Summit Transpacifičkog partnerstva koji je održan početkom svibnja, bio je popraćen izvanrednim i ambicioznim izvješćima i razmjenama izjava između Baracka Obame i Ministarstva vanjskih poslova Kine.
"Amerika mora definirati pravila. Amerika mora odlučivati. Druge zemlje moraju igrati po pravilima koje će odrediti SAD i partneri, a ne obrnuto. Obzirom da 95% naših potencijalnih kupaca živi izvan Sjedinjenih Država, ne možemo dopustiti da zemlje poput Kine, pišu pravila globalne ekonomije", rekao je američki predsjednik Barack Obama.
Ne samo to, nego je američka administracija odredila i po kojim pravilima Kina i Rusija mogu i smiju surađivati s novim blokom, Transpacifičkim partnerstvom, što je pacifička verzija sporazuma TTIP. Naravno, SAD su sebi uzele za pravo da nameću uvjete suradnje s blokom koji odgovaraju američkoj ekonomiji, iako je formalno blok TTP "savez ravnopravnih država članica".
SAD objavio uvjete suradnje s Rusijom i Kinom u okviru TTP
"Washington može surađivati u okviru Transpacifičkog partnerstva s Kinom, ako se riješi problem hiperprodukcije, a Rusijom u slučaju rješavanja problema s Ukrajinom", izjavio je pomoćnik američkog tajnika za međunarodnu trgovinu Stephen Selig.
Na pitanje o mogućem sukobu između različitih partnerstava koja djeluju u azijsko-pacifičkoj regiji, Selig je uvjeren "kako značaj Transpacifičkog partnerstva ne može biti pretjeran".
Ovaj sporazum određuje visoke standarde i on je otvoren. Strukturi se može pridružiti bilo koja država koja je u stanju zadovoljiti visoke standarde ovog ugovora, te uz suglasnost svih 12 zemalja, partnera TTP-a", rekao je američki diplomat.
"U mnogim slučajevima moramo napraviti značajne ekonomske reforme. Od ovog procesa ne samo da će imati koristi te zemlje i američko gospodarstvo, nego i globalno gospodarstvo. Potičemo sve zemlje koje su zainteresirane za partnerstvo s TTP-om, da nam se pridruže", rekao je Selig novinarima u New Yorku.
Govoreći o suradnji s Pekingom, Selig je prvo govorio o višku kapaciteta na kineskom tržištu čelika i aluminija, što ima negativan utjecaj na svjetsko tržište i SAD.
"Mi smo izgubili oko 14 tisuća radnih mjesta od početka 2015. godine, a brojne čeličane su zatvorene, što je jednostavno neprihvatljivo", rekao je američki podtajnik za međunarodnu trgovinu i dodao kako, uz državnu potporu, kineske kompanije izvoze na američko tržište na štetu američkih radnika, a Obamina administracija će učiniti sve da ih zaštiti".
Prema američkoj Trgovinskoj komori, proizvodnja čelika u Kini je 400 milijuna tona, što je tri puta više od godišnjeg obujma proizvodnje čelika u Sjedinjenim Državama i to je za SAD "veliki problem i jedan od primjera reformi koje mora provesti kinesko gospodarstvo, ako je zainteresirano za bilo kakav trgovinski sporazum s Amerikom, Transpacifičkim partnerstvom ili nekim trećim".
Kao odgovor na pitanje koje uvjete smatra potrebnim za suradnju s Rusijom, Selig je naveo odnos s Ukrajinom.
"Očito je da je naš cilj da Rusija prestane destabilizirati Ukrajinu. Cilj nam je stvoriti Europu u kojoj trgovina može rasti u obje zemlje, da Rusija i Ukrajina mogu mirno postojati kao prosperitetne nacije, trgovati jedni s drugima i europskim partnerima, ali i s nama, Sjedinjenim Državama", izjavu Stephena Seliga citira ruski Pogled.
Selig je naglasio potrebu za usvajanjem sporazuma TTP što prije, "jer svakim danom koji prolazi američki radnici i tvrtke gube novac".
Početkom veljače su ministri trgovine Novog Zelanda, SAD-a, Kanade, Meksika, Pera, Čilea, Japana, Malezije, Bruneja, Singapura, Vijetnama i Australije potpisali sporazum o Transpacifičkom partnerstvu, navodno, "zoni slobodne trgovine u azijsko-pacifičkoj regiji". Iz njega je isključena Kina i sporazum je u stvari pokušaj slabljenja kineskog utjecaja u regiji.
