Bivša američka državna tajnica Hillary Clinton je uoči napada, kojeg je službeno naredio Trump, govorila o potrebi da se unište zrakoplovne baze sirijske vojske.
Hillary Clinton je kao svoju najveću pogrešku navela što nije zauzela oštriji stav prema Siriji i rekla je da bi Sjedinjene Države trebale biti odlučnije u suočavanja s Basharom Al-Assadom.
“Doista vjerujem da smo trebali i da treba uništiti Assadove aerodromske piste i onesposobiti ih da ih koristi kako bi bombardirao nevine ljude plinom sarinom”, rekla je Hillary Clinton.
Komentar Hillary Clinton dolazi neposredno prije američkog napada na Siriju u kojem je Pentagon onesposobio zrakoplovnu bazu sirijske vojske u pokrajini Homs. Predsjednik Donald Trump je osobno naredio napad, iako su njegovi savjetnici razmatrali i druge opcije.
Međutim, napad je s jedne strane pokazao kontinuitet politike Washingtona, a s druge onemogućio bilo kakvu međunarodnu istragu, jer ako je i bilo dokaza o kemijskom oružju u bazi Al-Shayrat, oni su sada uništeni.
Televizija Al-Mayadeen javlja da je sirijska vojska uspjela evakuirati većinu zrakoplova prije napada, dok je na zemlji ostali nekoliko letjelica koje su bile oštećene.
Međutim, čak i ako ovaj napad nije nanio ozbiljnu štetu sirijskoj vojsci, on pokazuje da se američki stav u odnosu na Siriju nije promijenio, posebice ako uzmemo u obzir da se radi o otvorenoj agresiji.
Sjedinjene Države su napokon pokazale svoje pravo lice, ono Baracka Obame, Hillary Clinton i njihovih prethodnika, iako malo kasno. No, sada je barem jasno koji je stav Trumpa o Siriji, a podrška mu je došla iz Berlina, Pariza, Londona, Tel Aviva, Rijada i Ankare, da navedemo samo one najvažnije.
Dakle, sve je isto kao prije i Trump se na kraju odlučio za kontinuitet intervencionističke vanjske politike Washingtona. On je to htio pokazati na najjednostavniji mogući način i naredio je udare na sirijsku zrakoplovnu bazu u Homsu, što je uvijek bila “logika” ratovanja Pentagona.
Trump je vjerovao da Assad tamo skriva kemijsko oružje, a navodno je upozorio Rusiju da iz baze povuče svoje vojnike. Naravno da su Rusi, ako je to točno, obavijestili Assada, tako da cijeli napad kao da nema nikakvog smisla.
No, nije tako. Trenutno su sve akcije Washingtona usmjerene na medijsku paljbu po Rusiji koja podržava “kanibalski Assadov režim“, koji nije ispoštovao međunarodne obveze i nije uništio kemijsko oružje, koje još uvijek koristi.
Uzalud sva službena priopćenja međunarodne Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW), koja je u posljednjih nekoliko godina istražila gotovo sve što je bilo ili je moglo biti u vezi s vojnim kemijskim programom u Siriji i potvrdila da Damask ne raspolaže kemijskim oružjem.
Nažalost, mora se priznati da je nakon kratkog vremena blagih tonova prema Siriji, Palestini, Rusiji, iako ne kada se radilo o Kini, Iranu i Sjevernoj Koreji, rok trajanja predsjednika Trumpa istekao.
Napad na Siriju je dokaz da je američka “elita” u vrlo dobrom stanju i drži poluge vlasti kojima je Trumpa prisilila da pleše po njihovoj glazbi.
Što će se dogoditi u Sjedinjenim Državama na unutarnjem planu, još treba vidjeti, iako je to njihov problem.
Na vanjskopolitičkom se događa sve kao što je bilo tijekom kasnog razdoblja Baracka Obame.
