«

»

velj. 07 2018

U iščekivanju EU strategije za Zapadni Balkan

Foto: AFP / Dimitar Dilkoff / Ilustracija

Tešku europsku situaciju danas će se u Strasbourgu još jednom pokušati prikazati kao nešto što se nalazi pod kontrolom Europske komisije i parlamenta. No, već postavljanje roka za pristup balkanskih zemalja EU do 2025. godine svjedoči o zabrinutosti Bruxellesa stanjem na kontinentu. Što se tiče unutarnje politike na zapadu Unije, Britanija pokušava izaći iz braka dugog 45 godina, Španjolska se “raspada” po linijama neriješenima već 80 godina. Njemačka već mjesecima ne može sastaviti vladu, kontrola nad Mađarskom jedva da i postoji, dok Poljskoj prijeti suspenzija glasovanja, a Grčka već godinama leži desetkovana dugovima i siromaštvom. Na vanjskopolitičkom planu, osim straha od Rusije, već nekoliko godina pogoršava se i situacija s Turskom, dok na ekonomskom planu kineske intervencije na Balkanu (i u EU i ne-EU zemljama) ostvaruju sve veće rezultate, sviđali nam se ili ne.

Kontradiktorne politike donose se na gotovo svim poljima – od zabrane glifosata do iznimaka koji zabranu čine izlišnom, od trgovanja klimatskim promjenama do potpunog gubitka globalne energetske prednosti u obnovljivim izvorima; od zabrane uvoza ruskog plina do gradnje plinovoda za ruski plin, itd… Europska unija ne ide više “u korak s vremenom” i ne uspijeva zadovoljiti svoje građane, no kako njezina “vlada” zapravo ni ne ovisi o izborima i glasačima, osiguran je kontinuitet ovih politika.

U takvim se uvjetima ipak predsjednik Europske komisije Jean – Claude Juncker nameće kao arbitar balkanskih odnosa te poručuje našem “buretu” da izvolimo riješiti granične probleme ako želimo u EU. Isti diktat pretpostavimo, dat je i grčkom premijeru, napaćenom Alexisu Ciprasu, koji se otprilike posljednjih pola godine intenzivno trudi riješiti problem imena s Makedonijom, a to se pokazuje puno širim problemom, čije uzroke treba tražiti u nacionalnim pripadnostima, što su identiteti koji i dalje daju ekonomski i politički plodonosne rezultate. Isto to, onemogućava rješavanje pitanja ostalih granica – od slovensko-hrvatske, do ogromnog problema Srbija – Kosovo.

Šest “nadanja”

Usprkos dubokim problemima, usprkos tome što se pokazuje da demokratski mehanizmi ove zajednice ne funkcioniraju, i što se zemlje periferije sve više opiru nametima Bruxellesa, EU predlaže proširenje broja članica sa 27 (minus V.B.) na 33 u iluzornom roku do 2025. Tih 6 članica su zemlje bivše Jugoslavije (Srbija, BiH, Makedonija, Crna Gora, Kosovo) i Albanija.

Posebno su se ovome razveselili bosanskohercegovački političari i analitičari koji danas daju opširne komentare u medijima o tome što se sve može i što se sve treba. I dok se kao prepreke vide ziheraški problemi mita i korupcije, čiji se uzrok ne traži u sustavu već balkanskom “mentalitetu”, o problemima koji proizlaze iz daytonovskog ustrojstva zemlje, ne govori se u realnim okvirima, već kao o nečemu što ovisi o političkoj volji – koja ne postoji, jer ne postoji niti konsenzus među zaraćenim narodnostima o tome kako BiH treba izgledati. Međutim, razmjere reforme koji proizlaze iz ustrojstva ove zemlje, jednostavno je prikazati npr. na obrazovnom sustavu – poglavlju koje se obično zatvara među prvima. Samo za njegovo usklađivanje s europskim, BiH bi trebala suštinski promijeniti čak 24 zakona i pritom ugasiti brojna resorna ministarstva te otpustiti ogroman broj zaposelnih u javnim službama, koje su glavna grana zapošljavanja u zemlji. Ako se pritom i zanemare pitanja poput: na kojem će jeziku se predavati “materinji” jezik i književnost i kojim će se standardom pisati, i dalje ostaje problem etnički podijeljenih škola i neadekvatno opremljenih kako profesora, tako i cijele infrastrukture. Ali prije svega, činjenice da će reforme usklađivanja s EU vjerojatno izazvati gašenje brojnih radnih mjesta.