3. svibnja je američki predsjednik Barack Obama dao navedenu izjavu u kojoj naglašava da su SAD te koje trebaju pisati pravila svjetske trgovine i da ih trebaju prihvatiti sve zemlje.
Ova izjava je oštro dočekana u Moskvi i Pekingu. Ministarstvo vanjskih poslova Rusije je reklo da Moskva polazi od pretpostavke da je u tijeku tajno prekrajanje globalnih trgovinskih pravila.
Sergej Nariškin, predsjednik Državne Dume, rekao je kako će uspostava Transpacifičkog (TTP) i Transatlanstkog partnerstva (TTIP) utjecati na interese drugih zemalja.
Kineski glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova, Hong Lei, rekao je da međunarodna trgovinska pravila trebaju biti dogovorena od strane svih zemalja zajedno, a ne smiju biti diktirana od jedne zemlje.
"Američke izjave su obično ambiciozne u formi, ali ne i u sadržaju. Bojim se da ne gledaju dugoročno, jer svjetska trgovinska pravila moraju dogovoriti sve zemlje svijeta zajedno i ne mogu biti diktirane od strane jedne zemlje", rekao je Hong Lei.
Pružajući otpor Washingtonu, Peking je pokrenuo vlastiti projekt Sveobuhvatnog regionalnog gospodarskog partnerstva (RCEP), koji obuhvaća deset zemalja članica skupine ASEAN (Bruneji, Mijanmar, Kambodža, Indonezija, Laos, Malezija, Filipini, Singapur, Tajland i Vijetnam), te šest država s kojima ASEAN ima postojeće ugovore o slobodnoj trgovini, Australiju, Kinu, Indiju, Japan, Južnu Koreju i Novi Zeland. Formalno su pregovori o ovom formatu pokrenuti u studenom 2012. godine na summitu skupine ASEAN u Kambodži.
Najavljivanje stvaranja projekta RCEP je i službeno bio razlog za ubrzano stvaranje Transpacifičkog partnerstva.
"Prošli tjedan su se Kina i još 15 zemalja sastali u Australiji kako bi zaključili sporazum do kraja godine pod imenom Sveobuhvatnog regionalnog gospodarskog partnerstva, što će omogućiti Kini da podijeli neka od najbrže rastućih tržišta na štetu Sjedinjenih Država i dovesti u pitanje američka radna mjesta, poslovanje i proizvodnju", komentirajući sastanak ministara skupine RCEP u travnju je izjavio Obama.
Još jedna runda pregovora predstavnika skupine RCEP će se održati na Novom Zelandu u lipnju ove godine i posljednji sastanak u rujnu u Laosu. Tada će se vidjeti što je Kina uspjela napraviti po pitanju zaštite svojih interesa u azijsko-pacifičkoj regiji.
Međutim, Obama se obratio s vidljivom ironijom, te je kao i uvijek, uvelike pretjerivao, rekao je jedan kineski diplomat.
Meksiko, Sjedinjene Države i Kanada već su stvorili trgovinski blok NAFTA. Australija, Singapur i Čile su zaključili sličan sporazum u prvoj polovici prošlog desetljeća. Peruansko i vijetnamsko gospodarstvo zajedno imaju BDP od oko 400 milijardi dolara, koji se može usporediti s grčkim, čak i u ovako jadnom stanju. Malezija ima BDP od
338 milijardi dolara, otprilike ekvivalent izraelskog i danskog. Jedina stvarno vrijedna i nova američka akvizicija je Japan, koji ima BDP od 4 170 milijardi dolara.
U stvari, TTP bi više trebao Japanu, nego Washingtonu. Naravno, SAD će učvrstiti svoj ionako impresivan položaj na japanskom poljoprivrednom tržištu, jer Japan nema dovoljno obradive zemlje i uvelike se usredotočio na uvoz, ali će SAD teško ispraviti neravnotežu u tradicionalnoj trgovini proizvoda visoke tehnologije i inženjeringa.
Drugim riječima, TTP je za SAD više način da se zadrži na površini i našteti gospodarstvu Kine, suparničkoj zemlji koja se neminovno uzdiže u svim područjima, a kao takva postaje opasna za Washington.