U tom smislu, geopolitički kotač se i dalje okreće u istom smjeru i nećemo vidjeti nikakvu “revoluciju”. Veliki ruski filozof i pisac Aleksandar Zinovjev je rekao “kako se politika ne može promijeniti dok nisu promijenjene geopolitičke okolnosti i dok se ne promijene ljudi koji tu politiku vode”.
U tom smislu se ništa se nije promijenilo i sam Trump, čak i ako je na trenutak pomislio da može, to neće promijeniti.
Američka načela, ciljevi i zadaci u Siriji se nisu promijenili. To jasno pokazuju stavovi Turske i Izraela, koji su podržali agresiju, ali i stav u redovima američkih “demokrata”, posebno Hillary Clinton, koja otvoreno poziva na kopnenu invaziju i nastavak rata.
Za Moskvu je ovo u neku ruku “dobro”, jer će konačno prestati gajiti iluzije da je dogovor s Washingtonom moguć, što je osjećaj koji je prevladavao u Moskvi i diljem Rusije, kada su mislili da su se na predsjedničkim izborima riješili zla u obliku Hillary Clinton.
Kakav će odgovor biti, treba vidjeti, jer Rusija ipak ima slabiju vojsku od NATO pakta i jedini su joj vojni saveznici u Siriji Iran i Hezbollah. Nedovoljno, ako NATO paktu dodamo Zaljevsko vijeće za suradnju sa Saudijskom Arabijom na čelu, Izrael kao nuklearnu silu i Tursku.
Ovaj napad je i dokaz da Trump uopće ne vlada Sjedinjenim Državama, što je također “pozitivna” strana ovog napada, jer Moskva sada konačno zna da ne može računati na vjerodostojnost izjava i odluka Bijele kuće.
Američki napad na Siriju, gotovo na zapovijed Hillary Clinton, konačno su spriječili pokušaje Donalda Trumpa da vodi samostalnu politiku. U proteklih manje od tri mjeseca, od dana kada je postao četrdeset i peti predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, te ranijih poziva za suradnju s Rusijom u borbi protiv terorizma i kraj uplitanja u poslove suverenih država, Trump je izgubio bitku i postao obična marioneta, kao mnogi drugi prije njega.
Zapamtite ovaj datum, 7. travanj 2017. godine. Međutim, ne zato što su Sjedinjene Države na taj dan, bolje rečeno noć, bez odluke Vijeća sigurnosti napale još jednu suverenu državu pod sumnjivim izgovorom, jer su to činile i prije, nego zato što je jasno da će to činiti i dalje.
Možda ovaj američki napad na sirijsku zračnu bazu neće izazvati Treći svjetski rat, što se nije dogodilo ni ’60-ih, jer nitko neće uništiti Zemlju zbog ideoloških načela.
Sve je puno jednostavnije. 7. travnja je apsolutno i kristalno postalo jasno da je križarski rat Donalda Trumpa protiv establishmenta u Washingtonu propao.
Četrdeset i peti predsjednik Sjedinjenih Država je u znak predaju podigao obje ruke, kleknuo na koljena i puzeći pred strogim muškarcima i ženama, koji stvarno vode američku vanjsku politiku, na njihovo pitanje “Što ćeš sada?” je, kao na zapovijed, odgovorio napadom na Siriju.
No, sada treba vidjeti kako će se stvari dalje razvijati. Je li ovo bio “jedan osvetnički napad” ili objava rata Damasku, jer se stvar zakomplicirala priopćenjem Moskve o suspenziji Memoranduma o sigurnom letu nad Sirijom kojeg su u svrhu borbe protiv terorizma potpisali Rusija i SAD.
Naravno, Trump i njegova “posebna vizija” vanjskopolitičke ideje nemiješanja u poslove suverenih država i želja da se usredotoči na američke interese, jednom kada dođe na vlast, ovim napadom su priznali potpunu predaju i raskrinkali američku administraciju.
Teško je reći što je točno natjeralo Trumpa da se odluči napasti Siriju na temelju sumnjivih dokaza i koji mu je cilj? Colin Powell, koji se tresao u Ujedinjenim narodima uoči napada na Irak, razorio je tu zemlju i stvorio plodno tlo na kojem ne iznikao ISIL.
