Regionalne sile koje okružuju Siriju, pogotovo Saudijska Arabija, Turska, Katar i Jordan – sve redom američki saveznici u regiji, nedavno su se ponovno posvetili rasplamsavanju sukoba protiv vlade u Damasku, što može imati nesagledive posljedice, piše Global Research.

Novi ratni pakt između Washingtona i Saudijske Arabije i Turske, dvije zemlje koje su pristale na vojnu suradnju s islamističkim ekstremistima u Siriji, doveo je do uspostave zajedničke vojne komande u okupiranom sirijskom gradu Idlibu.

Turska i Saudijska Arabija sada otvoreno podupiru islamističke ekstremiste u tko zna koju po redu novoformiranu koaliciju - Jaish Al-Fatah, koja se predstavlja kao "kopnena snaga umjerene sirijske oporbe", dok se u stvari sastoji od militanata Al-Nusra Fronta, službene podružnice Al Qaede i skupine Ahrar Al-Sham, čiji je čelnik prethodno izjavio da je njegova skupina "prava Al-Qaeda", a zastave takozvane "Slobodne sirijske vojske", koje prikazuju javnosti, služe samo kako bi se prikrila zločinačka priroda ove ekstremističke koalicije.

Čak i The Huffington Post piše: "Tursko-saudijski sporazum je doveo je do novog zajedničkog zapovjednog središta u sjeveroistočnoj sirijskoj pokrajini Idlib. Tamo se nalazi koalicija koju čine Al-Nusra Front i druge islamističke brigade poput skupine Ahrar Al-Sham, koje Washington smatra ekstremista, ali one postupno nagrizaju Assadove linije obrane. Pobunjenička koalicija također uključuje više umjerenih skupina Slobodne sirijske vojske koji je u prošlosti imala potporu SAD-a."

Dakle, The Huffington Post priznaje da su "Slobodnu sirijsku vojsku", koja je ranije od Obame proglašena "umjerenom" i dobivala novac i oružje,  takoreći progutana od strane ekstremističkih skupina.

Ovaj skupina ima potencijal da ponovno gurne cijelu regiju u ekstremno nasilje, a sve uz izdašnu financijsku pomoć Saudijske Arabije i logističku i vojnu pomoć Turske.

Zanimljivo, saudijsko-turski savez s terorističkim skupinama u Siriji je jedva popraćen američkim medijima, a predsjednik Obama ga nije htio komentirati, a kamoli osuditi, piše analitičar Shamus Cooke.

Američki su mediji usmjereni na širenje lažnih informacija "kako je Obama upoznat sa svezom, ali nije dio onoga što čine bliski saveznici Washingtona u regiji", koju, usput rečeno, SAD destabiliziraju desetljećima. Ovakve tvrdnje posebno neuvjerljivo zvuče zbog činjenice da u isto vrijeme kada su Rijad i Ankara pomogli islamističkim ekstremistima u pohodu na Idlib, Pentagon pokreće program obuke sirijskih pobunjenika u Jordanu, Saudijskoj Arabiji i Turskoj.

Nezamislivo je da Obama surađuje s Turskom i provodi obuku sirijskih pobunjenika u toj zemlji, a s druge se strane "distancira" od tursko-saudijske ratne koalicije u Siriji. Ovakve tvrdnje za cilj isključivo imaju prikazati SAD kao zemlju koja  vodi "rat protiv terorizma".

To je vjerojatno i razlog zašto je Obama tvrdio da će njegovi novi "umjereni" pobunjenici trenirati u Turskoj kako bi se borili protiv "Islamske države", a ne sirijske vlade, ali je izbjegao spomenuti da će se niotkuda uskrsnula "Slobodna sirijska vojska" boriti i protiv Al-Nusra Fronta i skupine Ahrar Al-Sham. Naravni, da je ovo izjavio, Obama bi ispao smiješan, jer bi se u tom slučaju FSA morala boriti protiv svojih saveznika iz sirijske Al Qaede.

Je li Obama stvarno odlučio poslati par stotina "umjerenih" sirijskih pobunjenika na ISIL dok su se tursko-saudijski saveznici usredotočili na borbe protiv sirijske vlade?