Gotovo istodobno s pobjedničkim izjavama oko Transpacifičkog partnerstva, Washington se mora suočiti sa skandalom u Europi oko objave tajnih dokumenata pregovora o Transatlantskom partnerstvu, dizajniranom tako da se ujedine sjevernoameričko i europsko tržište.
Europski birokrati su inače skloni da sadržaje pregovora čuvaju kao strogu tajnu desetljećima. Informacije koje se danas objavljuju su od prije trideset godina, a čak i za njih je njemačka vlada bila prisiljena zatražiti poseban pristup od Bruxellesa.
Međutim, početkom svibnja je dio dokumenata objavio Greenpeace Nizozemske. Nakon toga je postalo jasno da Washington, između ostalog, ima za cilj smanjiti europske standarde kvalitete u poljoprivredi i na tržištu automobila.
Europskoj uniji puno više trebaju zaštitne barijere, od Sjedinjenih Država i ovo je bio pokušaj, kao u slučaju skandala oko GMO u Njemačkoj, da se na Starom kontinentu stvori privid nekakve "antiameričke pobune".
Ministar trgovine Francuske je zaprijetio "ako se u sljedećem krugu pregovori ne poboljšaju, Francuska će tražiti da se oni prekinu".
"U Europi, ako Francuska ne želi nikakve pregovore, njih neće ni biti", rekao je ministar Matthias Fekl i kasnije je podržan od strane predsjednika Francoisa Hollandea.
"Nikada nećemo prihvatiti podrivanje osnovnih načela naše poljoprivrede, naše kulture i uzajamnog pristupa tržištu nabave", stav je Pariza kojeg podržava i Berlin.
Prema svim izračunima je sporazum TTIP povoljniji za Washington. U praksi, EU ima vrlo malo šanse da išta dobije. SAD ima širok raspon konkurentskih prednosti, od jeftine energije, jer je kilovat električne energije u Sjedinjenim Državama gotovo tri puta jeftiniji nego u Njemačkoj, a da ne govorimo o statusu radne snage uz niže ekološke standarde. Zbog toga su troškovi proizvodnje u Americi, čak i nakon devalvacije eura i jačanja dolara za 15%, niži od njemačkih, a između 2004. i 2014. godine konkurentnost Amerikanaca stalno raste i logično je da će se ovaj trend nastaviti u budućnosti.
Trenutno Europa reagira tako da dio industrije aktivno seli u inozemstvo, što se povećalo nakon pojave opasnosti od jedinstvenog ekonomskog prostora. Washington namjerava postići sporazum, jer samo s EU ponovno može krenuti u industrijalizaciju zemlje.
Manji, ali ipak značajan problem za Europljane je što će se natjecati s Kanadom, a posebno Meksikom, koji je pun jeftine radne snage. U ovom slučaju može doći do problema, a Washington će se tradicionalno na kontinentu osloniti na "mlade demokracije" istočne Europe.
Problem je u tome što su oba ugovora, TTP i TTIP, samo temelj američke administracije u izgradnji strukture vlastite ekonomske dominacije. Buduće namjere su, vjerojatno, potpisivanje Sporazuma o trgovini uslugama, što je stup američkog gospodarstva i taj sektor čini 80% američkog BDP-a.
Značajno je i da su iz pregovaračkog procesa tradicionalno isključene zemlje skupine BRICS. No, do 2014. se ništa nije znalo o tome, a detalje pregovora nije znao ni Europski parlament, koji je tek naknadno obaviješten da Europska komisija provodi konzultacije sa Sjedinjenim Državama na svim razinama. Tekst sporazuma mora ostati tajna još pet godina nakon potpisivanja, na što je europska javnost posebno ogorčena.
Međutim, to ne treba biti iznenađenje. Sudeći prema informacijama, nacionalna tržišta usluga će regulatorne funkcije predati nadnacionalnim tijelima, što je u stvari politika "ograničenog suvereniteta". Drugo, ne radi se samo o poslovnim uslugama, nego budući sporazum obuhvaća i "državne službe", obrazovanje, zdravstvo i tako dalje. Treće, planira se maksimalni prijenos "usluga" u ruke privatnih kompanija, što je u skladu s aktualnim trendovima.
