Ovih dana je u Siriji boravio ruski ministar obrane Sergej Šojgu, koji je u Damasku razgovarao sa sirijskim predsjednikom Basharom Al-Assadom, a ranije se cijela politička i vojna elita u Rusiji usprotivila američkom planu prema kojem se u Siriji trebao provesti "jugoslavenski scenarij" i vojnim putem sirijsko vodstvo prisiliti na pregovore i ustupke takozvanoj sirijskoj "umjerenoj oporbi".

Nešto ranije su se u Teheranu susreli ministri obrane Sirije, Rusije i Irana, gdje se razgovaralo o zajedničkoj strategiji u borbi protiv terorizma.

Posebno je zanimljiv bio susret Šojgua i Assada, nakon kojega u javnost nije procurilo ništa bitno.

Bivši čelnik izraelske službe Nativ, Yakov Kedmi, inače Židov ruskog podrijetla, izjavio je "kako je Šojgu došao pitati Assada zašto je došlo do zastoja na bojnom polju i da se uvjeri da nakon rata Iran neće biti vojno prisutan na teritoriju Sirije Arapske Republike".

Koliko je Kedmi upoznat sa sadržajem razgovora, nije poznato, ali se iz njegove izjave vidi koje su brige Izraela. Dakle, sve dok Iran šalje borce u pomoć sirijskoj vojsci, a Rusi sve to nadziru, Izrael nema ništa protiv. U suprotnom slučaju, ako Iran misli ostati vojno nazočan u Siriji, onda nastaju problemi, iako je ovo samo jedna od opcija, a najbolja je svrgnuti Assada i uspostaviti proameričku marionetsku vladu u Damasku.

Yakov Kedmi tvrdi kako Moskova mora gledati i na svoje globalne interese, dok je Iranu cilj biti regionalna sila, a primjetno je da je prisutna u Iraku, gdje ima veliki politički utjecaj, a Izrael sada brine da bi se isto moglo dogoditi i sa Sirijom.

S druge strane, bez obzira na nesuglasice s Assadom, Rusija ne odustaje od potpore vladi u Damasku. Kao što tvrdi Kedmi, primjetan je zastoj na bojnom polju, moguće zbog umora od višemjesečnih ofenzivnih operacija, ali i zbog manjka ruske zračne potpore, koja sada djeluje samo kada se sirijske snage i saveznici nađu u izuzetno teškom položaju.

Ruski iznenadni napadi na "Novu sirijsku vojsku" su poruka Johnu Kerryu

Ovdje treba spomenuti i nedavne napade ruskih zrakoplova na proameričku skupinu koja u Siriji djeluje na tromeđi Jordana, Sirije i Iraka, takozvanu Novu sirijsku vojsku.

Kerry je do sada provodio taktiku odugovlačenja i postalo je jasno da SAD ne žele zaustaviti rat Siriji i riješiti slučaj za pregovaračkim stolom. Washington želi ostvarenje svih svojih zahtjeva, a to je raspad sirijske vlade i države i uspostava proameričke vlade u Siriji.

Nakon prekida vatre u Siriji, koje je započelo krajem veljače, Obama je obećao da će odvojiti "umjerene pobunjenike" od Al-Qaede, dok ISIL nikad i nije bio predmet spora s Rusijom.

U travnju SAD još uvijek podržavaju teroriste, poput skupine Ahrar Al-Sham i drugih, koje su se na bojištu u južnom Aleppu pridružile sirijskoj Al-Qaedi. Skupine koje podržava Washington neprestano krše primirje, a istovremeno dvije rezolucije Ujedinjenih naroda zahtijevaju da se u Siriji treba boriti protiv Al-Qaede, odnosno Al-Nusra Fronta i njenih saveznika, bez obzira koji bili.

SAD su najmanje dva puta Rusima rekli da neće bombardirati saveznike Al-Nusra Fronta i lažno su tvrdili da je moguće odvojiti "umjerenu oporbu" od Al-Qaede, te kako ne mogu napadati snage koje "u političkom smislu" podržavaju.

Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov je s Kerryem o tome razgovarao mnogo puta. Ali jedini odgovor koji je dobio je bio zahtjev za daljnje uskraćivanje zračne podrške Assadovim snagama.