Na primjer, LA Times piše:"Bijela kuća želi obučiti pobunjenike kako bi ih usmjerila protiv militanata Islamske države, ali mnogi od sirijskih pobunjenika koji se nalaze u četiri zemlje u kojima će se provoditi obuka samo žele svrgavanje sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada "

U članku se također ne spominje da Obamini "novih" kampovi za obuku nisu novi  i da se obuka i naoružavanje sirijskih pobunjenika provodi barem od 2012. godine, a jedina je razlika u tome što bi "novi" trening kampovi navodno trebali proizvoditi borce protiv ISIL-a, dok su isti kampovi i isti ljudi ranije bili obučavani za svrgavanje sirijske vlade.

Upravo je LA Times 2013. godine pisao "kako se tajni američki kampovi za obuku sirijskih pobunjenika nalaze u bazama u Jordanu i Turskoj, a Obama  je osobno odobrio planove za izravno naoružavanje militanata koji trebaju svrgnuti sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada".

Ovo samo potvrđuje amneziju u glavama i urednika uglednih američkih medija i kog američkog predsjednika. No, ovaj "zaborav" politički štiti Obaminu administraciju, jer opravdava njegovu dugogodišnju izravnu ulogu u ratu u Siriji, dopuštajući mu da se pretvara kako ima "pasivan" pristup u ratu za kojeg je osobno odgovoran i koji je do sada uzrokovao više od 200 000 mrtvih.

Kad se 2012. godine Obamina administracija odlučila naoružati islamističke militante u Siriji, sramotna epizoda u kojoj je sudjelovala i Hrvatska, nekoliko medija je to spomenulo,a potom je sve palo u zaborav. Nakon određenog vremena je Obama izjavio "kako on sirijskim pobunjenicima ne daje ubojitu vojnu pomoć" i sve je završilo na tome.

Danas, 2015. godine je izravna američka vojna intervencija u Siriji i dalje realna mogućnost. Svi uvjeti koji su doveli do Obamine odluke da 2013. bombardira Siriju su i dalje prisutni. Naime, američki intervencija je sada još vjerojatnija, obzirom da se Turska i Saudijska Arabija otvoreno bore protiv sirijskog vlade, a njihove snage na kopnu koje čini sirijska Al Qaeda bi mogle tražiti posebnu pomoć koje im samo američko ratno zrakoplovstvo može ponuditi.

U tom kontekstu treba gledati i obnovljenu raspravu o uspostavi "zone zabrane leta" u Siriji. ISIL nema zračne snage, što znači da je moguća uspostava takve zone nedvojbeno usmjerena protiv sirijske vlade i s ciljem uništenja sirijskih zračnih snaga. Nova rasprava o uspostavi "zone zabrane leta" se događa istovremeno s medijskom propagandnom kampanjom o korištenju "kemijskog oružja" od strane sirijske vojske, što nitko nije, niti može dokazati.  Svi "dokazi o napadima kemijskim oružjem" su ili fotografije koje ne dokazuju ništa, popraćene izjavama "neimenovanih aktivista sirijske oporbe s mjesta događaja", dok bi se kasnije u pravilu zapadnim ekspertima "nekako dostavili" uzorci tla ili materijala prikupljenih tko zna gdje, koji su ranije uvijek bili kontaminirani sarinom, ali kako je sarin sav uništen, sada će to bili klorin.

Ako zbog ničeg drugog, barem bi zbog poštovanja prema čitateljima i javnom mnijenju zapadni mediji trebali biti maštovitiji u plasiranju ovih laži, posebno nakon povijesnog performansa Colina Powella u zgradi Ujedinjeneih naroda sa Sadamovim bojnim otrovima u staklenoj epruveti.

No, za Baracka Obamu su i izmišljeni napadi kemijskim oružjem dovoljni kako bi se tražila "humanitarna intervencija kojom bi se stvorio humanitarni koridor za zaštitu civila", što je opet retorika s manjkom mašte, jer je već korištena u agresiji na Libiju.