Amerika je najdalje "napredovala" u ovom području, gdje čak postoje privatni zatvori, stoga je logično da se zalaže da se o svemu odlučuje u "nadnacionalnim tijelima", koje najbolje oslikava Europska komisija, neprikosnovena institucija u EU o čijim se odlukama ne raspravlja. Barem u novim zemljama članicama, bivšim državama "istočnog lagera".
Osim toga, Samuel Di Piazza, visoki dužnosnik američke banke City Group, rekao je kako zemlje koje su dio sporazuma TISA " trebaju modificirati ili otkloniti regulatorne mjere unutar svojih granica, tako da banke, osiguravajuća društva, mediji i druge tvrtke koje posluju širom svijeta budu u stanju obavljati svoje aktivnosti na tržištu, bez obzira na okruženje".
Drugim riječima, Washington uz podršku birokracije u Bruxellesu gradi carstvo uz mnogo veću razinu centralizacije od trenutnog konglomerata u kojem satelitske države povremeno sebi priušte određene "slobode". Motivi Bijele kuće su jasni. Udio Sjedinjenih Država u svjetskom gospodarstvu i svjetskoj industrijskoj proizvodnji oštro pada tijekom posljednjih 15 godina, prije svega zbog brzog rasta Kine i drugih novih industrijaliziranih zemalja, a gotovo neizbježno će padati i dalje.
Očekuje se da će do 2030. godine udio zemalja skupine BRICS u svjetskom BDP-u, postojala ona ili ne, ali Brazila, Rusije, Kine, Indije i Južne Afrike svakako, doseći 70%, odnosno na situaciju iz 1950. godine, kada je 70% ukupnog BDP-a otpadao na takozvani "kapitalistički Zapad".
Ako Zapad u cjelini, a SAD posebno, žele zadržati dominaciju, morat će se transformirati iz labavog konglomerata država u jedan novi veliki "Američki Reich". Zemlje Europske unije su već predale veći dio svog suvereniteta nadnacionalnim tijelima u Bruxellesu, ostaje još pitanje hoće li eurobirokrati pristati na potpunu predaju suvereniteta nadnacionalnim strukturama čiji se oblici naziru u takozvanim "sporazumima o slobodnoj trgovini" i prijedlog su Washingtona? To je pitanje na koje trenutno nitko nema odgovor, ali kada bi se pitali europski narodi, odgovor bi sigurno bio – ne. AMSI-VIDEO
AMSI
"Amerika mora definirati pravila. Amerika mora odlučivati. Druge zemlje moraju igrati po pravilima koje će odrediti SAD i partneri, a ne obrnuto. Obzirom da 95% naših potencijalnih kupaca živi izvan Sjedinjenih Država, ne možemo dopustiti da zemlje poput Kine, pišu pravila globalne ekonomije", rekao je američki predsjednik Barack Obama.
Ne samo to, nego je američka administracija odredila i po kojim pravilima Kina i Rusija mogu i smiju surađivati s novim blokom, Transpacifičkim partnerstvom, što je pacifička verzija sporazuma TTIP. Naravno, SAD su sebi uzele za pravo da nameću uvjete suradnje s blokom koji odgovaraju američkoj ekonomiji, iako je formalno blok TTP "savez ravnopravnih država članica".
SAD objavio uvjete suradnje s Rusijom i Kinom u okviru TTP
"Washington može surađivati u okviru Transpacifičkog partnerstva s Kinom, ako se riješi problem hiperprodukcije, a Rusijom u slučaju rješavanja problema s Ukrajinom", izjavio je pomoćnik američkog tajnika za međunarodnu trgovinu Stephen Selig.
Na pitanje o mogućem sukobu između različitih partnerstava koja djeluju u azijsko-pacifičkoj regiji, Selig je uvjeren "kako značaj Transpacifičkog partnerstva ne može biti pretjeran".
Ovaj sporazum određuje visoke standarde i on je otvoren. Strukturi se može pridružiti bilo koja država koja je u stanju zadovoljiti visoke standarde ovog ugovora, te uz suglasnost svih 12 zemalja, partnera TTP-a", rekao je američki diplomat.
"U mnogim slučajevima moramo napraviti značajne ekonomske reforme. Od ovog procesa ne samo da će imati koristi te zemlje i američko gospodarstvo, nego i globalno gospodarstvo. Potičemo sve zemlje koje su zainteresirane za partnerstvo s TTP-om, da nam se pridruže", rekao je Selig novinarima u New Yorku.
