deutsche Welle. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić - kojem su ustaše u Glini i okolici pobile više od pola šire familije te u samoj pravoslavnoj Crkvi rođenja Presvete Bogorodice u dva navrata (29./30. srpnja i 4./5. kolovoza 1941.) poklali oko 1200 Srba iz tog kraja; u dupkom punoj crkvi dio su ih žive spalili, spasio se samo Ljuban Jednak - poručio je sa zajedničke konferencije za novinare s Rivlinom u Beogradu da Srbija "nikad neće tolerirati da se u Hrvatskoj ignorira ili smanjuje broj Srba, koje su ustaše ubili za svog genocida u tzv. NDH niti da bagatelizira etničko čišćenje hrvatskih Srba u VRA Oluji". Predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus kaže da su "važna djela, ne riječi predsjednice RH". Riječi su neiskrene, a djela izostaju.

"Ni jedan politički cilj ni poredak ne mogu opravdati zločine koji se čine u njegovo ime", kazala je Grabar-Kitarović u Jasenovcu. "Stoga Hrvatska nastavlja brigu o kolektivnom sjećanju na zločine koji su se ovdje dogodili. Svjesni da je na taj dio naše povijesti bačena sjena, s tim smo se suočili - prihvativši odgovornost za budućnost temeljenu na poznavanju istine i izgradnji boljeg društva na vrijednostima ugrađenim u Ustav RH." Izraelski predsjednik je došao u bivšu ustašku tvornicu smrti pokloniti se žrtvama zločina i osuditi ustaški režim, civilizacijsku sramotu kvislinga, a ne slušati alibi-floskule za pranje nečiste savjesti ideološki kvarnog dijela hrvatskog naroda. Nije istina da vlasti u RH "nastavljaju brigu o kolektivnom sjećanju" na zločine ustaškog režima. Nastavljaju zaboravljati i ignorirati ih i to je najsramotniji dio odnosa svih HDZ-ovih vlada prema antinacifašizmu i, osobito, strahotama u ustaškom konc-logoru Jasenovcu. O tome se ne uči u školama, mladi ne znaju ništa o tome da su od ustaške kame, malja, metka... najviše stradali Srbi, pa Židovi, Romi, nepoćudni Hrvati i ini, nemaju pojma o rasnim zakonima, Crnoj legiji, Juri i Bobanu, ne znaju tko je Tito i što je ostavio u nasljeđe današnjoj državi.

Hrvatski sabor odobrava 500.000 kuna godišnje Počasnom bleiburškom vodu, kojem je na čelu osuđeni ubojica, za tzv. komemoraciju "ubijenoj hrvatskoj vojsci", ali nema sluha ni za jednu kunu u korist kolektivnog sjećanja za ustaško zlo u Jasenovcu, etc. Rivlin je dovoljno obrazovan, diplomatski nepromiskuitetan da mu nisu nepoznate povijesne činjenice kako su jedino partizani pod vodstvom komunista i kumrovečkog Hrvata Josipa Broza zaslužni što su u svojim redovima i svojom logistikom spasili od ustaša i deportacija u nacističke tvornice smrti u Njemačkoj i Poljskoj više od 5000 hrvatskih Židova. Partizanska vojska je bila jedina izrazito antisemitska sila, koja je uvažavala multietničnost i multikonfesionalnost pripadnika, bez obzira na ideološka uvjerenja boraca. Partizani su jedini u Europi imali i svoj Židovski bataljun, najprije u sastavu Rapske brigade, kasnije u sastavu Sedme banijske udarne brigade i drugih postrojbi NOV i POJ.

Židovi su pod crvenom zvijezdom petokrakom na titovkama rame uz rame ratovali zajedno s hrvatskim Nijemcima antinacifašistima (četa "Ernst Telman"), Česima i Slovacima (brigada "Jan Žiška"), talijanskom manjinom (četa "Pino Budicin")... Rat protiv nacista i fašista, za slobodu, jednakost i ravnopravnost svih naroda bio je jedini motiv. Statistika je vrlo precizno zabilježila 4556 Židova među partizanskim borcima, od kojih 150 nositelja Partizanske spomenice 1941. te 11 narodnih heroja. Židovi su u Titovoj Jugoslaviji za koju su se borili protiv ustaškog tzv. NDH i okupatora stekli sva etnička i građanska prava, kakva nisu imali nikad prije, zauzimali najviše pozicije u NOB-u (npr. Moša Pijade je bio član Vrhovnog štaba NOV i POJ), a kasnije i visoka mjesta u novoj vlasti, diplomaciji, vojsci, gospodarstvu, znanosti, kulturi, školstvu, zdravstvu, sportu... Kolinda Grabar-Kitarović i HRT, koji je pratio posjet izraelskog predsjednika Hrvatskoj, kukavički prešućuju te činjenice iz bolje nacionalne prošlosti, ali i to da je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman gotovo prekinuo odnose RH i Izraela nebuloznom izjavom da je sretan što su "supruga nije ni Srpkinja niti Židovka" te trapavim pisanjem o bespućima povijesne zbiljnosti.