Je li Trump popustio pred prijetnjama o opozivu ili nekom ozbiljnijom prijetnjom. Možda je htio pokazati Amerikancima i svijetu kako nije “proruski” nastrojen ili nešto drugo?
Usput, za razliku od Iraka, gdje su teroristi pokušali osujetiti američke vojne operacije, američke udare u Siriji je ISIL odmah iskoristio za napad na sirijsku vojsku u pokrajini Homs, gdje se i nalazi bombardirana sirijska baza.
Ne čudi da je Saudijska Arabija pozdravila američki napad na Siriju, jer je saudijski režim spreman učiniti sve amo kako bi svrgnuo “heretika” Assada.
Odobravanje Izraela izgleda prilično čudno, jer ako ISIL izbije na sjeverne granice židovske države, sve prethodne palestinske “intifade”, pa čak i rat s arapskim zemljama će u usporedbi s napadima usamljenih vukova “Islamske države” na cionističku tvorevinu izgledati dječja igra.
Čak i nezaboravna predstavnica Obamine administracije kao što je Jen Psaki je rekla kako je Trump djelovao bez zakonskih ovlasti, bez savjetovanja s Kongresom, nije koordinirao svoje aktivnosti s partnerima i saveznicima.
Jen Psaki je također kritizirala Trumpa zato što se nije pojavio pred američkim građanima i najavio predstojeći napad, tako da barem znaju što ih očekuje.
Danas, kada više nije glasnogovornica State Departmenta, Psaki tvrdi da se vojnom silom u Siriji ne može učiniti ništa. Pitala je ima li Trump uopće diplomatski plan i kontakte s Rusijom, te da li razumije kakva će biti reakcija Rusije i Irana? Na kraju je rekla da javnost treba znati jesu li ovi udari dio dugoročne vojne operacije, uključujući i kopnenu?
Trumpova izjava o napadu na Siriju obiluje besmislicama o tome “kako Assad mora prestati gasiti živote nevinih muškaraca, žena i djece, koji su umirali sporom i okrutnom smrti” ili kako su “čak i lijepe bebe brutalno ubijene u ovom vrlo barbarskom napadu”.
No, sada treba tražiti odgovor na pitanje što je sljedeće? Planiraju li Sjedinjene Države nastavljati uništavati vojnu infrastrukturu Sirije, osuđujući tako tisuće ljudi, uključujući i prekrasne bebe, na razne vrste smrti koje će im prirediti ISIL? Možda Washington namjerava “greškom” gađati i neku od ruskih baza ili one sirijske u kojima su raspoređene brojne ruske snage? I što je najvažnije, tko će se suprotstaviti terorizmu u Siriji, ako ne bude Assada? Uostalom, Irak je očiti dokaz da vlada iz Bagdada, Kurdi i američka zrakoplovna koalicija ne mogu poraziti ISIL bez masovnih ubojstava civila, uključujući i Trumpove “lijepe bebe”.
Međutim, malo kome je u Sjedinjenim Državama zaista stalo do prekrasnih beba drugih zemalja. Zadaća Washingtona je i dalje da se dokaže kao jedina svjetska supersila. To želi vojna industrija i njihovi lobisti, jer samo tako mogu osigurati nove unosne ugovore.
Trumpu je zadaća ostati na vlasti po svaku cijenu i kristalno je jasno da će zbog toga ispuniti sve želje stvarnih vladara Washingtona.
Mnogi se sjećaju filma “Predsjedničke laži”, u kojem američki predsjednik, kako bi se skrenuo pozornost sa seksualnog skandala, izmišlja rat u Albaniji. Ironija je da se potom zaista dogodio skandal s preljubom Billa Clintona, a godinu dana kasnije je započelo bombardiranje SRJ.