Govoreći o suradnji s Pekingom, Selig je prvo govorio o višku kapaciteta na kineskom tržištu čelika i aluminija, što ima negativan utjecaj na svjetsko tržište i SAD.
"Mi smo izgubili oko 14 tisuća radnih mjesta od početka 2015. godine, a brojne čeličane su zatvorene, što je jednostavno neprihvatljivo", rekao je američki podtajnik za međunarodnu trgovinu i dodao kako, uz državnu potporu, kineske kompanije izvoze na američko tržište na štetu američkih radnika, a Obamina administracija će učiniti sve da ih zaštiti".
Prema američkoj Trgovinskoj komori, proizvodnja čelika u Kini je 400 milijuna tona, što je tri puta više od godišnjeg obujma proizvodnje čelika u Sjedinjenim Državama i to je za SAD "veliki problem i jedan od primjera reformi koje mora provesti kinesko gospodarstvo, ako je zainteresirano za bilo kakav trgovinski sporazum s Amerikom, Transpacifičkim partnerstvom ili nekim trećim".
Kao odgovor na pitanje koje uvjete smatra potrebnim za suradnju s Rusijom, Selig je naveo odnos s Ukrajinom.
"Očito je da je naš cilj da Rusija prestane destabilizirati Ukrajinu. Cilj nam je stvoriti Europu u kojoj trgovina može rasti u obje zemlje, da Rusija i Ukrajina mogu mirno postojati kao prosperitetne nacije, trgovati jedni s drugima i europskim partnerima, ali i s nama, Sjedinjenim Državama", izjavu Stephena Seliga citira ruski Pogled.
Selig je naglasio potrebu za usvajanjem sporazuma TTP što prije, "jer svakim danom koji prolazi američki radnici i tvrtke gube novac".
Početkom veljače su ministri trgovine Novog Zelanda, SAD-a, Kanade, Meksika, Pera, Čilea, Japana, Malezije, Bruneja, Singapura, Vijetnama i Australije potpisali sporazum o Transpacifičkom partnerstvu, navodno, "zoni slobodne trgovine u azijsko-pacifičkoj regiji". Iz njega je isključena Kina i sporazum je u stvari pokušaj slabljenja kineskog utjecaja u regiji.
3. svibnja je američki predsjednik Barack Obama dao navedenu izjavu u kojoj naglašava da su SAD te koje trebaju pisati pravila svjetske trgovine i da ih trebaju prihvatiti sve zemlje.
Ova izjava je oštro dočekana u Moskvi i Pekingu. Ministarstvo vanjskih poslova Rusije je reklo da Moskva polazi od pretpostavke da je u tijeku tajno prekrajanje globalnih trgovinskih pravila.
Sergej Nariškin, predsjednik Državne Dume, rekao je kako će uspostava Transpacifičkog (TTP) i Transatlanstkog partnerstva (TTIP) utjecati na interese drugih zemalja.
Kineski glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova, Hong Lei, rekao je da međunarodna trgovinska pravila trebaju biti dogovorena od strane svih zemalja zajedno, a ne smiju biti diktirana od jedne zemlje.
"Američke izjave su obično ambiciozne u formi, ali ne i u sadržaju. Bojim se da ne gledaju dugoročno, jer svjetska trgovinska pravila moraju dogovoriti sve zemlje svijeta zajedno i ne mogu biti diktirane od strane jedne zemlje", rekao je Hong Lei.
Pružajući otpor Washingtonu, Peking je pokrenuo vlastiti projekt Sveobuhvatnog regionalnog gospodarskog partnerstva (RCEP), koji obuhvaća deset zemalja članica skupine ASEAN (Bruneji, Mijanmar, Kambodža, Indonezija, Laos, Malezija, Filipini, Singapur, Tajland i Vijetnam), te šest država s kojima ASEAN ima postojeće ugovore o slobodnoj trgovini, Australiju, Kinu, Indiju, Japan, Južnu Koreju i Novi Zeland. Formalno su pregovori o ovom formatu pokrenuti u studenom 2012. godine na summitu skupine ASEAN u Kambodži.
Najavljivanje stvaranja projekta RCEP je i službeno bio razlog za ubrzano stvaranje Transpacifičkog partnerstva.
