Komentar: Donosimo vam ekskluzivan SOTT-ov prijevod članka koji razotkriva propagandu koju psihopati na vlasti šire o sukobu u Siriji. Daleko od toga da se radi o "građanskom ratu", ono što se događa u Siriji je destabilizacija te zemlje putem terorističkih organizacija koje podržavaju SAD i njihovi suradnici.
Implikacija izvješća koji je napisan za američki Kongres je da su Sjedinjene Države država sponzor terorizma u Siriji. U isto vrijeme, izvješće se suprotstavlja naširoko zastupljenim uvjerenjima o sukobu, uključujući i ideji da oporba ima "samoniklu" podršku stanovništa i da je sukob sektaški rat između alavitske sekte sirijskog predsjednika Bashar al-Assada i većinskih sunita.
Napisano u listopadu 2015. godine, izvješće je pripremila Kongresna istraživačka služba, odjel Kongresne biblioteke. Kongresna istraživačka služba pruža političku i pravnu analizu odborima i članovima Zastupničkog doma i Senata Sjedinjenih Država.
Pod nazivom "Oružani sukob u Siriji: Pregled i američki odgovor", izvješće otkriva da:
1. Sirijski sukob je između islamista i sekularista, a ne sunita i alavita.
Medijska izvješća često naglašavaju dominantni sunitski karakter pobunjenika koji su podigli oružje protiv sirijske vlade, a prikazuju sirijsku vladu kao da je vode alaviti. Ono što je gotovo uvijek izostavljeno je da je najveća sunitska borbena snaga u Siriji vojska te zemlje. Da, pobunjenici su uglavnom suniti, ali su to također i sirijski vojnici protiv kojih se oni bore. Kao što istraživači Kongresa ističu, "većina vojnog osoblja je iz većinskog sunitskog stanovništva i druge (ne alavitske) manjine" (str. 7). Također: "sunitski ročnici se nastavljaju boriti za Assada" (str. 12). Ne radi se o bitci između dviju različitih sekti, sukob je borba, s jedne strane, između sunitskih fundamentalista koji žele nametnuti svoju verziju islama na sirijsku politiku i društvo, i s druge strane, Sirijaca, uključujući sunita, koji su prihvatili viziju sekularne, nesektaške vlade.
2. Sirijskom opozicijskom koalicijom dominiraju islamisti koji su u savezu sa stranim neprijateljima Sirije.
Prema izvješću, Sirijsko nacionalno vijeće (čiji je najveći član sirijsko Muslimansko bratstvo) je "najveći sastavni dio skupine" sirijske oporbene koalicije (SOC). SOC ima sjedište "u Turskoj i smatra se da je bliska sa stranim protivnicima Assada." (Str. 14) Muslimansko bratstvo nastoji utemeljiti političku vlast na Kur'anu, kojeg vidi kao božanski nadahnutim, a ne na sekularnom ustavu.
3. "Čini se da političkoj oporbenoj koaliciji nedostaje...unutarnja podrška" (str. 27).
To je u skladu s rezultatima ispitivanja javnog mnijenja prošloga ljeta kojeg je provela istraživačka tvrtka koja surađuje s američkom i britanskom vladom. Ta anketa je pokazala da Assad ima veću podršku nego snage raspoređene protiv njega.
Istraživanje, koje je proveo ORB International, tvrtka koja se specijalizira u istraživanju javnog mnijenja u krhkim i sukobima pogođenim sredinama, pokazalo je da 47 posto Sirijaca vjeruje da Assad ima pozitivan utjecaj u Siriji, u usporedbi
Sirijci na velikom skupu podrške Assadu, listopad 2011.
sa samo 35 posto za Slobodnu sirijsku vojsku i 26 posto za SOC. [1]
Anketa ORB-a koja je provedena licem-u-lice u zemlji u svibnju 2014. godine stigla je do sličnih zaključaka. Ta anketa je pokazala da više Sirijaca vjeruje da Assadova vlada bolje zastupa njihove interese i težnje nego što se isto vjeruje o bilo kojoj od oporbenih skupina. [2]
Prema anketi, samo šest posto smatra da "stvarni" pobunjenici zastupaju njihove interese i težnje, dok je "Nacionalna Koalicija/prijelazna vlada", referenca na SOC, privukla još manje potpore, samo tri posto.