Usprkos nadama bh. medija i političara, realno BiH nema šanse zatvoriti sva poglavlja do kraja 2025. Suprotno njoj, najdalje je u pristupanju EU otišla Crna Gora koja je nedavno primljena i u NATO. Ova zemlja bitna je za EU radi smanjivanja ruskog utjecaja na Balkan, stoga je vjerojatno da će CG pristupiti EU 2025. Osim nje, najviše šansi ima Srbija, no u toj zemlji samo 37 posto ljudi smatra da je to dobar smjer kretanja zemlje, stoga će vjerojatno, baš kao i u Hrvatskoj biti potrebno mijenjati Ustav da bi se olabavila pravila o stupanju u saveze s drugim državama. Najveća prepreka u ovom kontekstu je priznavanje Kosova koji bi također trebao pristupiti EU zajedno sa Srbijom i to kao samostalna zemlja. Međutim, problemi u ovoj zemlji toliko su veliki da jednostavno nije realno da će se oni riješiti do zadanog roka, jer su pomaci u posljednjih 25 godina – u smjeru kojeg EU priželjkuje – premaleni. Ne radi se naime samo o birokratskim reformama na kojima uporno inzistira EU, već o činjenici da EU već sad nema veliku kontrolu nad sve heterogenijim pozicijama zemalja članica i da se taj raskol kontinuirano produbljuje iz razloga što Unija ne uspijeva odgovoriti na društvene izazove mjerama koje će sve zemlje članice osjetiti kao pozitivne. Prošle godine objavljena strategija o Europi različitih brzina samo je legitimirala dotad nepriznate probleme centra i periferije. Samo ta strategija izazvala je revolt istočnih zemalja, i omogućila temelje za raskol po osnovi istok-zapad. Strategija Europske unije za Zapadni Balkan može samo privremeno stvoriti iluziju da je “sve ok” u EU, no zapravo EU nema mehanizme rješavanja svojih problema, stoga se oni samo gomilaju i postupno dolaze na naplatu.

 

bilten

 

 

12 comments

Skip to comment form

  1. Maki

    Zapadni Balkan? To iritira naše političare, a naročito Uspravnicu Kolindu. Zar mi ne pripadamo Srdenjoj Europi?

  2. Svi žele u EU i NATO,osim samo dvije trečine Srba.Uniji je najbliža Crna Gora ,a NATO si je za to već predodredio Kosovo.Šteta za naše istične susjede.

    1. du auch

      U NATO žele države EU, jer se boje samog NATO-a, a manje Rusa. NATO je instrument američkih interesa. Oni sada špijuniraju Krim i ruske granice. Možeš li zamisliti da rzski avioni polijeć s Kube i izviđaju Floridu? NATO je zločinačka organizacija koja je bez odobrenja UN-a bombardirala Srbiju. A sada bi htjeli da Srbi prigle svojeg ubojicu.

  3. U EU rekoh,svi žele ,znači iu NATO svi žele.Šteta zs Srbiju što u posljednjih 30 godina imade samo dva političara od evropskog kalibra.jednog su odmah ubili.Ovi koji ih vode u zadnjih par mandata nedorasli su i Šiptarima i Sanđaklijama,a i Vojvođanima.

    1. du auch

      Rekao sam ti da žele, jer se boje reketa, boje se agresije, boje se izopćenja, boje se osvete NATO bi se htio dokopati neizmjernih bogatstva Sibira, ali oće kurac (čitaj: neće moći ove noći)

      1. Danas prvih dvoje dominiraju onime što zovu Z.Balkan.U Evropi i u svijetu poznati su ,govore 12 svjetskih jezika,Plenki 5 ,Kolinda 7.Tuđmana podcenjivati mogu samo budale ili neznalice,Mesića također.

        1. du auch

          Tuđmanu je na sprovod došao samo turski predsjednik. Podatak je to o njegovom formatu. Koje su ideje Kolinde i Plenkovića? Imaju li osobnost Orbana , na primjer? Važan je broj jezika, ali oni nemaju rješenja ni za Savudrijsku valu, a kamoli za svjetske probleme.

          1. Tuđman je Podunavlje mirno integrirao,preko noći, i zavukao velikosrbima do jaja.Ma da ništa drugo nije napravio,a napravio je RH ,stoga ga poštuj,domovina ti je.

          2. Tuđman nije bio nićija budala,bjelosvjetske hohštaplere koji su nas ostavili na milost i nemoilost,gole,nenaoružane ,naspram velikosrba,te iste hohštaplere tako je i nazivao.

  4. A koji je drugi im političar od kalibra,kanda me pitaš..Drugi su bila dvoica,pola kalibra je bio Koštunica,a druga polovica od kalibra Tadić.Nijedan nije bio kompletan,jer da je već bi ga na vrijeme ubili.

    1. du auch

      Oni samo dvojicu imadoše, a Hrvatska ima da im ne zna broja. ne zna im broja, ali ni imena.

  5. Kinezi pikiraju na Sibir ,jer nemaju svoja bogatstva.Ameri kupnjom Aljaske su neiscrpni.No njih više zanimaju svemirska osvajanja,puca im prsluk za Sibir.

    Trump stvara pacifističku vojsku glede zemlje,tako snažnu da je neće morati ni upotrijebiti,uostalom nisu nikada ništa ni osvajali,a mogli su

    .Ali glede svemira,nenadmašni su,tamo će itekako osvajati.Putin je dobro informiran,bolje od Vaatikana.

Odgovori