Poslije je nešto muljao, mijenjao, brisao pa pisao i dopisivao u knjigama koje, osim Izraelaca, valjda nitko nije čitao, ali šteta je ostala. I dugo je trebalo za vratiti židovsko povjerenje. A ono se najbolje vraća businessom kakav je izraelski predsjednik Rivlin sada došao zaliti pjenušcem s predsjednicom i premijerom. A vrijede pjenušca tih tri milijarde kuna za 40 godina starih 12 američkih debelo izraubanih borbenoletećih starih kanti F-16 C/D Barak, pa još iks milijardi ubuduće za logistiku na čemu će se omastiti i (samo?) prijatelji ministra obrane Damira Krstičevića u novoosnovanoj tvrtki za popravak tih i inih otpisanih letjelica. Grabar-Kitarović tvrdi da je posjet Reuvena Rivlina RH "znak napretka", što je prozirna mantra za neuku javnost. Glupost, u igri je samo znak - only money. Radi se o poslu na kojem RH opet gubi, jer je trenutnima na vlasti u interesu osobni probitak - politički ili materijalni, ili oba, svejedno - kao što je koncem 1990-ih bio posao, ne ljubav prema Hrvatima, višekratni posjet pape Ivana Pavla Drugog Hrvatskoj.

Posredovanjem pokojnog kardinala Franje Kuharića i voljom ateističkog konvertita Franje Tuđmana radi zahvalnosti Vatikanu za priznanje samostalnosti RH, Papina je ljubav prema Hrvatima zaključena potpisivanjem četiriju tzv. Vatikanskih ugovora, kojima će hrvatski porezni obveznici valjda dok je svijeta i vijeka po raznim osnovama - od državnog proračuna do mjesnog odbora Bogu iza nogu, inovjeraca i mrskih pak ateista - plaćati Katoličkoj crkvi navodno blizu milijarde kuna na godinu. U zamjenu za obveznu dugoročnu obilnu šušku Crkvi, Hrvati su dobili Papinu beatifikaciju ikone "Nezavisne Katoličke Države Hrvatske" kardinala Alojzija Stepinca. Crkvi lova, državi još jedna vrag će znati kada - svetačka etiketa. Papi Franji se ne žuri, a to da je, eto, Blaženik bio mučenik i za života već činio čuda, a Bože moj, tko sve nije. I drugi su, pa već stoljećima čekaju u redu dok im nebeska tvornica ne iskuje aureolu.

Tko da onda ne voli tako samaritanske Hrvate i takvu državu RH kad treba žrtvovati vlastite državne/nacionalne interese za "prijatelje", "partnere", "obitelj kojoj oduvijek pripadamo"? A takva se nesebična ljubav širi poput neiskorjenjivog korova pirike na američku rezervnu vojsku NATO, na EU, kojekakve UN-ove "mirovne misije", skupe protuizbjegličke/protumigrantske projekte Unije, besmislena gotovo dnevna putovanja gaf-predsjednice po globusu...