Budući da se sirijski rat iznova rasplamsao svom žestinom, Washington će biti pod pritiskom da otvoreno podrži svoje saudijsko-turske saveznike, baš kao što je činio 2013. godine kada je gotovo pokrenuta agresija na Siriju. Povijest se ponavlja. No, ovaj put su ulozi veći i regija je već destabilizirana  ratovima u Iraku, Libiji i Siriji, a regionalni sukobi su doveli do zaoštravanja odnosa između američkih saveznika s jedne strane i Irana, Sirije, Hezbollaha i Rusije s druge.

Situacija na bojištu

Krajem ožujka su islamistički ekstremisti bliski Al Qaedi zauzeli Idlib, a nešto kasnije i grad Jisr Al-Shughour, također u pokrajini Idlib, te pokrenuli operacije na samom rubu Latakije, pokrajine koja koja izlazi na Sredozemno more. S druge strane, sirijski predsjednik Bashar Al-Assad je rekao da su vojni zastoji sastavni dio svakog ratovanja.

Borbe bjesne na jugozapadnom rubu grada Jisr Al-Shughour, gdje sirijska vojska čvrsto drži uporište unutar kompleksa Nacionalne bolnice. Vladine snage su obile niz napada, a islamistički borci neprestano napadaju kako bi se približili  Assadovim uporištima u obalnim područjima.

Al-Nusra Front, skupina Ahrar Al-Sham i nekoliko postrojbi FSA koje su apsorbirali islamistički militanti su bili u stanju pokrenuti ovu vojnu kampanju samo zahvaljujući Saudijskoj Arabiji i Turskoj, zemlje koje aktivno podržavaju islamističku koaliciju Jaish Al-Fatah u borbi protiv Bashara Al-Assada.

Obamin projekt obuke "umjerenih oporbenih boraca" je nakon godinu dana konačno pokrenut tek prošlog tjedna, ali je broj boraca koji su uključeni izuzetno mali.

S druge strane, islamistička koalicija koja je uspostavila zapovjedni centar u Idlibu dobiva obavještajnu i logističku podršku od Turske, što su otvoreno priznali visoki turski državni dužnosnici.

Iako su zanijekali da ne daju izravnu pomoć Al-Nusra Frontu, oni priznaju da pomažu skupinu koja je"oslobodila Idlib". Turski dužnosnici su dali skandaloznu izjavu "kako će jačanje skupine Ahrar Al-Sham oslabiti utjecaj Al-Nusra Fronta".

Sirijski predsjednik Bashar Al-Assad kao da je smanjio je intenzitet borbi protiv pobunjeničkih skupina, a američki sigurnosni dužnosnici uspjehe militanata objašnjavaju njihovim velikim borbenim iskustvom i sposobnošću korištenja napredne taktike. Washington ne želi priznati da je svo napredno oružje koje se nalazi u rukama islamističkih militanata ono koje je Pentagon protekle dvje godine slao u Siriju kako bi se svrgnula Assadova vlada u Damasku i to oužje omogućava terorističkim skupinama provedbu "napredne taktike". Unatoč svim dokazima, SAD je i dalje tvrde da podržavaju samo "umjerene pobunjenike". No, američki dužnosnici su ipak istaknuli da su oni još uvijek imaju problema prepoznati "umjerene partnere" u Siriji. Uzevši u obzir te činjenice, postavlja se pitanje: ako Washington ima problema s identificiranjem "umjerenih pobunjeničkih skupina" i njihovu obuku prolaze samo "prozapadni oporbeni borci", koje skupine sada podržava Obamina administracija?

Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov se u ruskom gradu Sočiju sastao s američkim kolegom Johnom Kerryem u utorak. Obraćajući se medijima nakon razgovora, oba visoka dužnosnika su naglasila da imaju zajedničke stavove o mnogim problemima, uključujući i situaciju u Siriji i prijetnje terorista takozvane "Islamske države" u regiji, kao i oko iranskog nuklearnog sporazuma. Također su razgovarali o razvoju sukoba u Jemenu.

Nova iranska strategija u Siriji

Ovdje je zanimljivo naglasiti kako je Moskva od Washingtona preuzela način kojim će javno predstaviti svoju ulogu u ratu u Siriji.

