Ministarstvo spoljnih poslova SAD je, neposredno pred razgovore Entonija Blinkena i Sergeja Lavrova, pokrenulo snažan informacioni napad na Rusiju. Štaviše, Stejt department je otišao toliko daleko da je izneo čitav niz netačnih informacija da bi bilo suviše blago reći da su u pitanju samo „fejk njuz“, već je po sredi najbrutalnija laž, piše list KP.

 




Stoga je autor članka naveo šest iznetih lažnih tvrdnji na osnovu koje Stejt department optužuje Moskvu sa ciljem da opravda aktuelnu ukrajinsku vlast i, naravno, svoju sopstvenu.



FALSIFIKAT br. 1: Agresor nije Ukrajina, već Rusija




ČINJENICA: Ukrajina i ukrajinski vladini zvaničnici su agresor u odnosima Rusije i Ukrajine.






Fikcija Stejt departmenta: Rusija je izvršila invaziju na Ukrajinu 2014. godine, okupirala je Krim, kontroliše vojne snage u Donbasu i sada je okupila više od 100.000 vojnika na granici sa Ukrajinom.


 


STVARNOST: Rusija nije izvršila invaziju. Vojna grupa na Krimu nije premašila broj vojnog osoblja koji je predviđen sporazumom sa Ukrajinom. Oni su izvedeni iz kasarni radi održavanja reda i suzbijanja nasilnih činova sličnih događajima u Kijevu. Krim je prvo proglasio nezavisnost, a potom zatražio da bude deo Ruske Federacije. Sve se to dešavalo u skladu sa voljom stanovništva poluostrva izraženom na referendumu.



Istovremeno, Ukrajina se proaktivno povukla iz svih sporazuma sa Rusijom, Ukrajina je prekinula saradnju u raznim sektorima, otvoreno izjavljujući potrebu nanošenja štete Rusiji, Ukrajina je zabranila kretanje ruskih građana i robe preko granice. Štaviše, u Ukrajini je zvanično proglašeno ratno stanje sa Rusijom. U Rusiji svih ovih godina nije bilo takvih izjava, naprotiv, najviše rukovodstvo Rusije Ukrajince naziva bratskim narodom.



FALSIFIKAT br. 2: Zapad je nevin




ČINJENICA: Zapad gura Ukrajinu u sukob.


 


Fikcija Stejt departmenta: Moskva je izazvala trenutnu krizu tako što je rasporedila preko 100.000 vojnika na ukrajinskoj granici, bez sličnih vojnih aktivnosti na ukrajinskoj strani granice. Rusija krivi druge za sopstvenu agresiju, ali Moskva ima odgovornost da ovu krizu okonča mirnim putem kroz deeskalaciju i diplomatiju. Moskva je izvršila invaziju na Ukrajinu 2014. godine, okupirala Krim i nastavlja da podstiče sukob u istočnoj Ukrajini. Ovo prati obrazac ruskog ponašanja koji podriva suverenitet i teritorijalni integritet zemalja regiona – invaziju i okupaciju delova Gruzije 2008. Pritom, ne ispunjavaju svoju obavezu iz 1999. da povuku svoje trupe i municiju iz Moldavije, gde ostaju bez vladine saglasnosti.



STVARNOST: Izjave zapadnih političara i medija već nekoliko meseci izazivaju histeriju, obećavajući „skorašnju rusku invaziju“. Da biste to videli, dovoljno je čitati američke, francuske, nemačke, engleske i druge zapadne medije. Što se tiče činjenica, Stejt department očigledno ne govori istinu, misleći na Gruziju i Moldaviju, pošto su EU i OEBS utvrdili agresiju od strane Tbilisija (pokušali su da optuže Rusiju, pripisujući joj, takoreći, „neadekvatni odgovor“ na agresiju kao juriš na Berlin u Drugom svetskom ratu), a što se tiče ruskih mirovnjaka u Moldaviji oni su prisutni na osnovu međunarodnog mandata.



Što se tiče Ukrajine, upravo je Moskva inicirala potpisivanje Minskih sporazuma, koji su, kako priznaju i same Sjedinjene Američke Države, jedini način za mirno rešavanje sukoba na istoku Ukrajine. Inače, o ovom pitanju postoji čak i zvanična obavezujuća rezolucija Saveta bezbednosti UN. Što se tiče Francuske i Nemačke, one su napravile pometnju i pridružile se ovoj inicijativi. Otvorene laži su i navodni nedostatak vojnih aktivnosti na ukrajinskoj strani granice. Podsetimo da Ukrajina već duže vreme prevozi vojnu opremu u vozovima do linije razgraničenja na istoku zemlje.



FALSIFIKAT br. 3: Premeštanje trupa je agresija




ČINJENICA: Raspoređivanje ruskih borbenih snaga je ništa više nego preraspoređivanje trupa na sopstvenoj teritoriji.