Assad je u više navrata osporio ideju da mu nedostaje popularna podrška, ukazujući na preživljavanje njegove vlade u gotovo pet godina rata protiv snaga potpomognutih najmoćnijim državama na planetu. Argumentira kako je nemoguće realno zamisliti opstanak njegove vlade u ovim izazovnim okolnostima bez da ima podršku većeg dijela svoje populacije. [3]
4. Umjerena opozicija ne postoji. Sjedinjene Države pokušavaju izgraditi jednu kako bi djelovala kao njezin partner.
Izvješće se odnosi na američke napore za stvaranjem partnera u Siriji, eufemizam za lutke na koje se mogu osloniti da će promicati interese SAD-a.
"Ministar obrane Carter opisao je "najbolji" scenarij za sirijski narod kao onaj koji bi podrazumijevao dogovoreno ili upravljano uklanjanje Assada i srastanje oporbenih snaga s elementima preostalog sirijskog državnog aparata kao partnera SAD-a ...." (naglasak dodan, str. 15-16).
Također: Pentagon je "nastojao ... pripremiti i podržati pouzdane vođe da služe kao američki partneri ..." (naglasak dodan, str. 23).
Kako bi stvorio partnere, SAD je angažiran u projektu izgradnje "umjerene" opozicije. Prema izvješću:
"Dana 18. lipnja, ministar obrane Carter je rekao: '... najbolji način za sirijski narod da se to učini bio bi da se on sam udalji sa scene i da se tamo stvori, koliko god bude teško, nova vlada Sirije na temelju umjerene oporbe koju mi pokušavamo izgraditi ... '"(naglasak dodan, fusnota, str. 16).
U sažetku izvješća istraživači pišu da je strategija SAD-a izbjeći "nenamjerno jačanje Assada, Islamske države ili drugih protuameričkih naoružanih islamističkih skupina" (naglasak dodan). Ono što je ostalo neizrečeno je to da se na naoružane islamističke skupine koje se trenutno ne protive SAD-u može gledati kao blagonaklonim za američku strategiju. Međutim, da "političkoj oporbenoj koaliciji...čini se nedostaje "samonikla" potpora", te da se Washington ne može osloniti na već formiranu umjerenu opoziciju nego treba izgraditi jednu novu, pokazuje da skup pobunjenika na koje se SAD može osloniti da djeluju kao američki partneri koji će vladati s elementima postojeće sirijske države poslije Asada gotovo ne postoji. Zaključak je potkrijepljen neuspjehom sada napuštenog programa Pentagona da osposobi i opremi provjerene pobunjeničke skupine. General Lloyd J. Austin III, vrhovni američki zapovjednik na Bliskom istoku, je rekao Odboru oružanih snaga Senata da unatoč tome što Pentagon troši 500 milijuna dolara na obuku i opremanje "umjerenih" pobunjenika, samo "četiri ili pet" su bili "u borbi". [4] Kao što je Wall Street Journal uočio krajem prosinca, umjereni pobunjenici ne postoje. Oni su se ili priključili Jabhat al-Nusri, Ahrah al-Shamu i ISIS-u - ekstremističkim terorističkim skupinama koje dominiraju opozicijom ili su bili islamistički militanti od samog početka. [5]
5. Sjedinjene Države naoružavaju sektaške teroriste indirektno, a vjerojatno i izravno/prikriveno.
Izvješće ističe da je Pentagon ne samo otvoreno obučavao i opremao pobunjenike, nego da su ih Sjedinjene Države prikriveno i naoružavale. Prema istraživanju Kongresa:
"Tadašnji ministar obrane Chuck Hagel rekao je tijekom saslušanja u rujnu 2013. pred Odborom Senata za vanjske odnose da Administracija poduzima korake kako bi osigurala oružje nekim sirijskim pobunjenicima pod tajnim djelovanjem vlasti" (str. 23).
Također:
"Ministar Hagel je rekao: 'bio je lipanj ove godine kada je predsjednik donio odluku da podrži smrtonosnu pomoć oporbi....mi, Ministarstvo obrane, nismo bili uključeni u to. To je, kao što znate, tajna operacija'" (fusnota, str. 23).