Ne treba pretjerivati, pa bez ostatka vjerovati nekim medijima koji tvrde da je Grabar-Kitarović zlorabila službeni posjet izraelskog kolege Rivlina Zagrebu te ga potajno, bez nazočnosti medija i pod strogim sigurnosnim mjerama "odvukla u Jasenovac" - da to opet svi vide i čuju - radi fotošopiranja kontaminiranog imidža zemlje. Židovima je ustaški konc-logor Jasenovac je otvorena rana i na njega nisu ništa manje osjetljivi nego na nacističke tvornice smrti u Njemačkoj i Poljskoj i nikakav im business neće zatvoriti usta kad je posrijedi Holokaust. Žrtvama ustaškog konc-logora poklonila su se još dvojica izraelskih predsjednika - Moshe Katzav 2003. i Shimon Peres 2010. godine. Izrael ne gleda sa simpatijama kako HDZ-ove državne vlasti već dvadesetak godina toleriraju javnu reanimaciju nacifašističke ideologije u RH, kako se time dijeli građane i ideološki suprotstavlja jedne drugima, širi međuetnička mržnja, reinkarnira endehazijske bezvrijednosti i sentimente, odnosno kako Grabar-Kitarović u toj crnoj storiji održava negativnu konstantu.

U zemlji kada ide po svoje mišljenje Velimiru Bujancu i Željki Markić te izvan zemlje kada se nađe među političkom (pro)nacifašističkom emigracijom, što je 1945./46. u bezglavom bježanju od odgovornosti za ratne i zločine protiv čovječnosti u tzv. NDH "samo tražila prostor slobode". S poglavnikovim likom u srcu i, jelte, starim hrvatskim pozdravom (sic transit) Za dom spremni na jeziku. "Ne mogu razumjeti", kazao je Ognjen Kraus, "da je predsjednica 22. lipnja bila pokroviteljica komemoracije za žrtve Jazovke, gdje se okupljaju ljudi koji propagiraju ustaštvo i koju vodi Bujanec, na kojoj se o tzv. NDH govori kao o snu." U intervjuu za njemački Deutsche Welle netom po spektakularnom dočeku "vatrenog" srebra s nogometnog SP-a 2018 u Rusiji, koji je od Zračne luke u Zagrebu i autobusa s igračima do same pozornice na Trgu bana Jelačića ideološki kontaminiran pojavom kontroverznog estradnjaka Marka Perkovića Thompsona, Grabar-Kitarović bez imalo srama izjavljuje da su "neke Thompsonove pjesme dobre za nacionalno jedinstvo".

Tako nešto može izlanuti samo netko tko nema blage veze o tome što je pjesma, a što nacionalno jedinstvo. Thompson može ujediniti samo one koji, kao i Grabar-Kitarović, tvrde da je krvavi ustaški poklič "Za dom spremni" stari hrvatski pozdrav, a drndalica Jasenovac i Gradiška Stara što slavi "Maksove mesare" (Vjekoslav Maks Luburić, najkrvaviji kapo tog zloglasnog konc-logora) - ujedinjujuća nacionalna budnica. Ili Bojna Čavoglave, kojoj je već prvi stih - Za dom spremni... Ili Geni kameni, gdje se reve o "hudoj sudbini" ustaša, koji su pred zasluženom kaznom pobjegli štakorskim stazama preko Velike bare. Da bi ih Zapad vratio 1990-ih s potomcima i istomišljenicima u RH nastaviti kvislinški posao. Ovog puta za gazde što su im na Zapadu 45 godina bili jataci. Čim se spomene ime Thompson ili ugleda njegov lik, kojem je zbog koketiranja s ustaštvom zabranjeno pjevati u pola svijeta - RH ima problem i kod kuće, i u najbližem susjedstvu i šire u svijetu. Thompson je alarm za ideološke podjele i sukobe. Simbol ideologije od koje se zazire.

Premijer Andrej Plenković se lani za službenog posjeta židovskoj državi - džaba je krečio u Yad Vashemu, kazali bi jarani, a sad je to Rivlin opetovao u Jasenovcu - imao prigodu osobno uvjeriti kako su izraelski mediji negativno komentirali odnos RH prema zločinačkoj, ustaškoj epizodi svoje prošlosti. Ne može se jedno govoriti, drugo činiti, pa osnivati tzv. povjerenstva za bolju prošlost ne bi li se prepravila povijesna istina. Plenković i Grabar-Kitarović su najodgovorniji za to što će se ne samo u Izraelu nego i u ostatku svijeta misliti o balkanskom kifliću koji ima sve, reklo bi se "tehničke pretpostavke" za uspješnu budućnost i stabilan život svih svojih ljudi ali, eto, nema sreće s političarima na vlasti. Koji su permanentno nesigurni glede i u svezi nacionalne prošlosti, totalno nesuvisli u odnosu na stabilnu budućnost i kritično ovisni o "obitelji kojoj oduvijek pripadamo".


h-alter