 


Fikcija Stejt departmenta: Raspoređivanje više od 100.000 ruskih vojnika, uključujući borbene snage i ofanzivno oružje, bez uverljivog objašnjenja, ka granicama zemlje na koju je Rusija prethodno izvršila invaziju i koju još uvek zauzima na nekim mestima, nije samo rotacija trupa.



STVARNOST: Američke diplomate, ma koliko se trudile, nisu uspele da otkriju ni jednu činjenicu kršenja granice Ukrajine od strane ruske vojske. Pomeranje trupa se sprovodi isključivo na teritoriji Rusije. Međutim, američki manevri u blizini kopnenih granica Rusije i u Crnom moru, mnogo hiljada kilometara od teritorije SAD, prema Stejt departmentu, potpuno su neutralna i nevina stvar.



FALSIFIKAT br. 4: NATO nikom ništa obećao nije i nikome ne preti




ČINJENICA: NATO je kovao zaveru protiv Rusije od kraja Hladnog rata, okružujući Rusiju trupama, kršeći navodna obećanja da se neće širiti.



Fikcija Stejt departmenta: NATO je odbrambeni savez čija je svrha da zaštiti svoje države članice. NATO ne okružuje Rusiju – ruska kopnena granica duga je nešto više od 20.000 kilometara. Od toga, manje od šesnaestine (1.215 kilometara) otpada na članice NATO-a. NATO nikada nije obećao da neće primati nove članice. Širenje NATO-a nije usmereno protiv Rusije.



STVARNOST: Herojska „odbrana“ NATO-a u Jugoslaviji, Iraku, Libiji, Avganistanu bombardovanjem i civilnim žrtvama i okupacijom - jedan je od glavnih dokaza „istinitosti“ ovog argumenta. Posebno se dobro pokazalo u Avganistanu, kada su, kao odgovor na napade terorista iz Saudijske Arabije 11. septembra, Sjedinjene Države kao odgovor izvršile invaziju i okupirale Avganistan, a 20 godina kasnije bile prisiljene da sramno pobegnu, ostavljajući svoje pomoćnike i lokalno stanovništvo na milost i nemilost.



Poslednjih dana ove ultrabrze evakuacije, za odbranu NATO zemalja, Amerikanci su morali da ubiju dronom 10 lokalnih stanovnika, od kojih sedmoro male dece, ali, prvo, ovo je bila greška i kolateralna šteta, drugo, u tradiciji je američkih akcija tokom rata u Vijetnamu, i treće, potencijalni teroristi će vremenom izrasti iz ove dece. Dakle, prisustvo zajedničke granice, čak i u dužini od jednog metra, nije baš nešto odlučujući faktor za NATO i SAD. Naprotiv, Sjedinjene Države više vole da pokreću ratove, uključujući i NATO u njih, u onim zemljama koje se ne graniče sa Sjedinjenim Državama.



Što se tiče obećanja da se neće širiti na istok, pored javnih izjava na ovu temu nemačkog ministra spoljnih poslova Hansa-Ditriha Genšera, postoji i doslovni zapis pregovora sa tadašnjim američkim državnim sekretarom Džejmsom Bejkerom, gde se on zaklinje da se Alijansa neće pomeriti istočno od sadašnjih granica ni za pola inča. Nije dobro da Stejt department razotkriva i svoje sadašnje rukovodstvo i svoju prošlost kao lažove. U suprotnom, neće se verovati ni sadašnjem, a ni budućem državnom sekretaru. Upravo iz tog razloga ruski predsednik Vladimir Putin zahteva zaključivanje pismenih garancija jer Rusija više ne prihvata verbalna obećanja.



FALSIFIKAT br. 5: Prvo diplomatija, a potom sankcije




ČINJENICA: Zapad se kloni diplomatije i odmah prelazi na mere poput sankcija.



Fikcija Stejt departmenta: Sjedinjene Države se angažuju u intenzivnoj diplomatiji da bi rešili ovu krizu, uključujući i direktne razgovore sa ruskom Vladom. Predsednik SAD Džozef Bajden je dva puta razgovarao sa Putinom, a američki zvaničnici održali su desetine sastanaka na visokom nivou i telefonskih razgovora sa ruskim i evropskim kolegama.



STVARNOST: I ovde iz Stejt departmenta govore neistinu, pošto su upravo sankcije Rusiji (i drugim zemljama) uveli Amerikanci i zemlje NATO/EU bez ikakvih preliminarnih pregovora. Posle razgovora, posebno poslednjeg između Bajdena i Putina, sankcije ili su delimično produžene, ili je usvajanje novih odloženo.



Štaviše, tokom svih poslednjih godina SAD i njihove saveznice uvodili su sankcije jednostrano objavljujući ih, po pravilu, postfaktum ili pred samo stupanje na snagu. Najdalje dokle se stiglo bila su upozorenja, a razgovori na ove teme nisu ni bili predviđeni. Rusija je, pak, bila prinuđena da odgovori na ove, očigledno, neprijateljske akcije.