Naime, na početku stoji kako je Washington uzrokovao rat i njime u Siriji upravlja već četiri godine, ali je uvijek izravnu pomoć islamističkim skupinama uspio pravdati činjenicom"kako to rade njihovi saveznici na svoju ruku".

Jednako tako je jasno da Rusija već više od četiri godine stoji iza vlade Bashara Al-Assada i pomaže sirijskoj vojsci u borbi protiv islamističkih ekstremista i terorističkih skupina. No, ulogu otvorenog saveznika Damaska je prepustila Iranu.

U svjetlu novih događaja i tursko-saudijske islamističke koalicije na bojnom polju u Siriji, Iran je odlučio pojačati pomoć Basharu Al-Assadu, ali to ne treba gledati samo u kontekstu prijateljskih odnosa Damaska i Teherana, jer Sirija preko Irana vjerojatno moće dobiti izravnu i neizravnu pomoć Rusije.

U protekle četiri godine je Iran duboko involviran u  zbivanja u Siriji. Iranska uloga je dosegla svoj vrhunac odlukom da brani sirijsku vladu svim mogućim sredstvima, što je bilo jasno kada je Teheran rat u Siriji definirao kao bitku između "Osovine otpora" i njenih neprijatelja.

Bliski saveznici Irana iz cijele regije su uz pomoć iranskih stručnjaka i vojnih dužnosnika  raspoređeni u Siriji, a libanonski šiitski pokret Hezbollah je postao ključna skupina u borbama kao saveznik sirijske vojske. Hezbollah je nekoliko puta oslobađao područja koja su zauzeli islamistički ekstremisti, a posebno je znakovito bilo oslobađanje Al Qusayra i Yabruda, gradova u blizini  libanonske granice. Hezbollah je imao važnu ulogu u oslobađanju Homsa, područja u Aleppu i podgrađe Damaska gdje se nalazi svetište Zeinab , unuke poslanika Muhameda.

Trenutno sirijska vojska Hezbollah od militanata Al-Nusra Fronta uspješno čiste planinsko područje Qalamouna, gdje su se terorističke skupine našle u okruženju, a Hezbollah je jučer zauzeo i zadnji granični prijelaz na sirijsko-libanonskoj granici koji je bio u rukama terorista.

"Sirijska vojska i Nacionalne obrambene snage (NDF) su ušle u završnu fazu ofenzive na planinama Qalamouna i Al-Nusra Frontu uspješno presjekli strateški dobavni pravac iz libanonskog grada Arsala. Hezbollah je glavni napad pokrenuo iz području Tal Al-Moussa, odakle su bombardirani položaji Al-Nusra Fronta na graničnom prijelazu Arsal (Libanon) i Ras Al-Marra (Sirija). Nakon toga je pokrenut žestok napad  i kada je Hezbollah prošao kroz ovo područje, 1. oklopna divizija sirijske vojske i NDF su pojačanje koje je Al-Nusra Frontu dolazilo iz pravca Jubbaha. Ovaj je napad  Hezbollahu osigurao dovoljno vremena da preuzme potpunu kontrolu nad graničnim prijelazom Jaroud Arsal-Ras Al-Marra. Nakon ovog uspjeha se priprema konačni napad na jugozapadnom sektoru Ras Al-Marre i brdovitom području visoravni Jubbah na zapadnom dijelu planinskog područja Qalalmoun", stoji u izvješću  sirijske vojske.

Vojna kampanja u Qaalamounu je dokaz da su Iran i Hezbollah sve više uključeni u sirijski sukob i da nema govora o napuštanju Sirije.

"Osovina otpora" u Siriji ratuje na strani legitimne sirijske vlade u borbi protiv terorista, ali u isto vrijeme i kako bi tamo zaštitila svoje interese", rekao  je iranski vojni izvor za Al-Monitor.

"Uloga Hezbollaha u Siriji je dio pružanja otpora na granici s Palestinom, ali to bi se uskoro moglo promijeniti", rekao je iranski vojni izvor i tvrdi "kako se to može dogoditi zbog promjena na bojištu i zbivanjima u regiji".