Sada su seksualni skandal zamijenile optužbe za dolazak na Trumpa vlast uz pomoć “ruskih hakera” i skrivanje žrtava u Iraku, ali se tehnika skretanja pozornosti nije promijenila. Ipak se vodi rat.
Moskva je još prilično suzdržana u reakcijama, ali je teško reći kakve će vrste biti odgovor. Za Rusiju je ovo američka vojna intervencija na suverenu državu.
Prvo se oglasio Ured za odnose s javnošću Kremlja sa sljedećim priopćenjem:
“Ruski predsjednik je rekao da su američki udari na Siriju agresija na suverenu državu i kršenje međunarodnog prava pod lažnim izgovorom. Sirijska vojska ne posjeduje zalihe kemijskog oružja, jer je uništenje istog uništavanje svih zaliha kemijskog oružja potvrdio OPCW, specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda. U isto vrijeme, prema Vladimiru Putinu, kompletno zanemarivanje činjenica o uporabi kemijskog oružja od strane terorista znatno pogoršava situaciju. Ovaj korak Washingtona uzrokuje značajne štete američko-ruskim odnosima, koji su već u lošem stanju. Umjesto da težimo jedinstvu s krajnjim ciljem borbe protiv međunarodnog terorizma, napad je stvorio ozbiljnu prepreku u uspostavi međunarodne koalicije protiv istog, a protiv kojeg je tijekom kampanje američki predsjednik Donald Trump najavljivao učinkovit odgovor i da će to biti jedan od njegovih glavnih izazova.
Vladimir Putin napade na Siriju od strane Sjedinjenih Američkih Država vidi i kao pokušaj skretanja pozornosti svijeta od brojnih žrtava među civilnim stanovništvom u Iraku.”
I dok svijet čeka reakcije Rusije, te da shvati što Washington zapravo namjerava učiniti, jedna stvar je jasna – Donald Trump neće ispuniti predizborna obećanja. On nema nikakvih rješenja i činit će ono što mu se kaže.
S koliko god gorčine to morali priznati, Trump je stjeran u kut, a kako će dalje postupati, u ovom trenutku vrlo je teško reći.
logično
Hillary Clinton je kao svoju najveću pogrešku navela što nije zauzela oštriji stav prema Siriji i rekla je da bi Sjedinjene Države trebale biti odlučnije u suočavanja s Basharom Al-Assadom.
“Doista vjerujem da smo trebali i da treba uništiti Assadove aerodromske piste i onesposobiti ih da ih koristi kako bi bombardirao nevine ljude plinom sarinom”, rekla je Hillary Clinton.
Komentar Hillary Clinton dolazi neposredno prije američkog napada na Siriju u kojem je Pentagon onesposobio zrakoplovnu bazu sirijske vojske u pokrajini Homs. Predsjednik Donald Trump je osobno naredio napad, iako su njegovi savjetnici razmatrali i druge opcije.
Međutim, napad je s jedne strane pokazao kontinuitet politike Washingtona, a s druge onemogućio bilo kakvu međunarodnu istragu, jer ako je i bilo dokaza o kemijskom oružju u bazi Al-Shayrat, oni su sada uništeni.
Televizija Al-Mayadeen javlja da je sirijska vojska uspjela evakuirati većinu zrakoplova prije napada, dok je na zemlji ostali nekoliko letjelica koje su bile oštećene.
Međutim, čak i ako ovaj napad nije nanio ozbiljnu štetu sirijskoj vojsci, on pokazuje da se američki stav u odnosu na Siriju nije promijenio, posebice ako uzmemo u obzir da se radi o otvorenoj agresiji.
Sjedinjene Države su napokon pokazale svoje pravo lice, ono Baracka Obame, Hillary Clinton i njihovih prethodnika, iako malo kasno. No, sada je barem jasno koji je stav Trumpa o Siriji, a podrška mu je došla iz Berlina, Pariza, Londona, Tel Aviva, Rijada i Ankare, da navedemo samo one najvažnije.
