Desetog srpnja, njemačka vlada je uputila zahtev za hitno povlačenje šefa misije CIA-e u Berlinu. Takvi zahtjevi nisu neuobičajeni, čak ni među navodnim saveznicima. Međutim, neobično je njihovo objavljivanje, i to na velika zvona. Što je razlog ovog, kako ga neki već nazivaju, „nezapamćenog prekida“ vrlo bliskih odnosa Sjedinjenih Američkih Država i Savezne Republike Njemačke koji traju od 1945?



 Već sutradan, ova tema je poslužila kao povod za dva velika članka, kolumnu u Los Angeles Timesu i veliku priču u njemačkom Der Spiegelu. U oba članka izražava se pesimizam da se nezapamćeni prekid može brzo, ili uopće, popraviti.Kolumna Jacoba Heilbruna u Los Angeles Timesu nosila je naslov „Njemačko-američki raskid“. „Raskid“ je nedvosmislena riječ. Nakon pregleda različitih nemačkih komentara, Heilbrun završava sledećim upozorenjem:

„Ako Obama nije u stanju da obuzda špijuniranje Njemačke, možda će mu postati jasno da zapravo potiče njeno pretvaranje iz saveznika u suparnika. Obamino Auf Wiedersehen dugogodišnjem savezniku zadalo bi takav udarac američkoj nacionalnoj sigurnosti kakav ne bi mogla opravdati nikakva količina prikupljenih tajnih podataka.“

Ako se Heilbrun pretjerano ne nada da će njegov savjet biti poslušan u Washingtonu, onda tek nema nade za udarni članak u Der Spiegelu od istog dana. Ovaj dugački članak nosi naslov „Njemački izbor: Amerika ili Rusija?“ Jedan podnaslov glasi „Posljednja kap“. U članku se ne citira neki ljevičar ili netko tko već dugo zagovara bliže odnose s Rusijom. Umjesto toga, citira se jedan konzervativni zagovornik slobodnog tržišta i čvrstih odnosa sa Sjedinjenim Državama, koji predvodi organizaciju pod nazivom Atlantski most. Potpuno očajan, on kaže: „Ako se ispostavi da su [najnovije optužbe o špijuniranju] točne, vreijme je da se ovo prekine.“ Obratite pažnju da u članku stoji da je vreme za prekid, ne za dodatne rasprave ili pregovore. Jednostavno - prekid.

Još jedan rječit detalj: američki veleposlanik u Njemačkoj ne govori njemački. Ruski veleposlanik ga govori toliko tečno da mu se naglasak jedva primjećuje. Ulaz u ured američkog veleposlanika zaštićen je najvećim mogućim stupnjom osiguranja, koje nadilazi čak i osiguranje ulaza u Ovalnu sobu Bijele kuće. Ulaz u rusko veleposlanstvo toliko je opušten da to izaziva nevjericu.

Je li ovaj nezapamćeni prekid toliko iznenadan i neočekivan? Danas sve veće i manje novine u Njemačkoj, Sjedinjenim Državama, Francuskoj, Velikoj Britaniji i drugim zemljama pišu o ovoj priči, analizirajući njene uzroke i nudeći svoja rješenja. Svi članci prvenstveno tragaju za krivcem. Glavni osumnjičeni su Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) i predsjednik Obama. Ali, je li jednostavno u pitanju nesmotrena odluka NSA ili Obame? Drugim riječima, je li moglo drugačije? Naravno, u nekim detaljima, američka vlada se ponašala glupo i trapavo. Međutim, problem je strukturni, a ne u usputnim greškama i gluposti vlastodržaca u Sjedinjenim Državama. Osnovni problem je u tome što je Amerika, i to već duže vrijeme, u geopolitičkom padu. To joj se ne sviđa. Zapravo, ona to ne prihvaća. U svakom slučaju ne zna kako da s ovim izađe na kraj, to jest, da minimizira štetu. Tako pokušava obnoviti nešto neobnovljivo – američko „predvodništvo“ (čitaj: hegemoniju) u svjetskom sustavu. Ovo čini Sjedinjene Države vrlo opasnim akterom. Nezanemariv broj političkih agenata u SAD-u pozivaju na neku vrstu odlučne „akcije“ – šta god to značilo. A ishod američkih izbora će možda u velikoj mjeri ovisiti o tome kako američki politički akteri odigraju tu igru.

Ovo shvaćaju svi Europljani, a sada posebno njemačka kancelarka Angela Merkel. Amerika je postala vrlo nepouzdan“ partner“. Tako da se čak i oni nostalgični za toplim zagrljajem „slobodnog svijeta“ u Njemačkoj i drugim europskim zemljama pokunjeno pridružuju manje nostalgičnim ostalima u razmišljanju kako da geopolitički prežive bez Sjedinjenih Američkih Država. A to ih gura prema logičnoj alternativi, europskom šatoru u koji spada i Rusija.

Iako se Nijemci, a i Europljani u cjelini, neumoljivo kreću u tom smjeru, imaju svoje rezerve. Ako više ne mogu vjerovati Americi, mogu li zaista vjerovati Rusiji? Što je još važnije, mogu li s Rusima postići sporazum čije će poštovanje biti isplativo i nužno Rusima? Možete se kladiti da se danas u užim krugovima njemačke vlade upravo o tome vodi rasprava, a ne o tome kako popraviti nepopravljivo izigrano povjerenje sa Sjedinjenim Državama.




Izvor: seebiz