"Prošli tjedan su se Kina i još 15 zemalja sastali u Australiji kako bi zaključili sporazum do kraja godine pod imenom Sveobuhvatnog regionalnog gospodarskog partnerstva, što će omogućiti Kini da podijeli neka od najbrže rastućih tržišta na štetu Sjedinjenih Država i dovesti u pitanje američka radna mjesta, poslovanje i proizvodnju", komentirajući sastanak ministara skupine RCEP u travnju je izjavio Obama.
Još jedna runda pregovora predstavnika skupine RCEP će se održati na Novom Zelandu u lipnju ove godine i posljednji sastanak u rujnu u Laosu. Tada će se vidjeti što je Kina uspjela napraviti po pitanju zaštite svojih interesa u azijsko-pacifičkoj regiji.
Međutim, Obama se obratio s vidljivom ironijom, te je kao i uvijek, uvelike pretjerivao, rekao je jedan kineski diplomat.
Meksiko, Sjedinjene Države i Kanada već su stvorili trgovinski blok NAFTA. Australija, Singapur i Čile su zaključili sličan sporazum u prvoj polovici prošlog desetljeća. Peruansko i vijetnamsko gospodarstvo zajedno imaju BDP od oko 400 milijardi dolara, koji se može usporediti s grčkim, čak i u ovako jadnom stanju. Malezija ima BDP od
338 milijardi dolara, otprilike ekvivalent izraelskog i danskog. Jedina stvarno vrijedna i nova američka akvizicija je Japan, koji ima BDP od 4 170 milijardi dolara.
U stvari, TTP bi više trebao Japanu, nego Washingtonu. Naravno, SAD će učvrstiti svoj ionako impresivan položaj na japanskom poljoprivrednom tržištu, jer Japan nema dovoljno obradive zemlje i uvelike se usredotočio na uvoz, ali će SAD teško ispraviti neravnotežu u tradicionalnoj trgovini proizvoda visoke tehnologije i inženjeringa.
Drugim riječima, TTP je za SAD više način da se zadrži na površini i našteti gospodarstvu Kine, suparničkoj zemlji koja se neminovno uzdiže u svim područjima, a kao takva postaje opasna za Washington.
Gotovo istodobno s pobjedničkim izjavama oko Transpacifičkog partnerstva, Washington se mora suočiti sa skandalom u Europi oko objave tajnih dokumenata pregovora o Transatlantskom partnerstvu, dizajniranom tako da se ujedine sjevernoameričko i europsko tržište.
Europski birokrati su inače skloni da sadržaje pregovora čuvaju kao strogu tajnu desetljećima. Informacije koje se danas objavljuju su od prije trideset godina, a čak i za njih je njemačka vlada bila prisiljena zatražiti poseban pristup od Bruxellesa.
Međutim, početkom svibnja je dio dokumenata objavio Greenpeace Nizozemske. Nakon toga je postalo jasno da Washington, između ostalog, ima za cilj smanjiti europske standarde kvalitete u poljoprivredi i na tržištu automobila.
Europskoj uniji puno više trebaju zaštitne barijere, od Sjedinjenih Država i ovo je bio pokušaj, kao u slučaju skandala oko GMO u Njemačkoj, da se na Starom kontinentu stvori privid nekakve "antiameričke pobune".
Ministar trgovine Francuske je zaprijetio "ako se u sljedećem krugu pregovori ne poboljšaju, Francuska će tražiti da se oni prekinu".
"U Europi, ako Francuska ne želi nikakve pregovore, njih neće ni biti", rekao je ministar Matthias Fekl i kasnije je podržan od strane predsjednika Francoisa Hollandea.
"Nikada nećemo prihvatiti podrivanje osnovnih načela naše poljoprivrede, naše kulture i uzajamnog pristupa tržištu nabave", stav je Pariza kojeg podržava i Berlin.
Prema svim izračunima je sporazum TTIP povoljniji za Washington. U praksi, EU ima vrlo malo šanse da išta dobije. SAD ima širok raspon konkurentskih prednosti, od jeftine energije, jer je kilovat električne energije u Sjedinjenim Državama gotovo tri puta jeftiniji nego u Njemačkoj, a da ne govorimo o statusu radne snage uz niže ekološke standarde. Zbog toga su troškovi proizvodnje u Americi, čak i nakon devalvacije eura i jačanja dolara za 15%, niži od njemačkih, a između 2004. i 2014. godine konkurentnost Amerikanaca stalno raste i logično je da će se ovaj trend nastaviti u budućnosti.