Dakle, sve je isto kao prije i Trump se na kraju odlučio za kontinuitet intervencionističke vanjske politike Washingtona. On je to htio pokazati na najjednostavniji mogući način i naredio je udare na sirijsku zrakoplovnu bazu u Homsu, što je uvijek bila “logika” ratovanja Pentagona.
Trump je vjerovao da Assad tamo skriva kemijsko oružje, a navodno je upozorio Rusiju da iz baze povuče svoje vojnike. Naravno da su Rusi, ako je to točno, obavijestili Assada, tako da cijeli napad kao da nema nikakvog smisla.
No, nije tako. Trenutno su sve akcije Washingtona usmjerene na medijsku paljbu po Rusiji koja podržava “kanibalski Assadov režim“, koji nije ispoštovao međunarodne obveze i nije uništio kemijsko oružje, koje još uvijek koristi.
Uzalud sva službena priopćenja međunarodne Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW), koja je u posljednjih nekoliko godina istražila gotovo sve što je bilo ili je moglo biti u vezi s vojnim kemijskim programom u Siriji i potvrdila da Damask ne raspolaže kemijskim oružjem.
Nažalost, mora se priznati da je nakon kratkog vremena blagih tonova prema Siriji, Palestini, Rusiji, iako ne kada se radilo o Kini, Iranu i Sjevernoj Koreji, rok trajanja predsjednika Trumpa istekao.
Napad na Siriju je dokaz da je američka “elita” u vrlo dobrom stanju i drži poluge vlasti kojima je Trumpa prisilila da pleše po njihovoj glazbi.
Što će se dogoditi u Sjedinjenim Državama na unutarnjem planu, još treba vidjeti, iako je to njihov problem.
Na vanjskopolitičkom se događa sve kao što je bilo tijekom kasnog razdoblja Baracka Obame.
U tom smislu, geopolitički kotač se i dalje okreće u istom smjeru i nećemo vidjeti nikakvu “revoluciju”. Veliki ruski filozof i pisac Aleksandar Zinovjev je rekao “kako se politika ne može promijeniti dok nisu promijenjene geopolitičke okolnosti i dok se ne promijene ljudi koji tu politiku vode”.
U tom smislu se ništa se nije promijenilo i sam Trump, čak i ako je na trenutak pomislio da može, to neće promijeniti.
Američka načela, ciljevi i zadaci u Siriji se nisu promijenili. To jasno pokazuju stavovi Turske i Izraela, koji su podržali agresiju, ali i stav u redovima američkih “demokrata”, posebno Hillary Clinton, koja otvoreno poziva na kopnenu invaziju i nastavak rata.
Za Moskvu je ovo u neku ruku “dobro”, jer će konačno prestati gajiti iluzije da je dogovor s Washingtonom moguć, što je osjećaj koji je prevladavao u Moskvi i diljem Rusije, kada su mislili da su se na predsjedničkim izborima riješili zla u obliku Hillary Clinton.
Kakav će odgovor biti, treba vidjeti, jer Rusija ipak ima slabiju vojsku od NATO pakta i jedini su joj vojni saveznici u Siriji Iran i Hezbollah. Nedovoljno, ako NATO paktu dodamo Zaljevsko vijeće za suradnju sa Saudijskom Arabijom na čelu, Izrael kao nuklearnu silu i Tursku.
Ovaj napad je i dokaz da Trump uopće ne vlada Sjedinjenim Državama, što je također “pozitivna” strana ovog napada, jer Moskva sada konačno zna da ne može računati na vjerodostojnost izjava i odluka Bijele kuće.
Trump više ne kontrolira Ameriku
Američki napad na Siriju, gotovo na zapovijed Hillary Clinton, konačno su spriječili pokušaje Donalda Trumpa da vodi samostalnu politiku. U proteklih manje od tri mjeseca, od dana kada je postao četrdeset i peti predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, te ranijih poziva za suradnju s Rusijom u borbi protiv terorizma i kraj uplitanja u poslove suverenih država, Trump je izgubio bitku i postao obična marioneta, kao mnogi drugi prije njega.