U međuvremenu su Al-Nusra Front i "umjerena oporba" nastavljali kršiti primirje i napadati sirijske snage.

Gotovo četiri mjeseca poslije, Kerry i dalje tvrdi "kako SAD trebaju još vremena vremena za odvajanje njihovih umjerenih saveznika od Al-Nusra Fronta".

Ruski Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je nedavno izjavio: "Amerikanci sada kažu da nisu u mogućnosti ukloniti "oporbu" s položaja koje drži Al-Nusra, te da će im trebati još dva do tri mjeseca. Ja sam pod dojmom da se ovdje igra na to da se Al-Nusra u nekom obliku kasnije iskoristiti sa svrgavanje Assada." Lavrov je to izjavio na Međunarodnom ekonomskom forumu u St. Petersburgu.

Dakle, tada je Kerry tražio još dva do tri mjeseca da odvoji "umjerenjake" od terorista i čini se da je to bila kap koja je prelila čašu.

Rusi su tada odgovorili silom, a SAD namjerno nisu obavijestili gdje će provesti zračne udare. Naime, ruski borbeni zrakoplovi su pogodili sirijske militante koje su obučavali američki instruktori na sirijskom teritoriju u blizini jordanske granice.

Bez obzira na upozorenja iz Pentagona, ruski su piloti proveli dva vala zračnih udara. Nekoliko američkih vojnih dužnosnika je ove udare nazvalo "najprovokativnijim činom Moskve od početka ruske zračne kampanje u Siriji".

Ruski udari su razorili malu bazu takozvane "Nove sirijske vojske", te uništili svu opremu koju su militanti dobili od Amerikanaca. Tamo se nalazilo oko 180  militanata, koji su dio programa obuke boraca za borbu protiv "Islamske države" kojeg provodi CIA.

Nakon prvog zračnog udara su militanti odmah zvali Zapovjedni centar Sjedinjenih Država u Kataru, odakle Pentagon vodi svoju kampanju protiv "Islamske države".

Amerikanci su poslali svoje zrakoplove da upozore Ruse, ali su oni već bili otišli. Kada su se američki zrakoplovi udaljili, Rusi su se vratili i ponovno udarili. Navodno su dva militanta ubijena, a 18 ih je ranjeno, dok je gotovo sva oprema uništena. Ranije istog dana je u još jedan zračni napad pogodio istu takvu metu. To nije slučajna, nego dobro planirana operacija i odgovor ruskog glasnogovornika je bio jasan.

Dmitrij Peskov je novinarima rekao "kako je teško razlikovati različite pobunjeničke skupine iz zraka".

U prijevodu: "Ako ne možete odvojiti svoje snage od Al-Qaide i odrediti točno područja "umjerene oporbe", mi tu ništa ne možemo i djelovat ćemo po svima jednako."

Postrojbe "Nove sirijske vojske" u blizini Al-Tanafa su podržane od strane američkog topništva iz Jordana i snaga iz Iraka. Jordanske i britanske specijalne operacije snage su dio kopnene komponente. Znakovito je da tamo nema Al-Nusra Fronta i njihovih saveznika, a Rusi su to dobro znali.

Oni su, dakle, namjerno htjeli pokazati da do linije razgraničenja mora doći u cijeloj Siriji ili to ne vrijedi nigdje. Jedino su sirijski Kurdi, koji se uz američku podršku bore protiv "Islamske države", druga priča.

No i u Washingtonu postoje podjele. Pentagon ne želi daljnje angažiranje protiv sirijske vlade ili borbu protiv Rusije, nego želi rat protiv ISIL-a, što se bitno razlikuje od onog što čini CIA, koja surađuje s Al-Qaedom i svim ostalim terorističkim skupinama u Siriji.

John Brennan i CIA kao da i dalje upravljaju politikom Bijele kuće u Siriji. No, što Obama sada može učiniti? Obarati ruske zrakoplove i tako ugroziti život bilo kojeg američkog pilota koji leti u Siriji ili u blizini ruske granice? Riskirati rat s Rusijom? Teško da je tako.

Ruski udari u blizini Al-Tanafa su bili iznenađenje. Rusi su opet uhvatili Washington na krivoj nozi. Poruka Obaminoj administraciji je jasna: "Nema više kašnjenja i morate odvojiti umjerene skupine i njihovu opremu sada ili će i one biti meta ruskog ratnog zrakoplovstva!"