Ako je SAD bio spreman otvoreno naoružati neke pobunjeničke skupine, zašto tajno naoružava druge? Ne tako nerazumna pretpostavka je da naoružava neke pobunjeničke skupine prikriveno, jer su označene kao terorističke organizacije. Kako bismo bili sigurni, brojna novinska izvješća su otkrila da pobunjenici koji su dobili obuku i oružje od SAD-a surađuju s terorističkim skupinama u Siriji. Prema Wall Street Journalu, "pobunjenici koje je CIA obučila prikriveno... su ili isprepleteni s ili se bore uz bok ekstremnijih islamističkih skupina, uključujući Nusra Front, podružnicu Al Qaide u Siriji" [6]. Drugi izvještaj iz istih novina primjećuje da se "al-Nusra bori zajedno s pobunjeničkim jedinicama koje su SAD i njegovi saveznici u regiji podržali" [7]. Treći izvještaj se odnosi na suradnju između "frakcija Slobodne sirijske vojske koje podržava CIA i ekstremističkih elemenata, kao što su Nusra Front i Ahrar al Sham" [8]. Budimo jasni. Svatko tko je isprepleten s i bori se uz bok Al-Qaide je terorist.
Lijevo: Terorist; Desno: Umjereni terorist
Prema istraživanju Kongresa, oružje kojim je SAD opskrbio odabrane skupine je našlo svoj put do džihadista. "Neke sirijske oporbene skupine koje su primile američku opremu i naoružanje do sada su izgubile ili predale ovu opremu drugim skupinama, uključujući i ekstremističkim grupama kao što je Jabhat al-Nusra" (str. 23).
Kada uzmete u obzir da je, kao što je The Washington Post izvijestio, "CIA obučila i opremila gotovo 10 000 boraca koji su poslani u Siriju u posljednjih nekoliko godina" [9] i da, u najboljem slučaju, postoji 700, ali vjerojatnije samo 70 "umjerenih" pobunjenika u Siriji [10], onda je većina velikih pobunjeničkih snaga koje je CIA obučila i opremila vrlo vjerojatno sastavljena od islamističkih ekstremista. Prikrivanje ove sramotne stvarnosti od javnosti SAD-a je vjerojatno glavni razlog zašto je program prikriven.
6. Washington želi obuzdati ISIS, ali ne i eliminirati ga, kako bi se održao vojni pritisak na sirijsku vladu.
Na temelju slabe zračne kampanje koalicije SAD-a protiv ISIS-a, mnogi promatrači se pitaju jesu li Sjedinjene Države trenutno uopće ozbiljne u uklanjanju ISIS-a, te ga samo pokušavaju obuzdati, kako bi održale pritisak na sirijsku vladu. Na primjer, veteran dopisnik s Bliskog istoka Robert Fisk, kaže: "Ne mislim da je SAD ozbiljan. Vrlo rijetko možete čuti tutnjavu američkih bombi. I one sigurno nemaju mnogo utjecaja. "[11]
Jednog dana, uskoro nakon što je Rusija započela zračne operacije u Siriji, novinar Patrick Cockburn je napomenuo da su "ruski zrakoplovi izveli 71 let i 118 zračnih napada protiv islamskih boraca u Siriji tijekom protekla dva dana u odnosu na samo jedan zračni napad od strane koalicije koju predvodi SAD - i taj jedan napad, na položaj minobacača, bio je prvi u četiri dana." [12] Nakon što je ISIS zarobio Palmyru, i krenuo u Aleppo, američka koalicija nije učinila ništa kako bi odbila napredovanje ISIS-a, što je dovelo da čak i pobunjenici sumnjaju u "američku predanost u obuzdavanju skupine." [13] Assad je također izrazio skepticizam o tome da su Sjedinjene Države ozbiljne u uništavanju ISIS-a, ukazujući na nastavak uspjeha terorističke organizacije u Siriji, unatoč pretpostavljenog rata američke koalicije protiv nje. "Otkad je koalicija započela s operacijama", primijetio je sirijski predsjednik, "ISIS se širi. Drugim riječima, koalicija nije uspjela i nema pravi učinak na terenu." [14]
Mlaki pristup u borbi protiv ISIS-a u Siriji je u skladu s navedenim ciljem predsjednika SAD-a Baracka Obame o postupnom degradiranju organizacije koja je nastala iz Al Qaede. Uništenje skupine može biti krajnji cilj, koji će se postići nakon što je ISIS izvršio ulogu slabljenja sirijske vlade. No, za sada, Sjedinjene Države se čine voljne dopustiti ISIS-u da nastavi napredovati u Siriji. Izvješće Kongresne istraživačke službe se slaže s ovim pogledom: Ono zaključuje da su "dužnosnici SAD-a zabrinuti da bi agresivnija kampanja protiv Islamske države mogla ukloniti vojni pritisak na sirijske vlasti" (str. 19).