Zapamtite ovaj datum, 7. travanj 2017. godine. Međutim, ne zato što su Sjedinjene Države na taj dan, bolje rečeno noć, bez odluke Vijeća sigurnosti napale još jednu suverenu državu pod sumnjivim izgovorom, jer su to činile i prije, nego zato što je jasno da će to činiti i dalje.
Možda ovaj američki napad na sirijsku zračnu bazu neće izazvati Treći svjetski rat, što se nije dogodilo ni ’60-ih, jer nitko neće uništiti Zemlju zbog ideoloških načela.
Sve je puno jednostavnije. 7. travnja je apsolutno i kristalno postalo jasno da je križarski rat Donalda Trumpa protiv establishmenta u Washingtonu propao.
Četrdeset i peti predsjednik Sjedinjenih Država je u znak predaju podigao obje ruke, kleknuo na koljena i puzeći pred strogim muškarcima i ženama, koji stvarno vode američku vanjsku politiku, na njihovo pitanje “Što ćeš sada?” je, kao na zapovijed, odgovorio napadom na Siriju.
No, sada treba vidjeti kako će se stvari dalje razvijati. Je li ovo bio “jedan osvetnički napad” ili objava rata Damasku, jer se stvar zakomplicirala priopćenjem Moskve o suspenziji Memoranduma o sigurnom letu nad Sirijom kojeg su u svrhu borbe protiv terorizma potpisali Rusija i SAD.
Naravno, Trump i njegova “posebna vizija” vanjskopolitičke ideje nemiješanja u poslove suverenih država i želja da se usredotoči na američke interese, jednom kada dođe na vlast, ovim napadom su priznali potpunu predaju i raskrinkali američku administraciju.
Teško je reći što je točno natjeralo Trumpa da se odluči napasti Siriju na temelju sumnjivih dokaza i koji mu je cilj? Colin Powell, koji se tresao u Ujedinjenim narodima uoči napada na Irak, razorio je tu zemlju i stvorio plodno tlo na kojem ne iznikao ISIL.
Je li Trump popustio pred prijetnjama o opozivu ili nekom ozbiljnijom prijetnjom. Možda je htio pokazati Amerikancima i svijetu kako nije “proruski” nastrojen ili nešto drugo?
Usput, za razliku od Iraka, gdje su teroristi pokušali osujetiti američke vojne operacije, američke udare u Siriji je ISIL odmah iskoristio za napad na sirijsku vojsku u pokrajini Homs, gdje se i nalazi bombardirana sirijska baza.
Ne čudi da je Saudijska Arabija pozdravila američki napad na Siriju, jer je saudijski režim spreman učiniti sve amo kako bi svrgnuo “heretika” Assada.
Odobravanje Izraela izgleda prilično čudno, jer ako ISIL izbije na sjeverne granice židovske države, sve prethodne palestinske “intifade”, pa čak i rat s arapskim zemljama će u usporedbi s napadima usamljenih vukova “Islamske države” na cionističku tvorevinu izgledati dječja igra.
Čak i nezaboravna predstavnica Obamine administracije kao što je Jen Psaki je rekla kako je Trump djelovao bez zakonskih ovlasti, bez savjetovanja s Kongresom, nije koordinirao svoje aktivnosti s partnerima i saveznicima.
Jen Psaki je također kritizirala Trumpa zato što se nije pojavio pred američkim građanima i najavio predstojeći napad, tako da barem znaju što ih očekuje.
Danas, kada više nije glasnogovornica State Departmenta, Psaki tvrdi da se vojnom silom u Siriji ne može učiniti ništa. Pitala je ima li Trump uopće diplomatski plan i kontakte s Rusijom, te da li razumije kakva će biti reakcija Rusije i Irana? Na kraju je rekla da javnost treba znati jesu li ovi udari dio dugoročne vojne operacije, uključujući i kopnenu?