Vjerojatno se referirajući na jačanje pritiska na sirijsku vojsku od strane islamističkih skupina potpomognutih od Turske i Saudijske Arabije,  u svojoj izjavi za Al-Monitor iranski dužnosnik tvrdi kako će "Osovina otpora" preuzeti odgovornost gdje god postoji potreba za pomoć sirijskoj vojsci i to u cijeloj zemlji , bilo to u Raqqi, Deir Ez-Zoru, Aleppu, Idlibu, a značajno će se povećati o broj boraca koji će pristići u pomoć vladi u Damasku.

"Postoje tisuće volontera koji jedva čekaju da se uključe u ovaj rat čekaju da se pridruže ovoj sveti rat", rekao je.

U svom govoru od 5. svibnja je glavni tajnik Hezbollaha, Hassan Nasrallah, izjavio je da će borci Hezbollaha krenuti u borbe u novim područjima.

"U posljednje vrijeme smo otišli na mjesta na kojima nismo bili  tijekom proteklih godina. Mi smo uvijek bili gdje smo trebali biti, a sada ćemo biti tamo gdje moramo biti. Vjerujemo da to nije bitka samo sirijskog naroda,  jer mi tamo branimo Siriju, Libanon i čitavu regiju", rekao je Hassan Nasrallah.

U međuvremenu, kao što je navedeno, Hezbollah se sa sirijskom vojskom zajedno bori na Qalamounu, a Al-Monitor, ne pretjerano sklon vladi Bashara Al-Assada potvrđuje pobjede sirijske vojske i libanonskog šiitskog pokreta u borbama protiv islamista u tom planinskom području na granici s Libanonom.

Osim na Qalamounu, Hezbollah prati sirijsku vojsku u pripremama za oslobađanje gradova Idlib i Jisr Al-Shughur, a u punoj je pripravnosti za bilo koji scenarij i u pokrajinama Aleppo, Hama i Latakija.

Na Qalamounu se Hezbollah i sirijska vojska bore protiv  Al-Nusra Fronta koji je prije ove ofenzive nadzirao 50 kilometra koridora unutar libanonske granice i oko 600 km područja sa sirijske strane. Al-Nusra Front je tvrdio da ima 3 000 do 5 000 boraca u tom području, koja se smatra strateškom zonom jer siječe komunikaciju Damaska, Homsa i južne Sirije, te Golanske visoravni.

13. svibnja je Hezbollah uspio preuzeti kontrolu nad uzvisinom Moussa, strateškog uporišta s kojeg nadzire Libanon i Siriju. Snimke koje emitira Hezbollahova televizija Al-Manar su pokazale boraca te skupine kako po prvi put podižu njihovu žutu zastavu na brdu, te to objavio na televiziji, što je još jedan pokazatelj da je Hezbollah promijenio taktiku u pomaganju sirijske vojske, jer su u svim bitkama u kojima su se dvije godine borili borci Hezbollaha u Siriji izbjegavali medjsku pompu i televizijska izvještavanja s ratišta.

Šiitski libanonski pokret danas izvan matične zemlje djeluje u najmanje dvije zemlje na Bliskom istoku – Siriji i Iraku.

U Iraku je potvrđeno da deseci libanonskih stručnjaka pomažu mobilizaciji jedinica u ratu protiv "Islamske države". Kritičari Hezbollaha upozoravaju da rastežete grupe će dovesti do većih praznina na front s Izraelom, te ističu da je Hezbollah je uzrok napetosti u Libanonu i uvozi krize iz drugih dijelova regije u zemlju koja se ionako suočava s vlastitom krizom.

Libanon je bez predsjednika gotovo godinu dana, ali  je morao produžiti mandat parlamentu zbog sigurnosne situacije i poteškoća u organiziranju izbora u zemlji.

"Očito je da je broj boraca Hezbollaha u Siriji od 2013. godine udvostručio. Organizacija postaje veća, a nema naznaka da je broj snaga raspoređenih u južnom Libanonu smanjen. Prema mojim zapažanjima i informacijama, svjedočimo jednom od najbrže rastućih razdoblja u povijesti Hezbollaha koji svaki mjesec se mobilizira oko 500 novih boraca", za Al-Monitor tvrdi libanonski vojni izvor.