Nasuprot tome, Moskva je pokrenula intenzivniji rat protiv ISIS-a, zbog očitog razloga. Za razliku od Washingtona, ona nastoji poduprijeti svog sirijskog saveznika, ne dati ISIS-u prostora da ga oslabi. Treba dodatno naglasiti da su vojne operacije Rusije u Siriji legalne, i provode se uz dopuštenje sirijske vlade. Nasuprot tome, američka koalicija je drsko izrugala međunarodno pravo kako bi ušla u sirijski zračni prostor bez pristanka Damaska. Zapravo je poduzela ilegalnu invaziju i počinila zločin agresije, koji uključuje obuku i naoružavanje terorista.
Zaključak
U izvješću se navodi da se u nedostatku "samonikle" podrške oporbenim političkim koalicijama u Siriji, SAD oslanja na niz taktika kako bi održao pritisak na sadašnjoj vladi u Siriji da odstupi s vlasti, uključujući:
1. Održavanje ISIS-a na životu kao alat za održavanje vojnog pritiska na Damask.
2. Naoružavanje džihadističkih skupina posredno i (možemo pretpostaviti) izravno (iako potajno) da izvrše pritisak na Assada.
3. Nastojanje stvaranja umjerene opozicije koja će djelovati kao partner SAD-a.
4. Pokušaj preuzimanja dijelova postojeće sirijske države kako bi uzeli ulogu partnerstva u uređenju Sirije nakon odlaska Asada.
Implikacija prve dvije navedene taktike je da je SAD - koji uvježbava i dobavlja oružje pobunjenicima koji su isprepleteni s i bore se uz Al Qaedu u Siriji, te koji održava ISIS-a na životu, kako bi iskoristio ove terorističke organizacije za postizanje svog političkog cilja postavljanja vlade partnera SAD-a u Siriji - država sponzor terorizma.
1. http://www.opinion.co.uk/perch/resources/syriadata.pdf
2. http://www.opinion.co.uk/perch/resources/syriadatatablesjuly2014.pdf
3. “President al-Assad: Russia’s policy towards Syria is based on values and interests, the West is not serious in fighting terrorists,” Syrian Arab News Agency, December 11, 2015, http://sana.sy/en/?p=63857
4. Philip Shishkin, “U.S. weighs talks with Russia on military activity in Syria,” The Wall Street Journal, September 16, 2015.
5. Stuart Rollo,“Turkey’s dangerous game in Syria,” The Wall Street Journal, December 28, 2015.
6. Anne Barnard and Michael R. Gordon, “Goals diverge and perils remain as U.S. and Turkey take on ISIS,” The New York Times, July 27, 2015.
7. Farnaz Fassihi, “U.N. Security Council unanimously votes to adopt France’s counterterrorism resolution,” The Wall Street Journal, November 20, 2015.
8. Sam Dagher, “Syria’s Bashar al-Assad Tries to Force the West to Choose Between Regime, Islamic State,” The Wall Street Journal, October 9, 2015.
9. Greg Miller and Karen DeYoung, “Secret CIA effort in Syria faces large funding cut,” The Washington Post, June 12, 2015.
10. Robert Fisk, “Is David Cameron planning to include al-Qaeda’s Jabhat al-Nusra in his group of 70,000 moderates?”, The Independent, December 1, 2015.
11. Thomas Walkom, “Journalist Robert Fisk explains why Canada should abandon ISIS war,” The Toronto Star, September 25, 2015.
12. Patrick Cockburn, “Russia in Syria: Air strikes pose twin threat to Turkey by keeping Assad in power and strengthening Kurdish threat,” The Independent, October 28, 2015.
13. Raja Abdulrahim, “Islamic State advances further into Syria’s Aleppo province,” The Wall Street Journal, June 1, 2015.
14. “President Assad’s interview with Russian media outlets, Syrian Arab News Agency, September 16, 2015 http://sana.sy/en/?p=54857