Ruski udari na Al-Tanaf imaju i strateški značaj, jer su snage takozvane "Nove sirijske vojske" trebale ići na sjever prema Deir Ez-Zoru i poraziti ISIL u tom gradu. Na kraju bi bio uspostavljen "sunitski entitet", koji bi obuhvaćao istok Sirije i zapad Iraka, a bio bi pod američkom kontrolom. Sirija bi se na taj način raspala.

Sirijska vlada i njezini saveznici to neće dopustiti. Od oslobođenja Palmire se planira velika operacija deblokade Deir Ez-Zora, gdje nekoliko stotina sirijskih vojnika, izolirani u zračnoj luci u gradu, pružaju doslovno herojski otpor teroristima "Islamske države" i brane preostalo civilno stanovništvo i dijelovima grada koje drže pod kontrolom južno od Eufrata.

Ovi vojnici su nedavno dobili pojačanje od strane Hezbollaha, koji je poslao svoje komandose u grad. Deir Ez-Zor je lako mogao biti oslobođen, samo da umjerne skupine pomiješane s Al-Nusra Frontom i drugim terorističkim organizacijama nisu otvorili nove frontove diljem Sirije.

Taktika odgađanja Obamine administracije se ne može provoditi unedogled. Rusija sve više gubi strpljenje i otvoreno najavljuje kako neće stajati i gledati kako proameričke skupine sabotiraju primirje i podržavaju Al-Qaedu. No, sada treba vidjeti koji je sljedeći korak Sjedinjenih Država.

No, kao što je rekao izraelski obavještajac, Rusija ima geopolitičke planove i na globalnoj razini, a ne samo regionalnoj, iako su Sirija i Ukrajina trenutno prioritet Kremlja.

Rusija ima plan za Siriju

Prvi pokazatelji novog kursa su, kao što smo rekli, sastanak ministara obrane Rusije, Sirije i Irana u Teheranu 9. lipnja.

Potom je 16. lipnja Sergej Lavrov u St. Petersburgu govorio o američkim skrivenim namjerama i pomaganju s saveznika Al-Qaede u Siriji. Na kraju se dogodio susret Šojgua i Assada, a jučer je u Taškentu Šangajska organizacija za suradnju potpisala deklaraciju kojom pruža bezrezervnu podršku legitimnoj sirijskoj vladi, podržava integritet Sirije, a o budućnosti zemlje odlučivati može samo sirijski narod.

Washington i dalje kupuje vrijeme i pokušava obuzdati Moskvu. No, sada je vidljivo da Washington taktiku odgađanja  vjerojatno provodi u dogovoru s Izraelom i Saudijskom Arabijom i kupuje vrijeme kako bi Al-Nusra Front  zauzeo što više teritorija.

Lavrov je konačno jasno poručio da je je svjestan da je končani cilj ove taktike svrgavanje Bashara Al-Assada i uništenje Sirijke Arapske Vojske, te da Amerikanci zbog toga traže još "dva do tri mjeseca da ispune obećanje i odvoje "loše" od "dobrih" terorista".

Teheran je više puta upozoravao na baš takve američke podmuklosti. Prema iranskoj procjeni, primirje je zavjera Washingtona i Izraela, koji žele preokrenuti vojnu ravnoteže u Siriji, a koja trenutno, bez obzira na nedavna događanja, još uvijek pogoduje Assadu.

SAD, Izrael i Saudijska Arabija stvaraju prostor za Al-Nusra Front, koji može djelovati bez straha od ruskih zračnih udara.

U svakom slučaju, Moskva je signalizirala Obaminoj administraciji da više neće pasivno promatrati kako Al-Nusra Front zauzima nove teritorije, što se vidi i po pojačanim zračnim udarima u području Aleppa, ne samo na proameričku skupinu ranije u Al-Tanafu.

Jednostavno rečeno, Moskva je došla do točke na kojoj je shvatila da Amerikanci ne žele i ne mogu odvojiti "umjerene" skupine od Al-Nusra Fronta, a udari u Al-Tanafu su poruka da su sve skupine koje nisu potpisale primirje s Damaskom i koje nisu dostavile svoje koordinate potencijalna meta.