Iranski vojni izvor je otvoreno izjavio: "Ovo je jedna od najvećih bitaka u povijesti Bliskog istoka. Tisuće ljudi daju svoje živote za obranu onoga što oni vjeruju da događa na obje strane. Vjerujemo da smo pravedni i zato smo i na drugom stranama. Nije jednostavan zadatak raznijeti se u bitci protiv pobunjeničkih boraca, niti ostati mjesecima daleko od svojih obitelji. Na kraju će se netko biti pobjednička strana i nadamo se da će to biti naša."

"Neprijatelj pokušava voditi psihološki rat i za Osovinu otpora govori kako će napustiti Siriju cjenjkajući se oko nuklearnog programa. No, Sirija tijekom pregovora nije bila na stolu. Cijela Osovina otpora tamo lije krv i mi našu krv nećemo tako jeftino prodati za posao kojeg Sjedinjene Države trebaju više nego mi. U Siriji vodimo sveti rat, rat da spasimo ovo područje od onih koji vjeruju u krivu verziju islama, od vehabija koji su protiv i sunita i šiita. Da je ovaj rat trebao donijeti korist samo predsjedniku i režimu, on se nikada ne bi ni dogodilo. U Siriji se borimo za regiju i za islam, a vjerujemo kako smo vjerovali i 1979. godine u vrijeme Islamske revolucije", za Al-Monitor je izjavio iranski dužnosnik.

Iz navedenog se da iščitati kako su regionalne sile odlučile otvoriti karte, što se posebno vidi iz uloge Hezbollaha u Siriji, a ranije otvorenim sudjelovanjem Iranske revolucionarne garde u borbama za oslobađanje Tikrita u Iraku. Ankara i Rijad su jasno poručili da će zaigrati na posljednju kartu u svrgavanju Bashara Al-Assada i svim silama krenuti u vojnu kampanju za njegovo svrgavanje.

Iran i Hezbollah su isto tako jasno poručili da to neće dozvoliti ni pod koju cijenu.

Vraćajući se na skrivenu ulogu Washingtona, koji navodno "nema nikakve veze s odlukom Turske i Saudijske Arabije u potpori islamistima",  jasno je da Obama sve radi u dogovoru s njima.

Jednako tako se može reći i za Rusiju da stoji iza iranskih napora i da pomaže vladu Bashara Al-Assada kako bi uspješno nastavio pružati otpor islamističkim militantima. "Problem" je samo što je za sudjelovanje Moskve i pružanje izravne pomoći Iranu i Siriji teško pronaći dokaze, dok Vladimir Putin i Sergej Lavrov često znaju iritirati novinare svojim maglovitim izjavama iz kojih se ne da zaključiti ništa. No, ruski predsjednik, kao ni ministar vanjskih poslova nisu na svojim funkcijama kako bi se svidjeli novinarima, a strateški cilj Moskve je oduvijek bio ostanak Bashara Al-Assada na vlasti. Odlučnost Rusije u obrani Sirije se mogla vidjeti u nekoliko navrata. Predsjednik Rusije Vladimir Putin neprestano ističe važnost očuvanja Sirije kao demokratske države. Sirija je za Rusiju važna i kao referentna točka u Sredozemnom moru i kao takva ima ogroman značaj, ali ne samo. Situacija je komplicirana i zbog činjenice da strani borci, ako se jednom povuku iz Sirije, kamo će otići? Nije neopaženo prošlo raspoređivanje brodova ruske ratne mornarice u jesen 2013. godine uz samu sirijsku obalu, kada je Moskva uoči najavljenog napada na Siriju brodovima NATO saveza praktično blokirala sve prilaze Istočnom Mediteranu. To je, uz podršku u Vijeću sigurnosti,  dovoljan dokaz nepromjenjive politike Moskve po pitanju Sirije, Irana i cijele "Osovine otpora", jedine koalicije koja pruža aktivan oružani otpor islamističkih terorističkim skupinama na Bliskom istoku i odlučila je to više ne skrivati.

FOTO: Trenutno je Hezbollah najviše angažiran u području Qalamouna, ali je spreman sudjelovati u bilo kojem dijelu Sirije gdje bude trebalo - Raqqi, Deir Ez-Zoru, Aleppu...