Trumpova izjava o napadu na Siriju obiluje besmislicama o tome “kako Assad mora prestati gasiti živote nevinih muškaraca, žena i djece, koji su umirali sporom i okrutnom smrti” ili kako su “čak i lijepe bebe brutalno ubijene u ovom vrlo barbarskom napadu”.
No, sada treba tražiti odgovor na pitanje što je sljedeće? Planiraju li Sjedinjene Države nastavljati uništavati vojnu infrastrukturu Sirije, osuđujući tako tisuće ljudi, uključujući i prekrasne bebe, na razne vrste smrti koje će im prirediti ISIL? Možda Washington namjerava “greškom” gađati i neku od ruskih baza ili one sirijske u kojima su raspoređene brojne ruske snage? I što je najvažnije, tko će se suprotstaviti terorizmu u Siriji, ako ne bude Assada? Uostalom, Irak je očiti dokaz da vlada iz Bagdada, Kurdi i američka zrakoplovna koalicija ne mogu poraziti ISIL bez masovnih ubojstava civila, uključujući i Trumpove “lijepe bebe”.
Međutim, malo kome je u Sjedinjenim Državama zaista stalo do prekrasnih beba drugih zemalja. Zadaća Washingtona je i dalje da se dokaže kao jedina svjetska supersila. To želi vojna industrija i njihovi lobisti, jer samo tako mogu osigurati nove unosne ugovore.
Trumpu je zadaća ostati na vlasti po svaku cijenu i kristalno je jasno da će zbog toga ispuniti sve želje stvarnih vladara Washingtona.
Mnogi se sjećaju filma “Predsjedničke laži”, u kojem američki predsjednik, kako bi se skrenuo pozornost sa seksualnog skandala, izmišlja rat u Albaniji. Ironija je da se potom zaista dogodio skandal s preljubom Billa Clintona, a godinu dana kasnije je započelo bombardiranje SRJ.
Sada su seksualni skandal zamijenile optužbe za dolazak na Trumpa vlast uz pomoć “ruskih hakera” i skrivanje žrtava u Iraku, ali se tehnika skretanja pozornosti nije promijenila. Ipak se vodi rat.
Moskva je još prilično suzdržana u reakcijama, ali je teško reći kakve će vrste biti odgovor. Za Rusiju je ovo američka vojna intervencija na suverenu državu.
Prvo se oglasio Ured za odnose s javnošću Kremlja sa sljedećim priopćenjem:
“Ruski predsjednik je rekao da su američki udari na Siriju agresija na suverenu državu i kršenje međunarodnog prava pod lažnim izgovorom. Sirijska vojska ne posjeduje zalihe kemijskog oružja, jer je uništenje istog uništavanje svih zaliha kemijskog oružja potvrdio OPCW, specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda. U isto vrijeme, prema Vladimiru Putinu, kompletno zanemarivanje činjenica o uporabi kemijskog oružja od strane terorista znatno pogoršava situaciju. Ovaj korak Washingtona uzrokuje značajne štete američko-ruskim odnosima, koji su već u lošem stanju. Umjesto da težimo jedinstvu s krajnjim ciljem borbe protiv međunarodnog terorizma, napad je stvorio ozbiljnu prepreku u uspostavi međunarodne koalicije protiv istog, a protiv kojeg je tijekom kampanje američki predsjednik Donald Trump najavljivao učinkovit odgovor i da će to biti jedan od njegovih glavnih izazova.
Vladimir Putin napade na Siriju od strane Sjedinjenih Američkih Država vidi i kao pokušaj skretanja pozornosti svijeta od brojnih žrtava među civilnim stanovništvom u Iraku.”
I dok svijet čeka reakcije Rusije, te da shvati što Washington zapravo namjerava učiniti, jedna stvar je jasna – Donald Trump neće ispuniti predizborna obećanja. On nema nikakvih rješenja i činit će ono što mu se kaže.
S koliko god gorčine to morali priznati, Trump je stjeran u kut, a kako će dalje postupati, u ovom trenutku vrlo je teško reći.
logično