Ruski zrakoplovi također neće razlikovati "dobre" i "loše" ciljeve, što je rekao i Dmitrij Peskov. U biti, Moskva je naglasila da SAD više ne može štititi Al-Qaedu i držati je podalje od ruskih udara.

U međuvremenu je ruski ministar obrane Sergej Šojgu iznenada posjetio Damask. Kineska agencija Xinhua prenosi da je Šojgu s Basharom Al-Assadom razgovarao o sadržaju sastanka ministara obrane u Teheranu, što se djelomično podudara s tvrdnjom izraelskog obavještajca Yakova Kedmija.

Koji je američki plan igre?

Nedavni dokument Pentagona otkriva da think tank "RAND Corporation" poziva na podjelu Sirije na temelju teritorija koje trenutno drže vladine snage i oporbene skupine, te da se "decentralizira" politička moć tako da strane sile, SAD i njegovi saveznici, djeluju kao "mirovne snage" u područjima koja drže njihovi opunomoćenici. Ideja je da se sirijske vladine snage ograniče na područje djelovanja u zapadnim dijelovima zemlje, dok istočne regije uz iračku granicu trebaju prijeći pod kontrolu "mirovnih snaga" na čelu sa Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima

U geopolitičkom smislu, ključni cilj ovog takozvanog "mirovnog plana" je presjeći komunikacijske veze između Irana i Libanona, što bi zauzvrat Hezbollah učinilo ranjivijim. Sve u svemu, američka strategija služi interesima Izraela. Naravno, Izrael je cijelo vrijeme štitio Al-Nusra Front, koji je za interese židovske države "stabilizirao" regije južne Sirije u blizini Golanske visoravni. To je u svom intervjuu izjavio Ali Akbar Velayati, savjetnik za vanjske poslove iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Hameneija.

Očito da se Sirija pretvorila u veliko geopolitičko bojno polje na kojem se sučeljavaju SAD i njegovi regionalni saveznici s jedne strane, te Rusija, Iran, Sirija, Libanon i Irak s druge.

U tom ratu su mediji objavili memorandum u kojem američki diplomati pozivaju Obamu na vojnu akciju poput one u Jugoslaviji 1999. godine, ali je očito da Moskva nije bila nimalo impresionirana američkom prijetnjom.

U svakom slučaju, ispod površine vojne kampanje u borbi protiv terorizma se odvija geopolitički sukob, koji će u Siriji sigurno eskalirati. Činjenica je i da rusko-američke veze ubrzano propadaju, posebice ako se u obzir uzmu masovne vojne vježbe NATO pakta u Poljskoj, kojima se, kako prenosi NBC News, simulira mogući sukob s Rusijom.

Što se tiče bojnog polja u Siriji, besmisleno je izvoditi zaključke iz dnevnih pomaka sirijskih snaga u pozitivnom ili negativnom smislu, jer ovo nikada i nije bio unutarnji građanski rat između sirijskih skupina. Osim toga, mediji, portali, internetske stranice, pa čak i službene agencije vrve dezinformacijama, tako da se stvarno stanje na bojištu teško može pojednostaviti i opisati u nekoliko redaka. Najbolje je objavljivati potvrđene informacije iz više izvora i suprotstavljenih strana, kao što čini izvor koji karte sukoba objavljuje na dnevnoj bazi. Ostalo se može promijeniti u trenutku, iako se čini da Damask, Teheran, Moskva i Irak usuglašavaju planove, a ne smije se zaboraviti ni velika  pomoć libanonskog pokreta Hezbollah.

FOTO - Karta sukoba u Siriji od 24. 06. 2016. godine:



Novi plan State Departmenta je bio bombardirati Siriju po "jugoslavenskom scenariju"

Hasan Nasrallah: Hezbollah će poslati pojačanja u Aleppo, jer mi tamo moramo pobijediti!

Ruska vojska i Pentagon održali hitnu raspravu o ruskim zračnim udarima na položaje proameričke militantne skupine

Analiza stanja u Siriji nakon povlačenja sirijskih snaga iz pokrajine Raqqa

Kremlj upozorava Washington kako neće dopustiti agresiju na Siriju

Vješto skrivani sirijski politički mozaik i ima li Assad razloga bojati se suočavanjem s inozemnom oporbom?

Ruski ministar obrane nenajavljeno posjetio Siriju i Bashara Al-Assada osobno

 

AMSI