Trenutno Europa reagira tako da dio industrije aktivno seli u inozemstvo, što se povećalo nakon pojave opasnosti od jedinstvenog ekonomskog prostora. Washington namjerava postići sporazum, jer samo s EU ponovno može krenuti u industrijalizaciju zemlje.
Manji, ali ipak značajan problem za Europljane je što će se natjecati s Kanadom, a posebno Meksikom, koji je pun jeftine radne snage. U ovom slučaju može doći do problema, a Washington će se tradicionalno na kontinentu osloniti na "mlade demokracije" istočne Europe.
Problem je u tome što su oba ugovora, TTP i TTIP, samo temelj američke administracije u izgradnji strukture vlastite ekonomske dominacije. Buduće namjere su, vjerojatno, potpisivanje Sporazuma o trgovini uslugama, što je stup američkog gospodarstva i taj sektor čini 80% američkog BDP-a.
Značajno je i da su iz pregovaračkog procesa tradicionalno isključene zemlje skupine BRICS. No, do 2014. se ništa nije znalo o tome, a detalje pregovora nije znao ni Europski parlament, koji je tek naknadno obaviješten da Europska komisija provodi konzultacije sa Sjedinjenim Državama na svim razinama. Tekst sporazuma mora ostati tajna još pet godina nakon potpisivanja, na što je europska javnost posebno ogorčena.
Međutim, to ne treba biti iznenađenje. Sudeći prema informacijama, nacionalna tržišta usluga će regulatorne funkcije predati nadnacionalnim tijelima, što je u stvari politika "ograničenog suvereniteta". Drugo, ne radi se samo o poslovnim uslugama, nego budući sporazum obuhvaća i "državne službe", obrazovanje, zdravstvo i tako dalje. Treće, planira se maksimalni prijenos "usluga" u ruke privatnih kompanija, što je u skladu s aktualnim trendovima.
Amerika je najdalje "napredovala" u ovom području, gdje čak postoje privatni zatvori, stoga je logično da se zalaže da se o svemu odlučuje u "nadnacionalnim tijelima", koje najbolje oslikava Europska komisija, neprikosnovena institucija u EU o čijim se odlukama ne raspravlja. Barem u novim zemljama članicama, bivšim državama "istočnog lagera".
Osim toga, Samuel Di Piazza, visoki dužnosnik američke banke City Group, rekao je kako zemlje koje su dio sporazuma TISA " trebaju modificirati ili otkloniti regulatorne mjere unutar svojih granica, tako da banke, osiguravajuća društva, mediji i druge tvrtke koje posluju širom svijeta budu u stanju obavljati svoje aktivnosti na tržištu, bez obzira na okruženje".
Drugim riječima, Washington uz podršku birokracije u Bruxellesu gradi carstvo uz mnogo veću razinu centralizacije od trenutnog konglomerata u kojem satelitske države povremeno sebi priušte određene "slobode". Motivi Bijele kuće su jasni. Udio Sjedinjenih Država u svjetskom gospodarstvu i svjetskoj industrijskoj proizvodnji oštro pada tijekom posljednjih 15 godina, prije svega zbog brzog rasta Kine i drugih novih industrijaliziranih zemalja, a gotovo neizbježno će padati i dalje.
Očekuje se da će do 2030. godine udio zemalja skupine BRICS u svjetskom BDP-u, postojala ona ili ne, ali Brazila, Rusije, Kine, Indije i Južne Afrike svakako, doseći 70%, odnosno na situaciju iz 1950. godine, kada je 70% ukupnog BDP-a otpadao na takozvani "kapitalistički Zapad".
Ako Zapad u cjelini, a SAD posebno, žele zadržati dominaciju, morat će se transformirati iz labavog konglomerata država u jedan novi veliki "Američki Reich". Zemlje Europske unije su već predale veći dio svog suvereniteta nadnacionalnim tijelima u Bruxellesu, ostaje još pitanje hoće li eurobirokrati pristati na potpunu predaju suvereniteta nadnacionalnim strukturama čiji se oblici naziru u takozvanim "sporazumima o slobodnoj trgovini" i prijedlog su Washingtona? To je pitanje na koje trenutno nitko nema odgovor, ali kada bi se pitali europski narodi, odgovor bi sigurno bio – ne. AMSI-VIDEO
AMSI