A sada je aktuelna i priča iz poslednjih dana, kada su najavljeni i započeti pregovori o bezbednosnim garancijama, već je pripremljen paket najnovijih sankcija koje uključuju i predsednika Rusije Vladimira Putina lično, kao i sve članove vlade.



SUPER-FALSIFIKAT: Ruse i upotrebu ruskog jezika u Ukrajini ništa ne ugrožava




ČINJENICA: Rusija štiti etničke Ruse u Ukrajini.



Fikcija Stejt departmenta: Nema verodostojnih izveštaja da je bilo koji etnički Rus ili neko ko govori ruski jezik pod pretnjom ukrajinske vlade. Međutim, postoje verodostojni izveštaji da se na Krimu i Donbasu pod ruskom okupacijom Ukrajinci suočavaju sa represijom nad svojom kulturom i nacionalnim identitetom i žive u klimi brutalne represije i straha. Na Krimu Rusija primorava Ukrajince da prihvate rusko državljanstvo ili izgube imovinu, kao i pristup zdravstvenoj zaštiti i radnim mestima.



STVARNOST: Međutim, realnost izgleda sasvim drugačije. Počnimo od činjenice da je odmah nakon državnog udara 23. februara 2014. godine, na prvom sastanku ukrajinskog parlamenta, ruskom jeziku oduzet status regionalnog jezika nacionalnih manjina u regionima gde je autohtono više od 10 odsto stanovništva. Vrhovna rada je 16. juna 2016. utvrdila jezičke kvote za televizijsko i radio emitovanje, uvodeći nova ograničenja za ruski jezik. Istovremeno, ne postoje takva ograničenja za jezike zemalja EU.



Pored toga, ukrajinski parlament je 5. septembra 2017. zabranio školovanje u školama i univerzitetima na ruskom jeziku. Kasnije su uvedena i ograničenja upotrebe ruskog jezika u sferi usluga i trgovine, kao i u oblasti kulture. Od 16. januara 2022. uvode se jezičke kvote za štampane medije. Izdavanje novina, časopisa i druge periodike (i ne samo) na ruskom jeziku je zapravo zabranjeno, jedini izuzetak je u slučaju štampanja istog tiraža na ukrajinskom jeziku.



A šta se dešava u Rusiji i na Krimu? Na poluostrvu postoje tri državna jezika - ruski, ukrajinski, krimskotatarski. Postoje škole za nastavu na svim jezicima. Krimskim Tatarima su obezbeđene takve pogodnosti o kojima stanovništvo kontinentalne Rusije može samo da sanja. Realizuju se razvojni programi, uključujući i one koji podstiču razvoj nacionalnih kultura i dr.



Sa jezicima je sve jasno. Sada pređimo na ljude. Tragedija u Odesi 2. maja 2014, ubistvo jednog broja aktivista i javnih ličnosti, premlaćivanje i diskriminacija ljudi sa sovjetskim i ruskim simbolima, do krivičnog gonjenja. Ali sve su to „netačni” izveštaji za Stejt department. A Amerikancima su „pouzdani“ fejkovi sa društvenih mreža, pozicioniranje terorista, uključujući verske fanatike, kao boraca za Ukrajinu.



U međuvremenu, u Rusiji nije zabeležena nijedna činjenica vređanja ljudi sa ukrajinskim simbolima (da ne govorimo o ozbiljnijim prekršajima).



FIKCIJA ili REALNOST - Zaključak je jasan




Zadivljujuća sinhronizovanost izjava državnog sekretara SAD Entonija Blinkena i resora koji vodi neposredno pred početak pregovora sa šefom ruske diplomatije Sergejom Lavrovom nije slučajna. Reč je o vojno-diplomatskoj operaciji koja ima za cilj da izvrši preventivni udar. Ali jedno se može reći – kada žele nešto da se dogovore, onda se pre toga takvi apeli ne iznose u javnost.



Istina, oni nisu usmereni na Lavrova i namenjeni su ne Rusiji, već ostatku, pre svega zapadnom svetu, kako bi se SAD opravdale za nedostatak jasne miroljubive pozicije. Za one koji svet doživljavaju na američki način, kada je mir rat, a rat je mir, kada im se naređuje da veruju da je crno belo, i obrnuto. Za svet u kome je deda Baraka Obame oslobodio Aušvic.



Kao što je jedna istaknuta ličnost nacističkog pokreta rekla: „Što je laž monstruoznija, veća je verovatnoća da će joj se verovati“. I ovo nije rekao Jozef Gebels, kako se obično veruje, već je to napisao sam Adolf Hitler u svojoj knjizi „Majn Kampf“, zabranjenoj u Rusiji. Može se konstatovati da je američka diplomatija verna zapovestima Firera Trećeg Rajha. Baš kao i današnja Ukrajina. Sigurno je u tome tajna činjenice da od svih država članica UN jedino SAD i Ukrajina dosledno glasaju protiv rezolucije o zabrani veličanja nacizma.