Kako je Turska postala svjetska turistička destinacija i respektabilna vojna i ekonomska sila?

Već treći dan članci o hrvatskom turizmu skidaju rekorde posjećenosti na našem portalu. Izuzmemo li par anonimnih “pesimista” kojima ni nebeski raj ne bi bio po volji, komentari naših čitatelja otkrivaju puno više nego smo se i nadali. Argumenti vječitih kritičara i osoba koje ne krasi ništa konstruktivno, gube svaku vjerodostojnost. Ne zbog naših skromnih članaka, nego zbog reakcija ljudi koje godinama uništavaju pesimizmom i lažnim informacijama.

Većina spominje Tursku kao primjer kako treba graditi turističku ponudu jedne zemlje. Istina, Turska je zemlja koja fascinira i iznenađuje mnoge. Međutim, nitko ne govori što je Turskoj omogućilo takav napredak. Odgovor je vrlo jasan: PATRIOTIZAM.

Umjesto da vam objašnjavamo o čemu se radi, pročitajte komentar našeg čitatelja Bozon koji potvrđuje napisano:

“Ja isto imam samo riječi hvale za Tursku. Bili smo tamo 3 puta do sad. Marmaris, Kušasadi i Alanja. Jedino smo se malo slabije proveli u Alanji, al smo s dvoje male djece odsjeli u hotelu s 5 zvjezdica, jeli stvari kao što su kornjačina supa, pečena jagnjetina, pili sve što smo htjeli. Plaža doduše je bila loša jer ju je navodno odnijelo nevrijeme. I ja sam primijetio isto što i Mislav. U Turskoj je sve tursko. Sjedeći u kupatilu vidim da je kada turske proizvodnje (ima etiketu). Postalo mi interesantno i krenem gledati dalje vidim da je apsolutno svaki dio, uređaj, komad namještaja turske proizvodnje zajedno sa pločicama, prozorima i špinom. Vjerojatno je da je sve u hotelu 100% turske proizvodnje. Ljudi rade, izuzetno su vrijedni i cijeni se međusobno poštovanje i suradnja. I to je tako. Sve što nije međusobno poštovanje i suradnja SE NE CIJENI. Svi rade. Od najstarijeg do najmlađeg djeteta. Svi nešto vuku, pomažu, prave, prodaju. Izuzetno se dobro hrane. Ima povrća svih vrsta i to je 80% menija. U Izmiru smo jednom ušli u kvart, cijeli dio grada koji je cijeli zanatski i gdje se prave sve moguće stvari za ugostiteljstvo. Turska je jedna od rijetkih zemalja koja je samodostatna. Treba joj samo nafta i plin kojeg će sad dobiti or Rusa. Izuzetno mlada, lijepa i velika nacija. Samo djece imaju 20 milijuna. Obrazovanje je besplatno, a cijela zemlja je prepuna sveučilišta.

Ali da ponovim. Ono što je glavno za njihov uspjeh je što cijene i njeguju zdravo-razumski pristup, pamet, inteligenciju. Ne rugaju se inteligentom čovjeku već ga slušaju. Ne idu jedni protiv drugih, već jedni za druge. Podupiru se međusobno čak i kad su u pitanju prodavači koji imaju dućane jedan uz drugi. Zato su bogati.”

Je li moguća slična stvar u Hrvatskoj?

Moguća je, ali se sve čini da se to ne dogodi. Država podupire jaku kunu i uvođenje eura, tako da običnom čovjeku se ništa ne isplati proizvoditi. Svi žele povećanje plaće, a nitko ne vidi da problem nije visina plaće, nego njena kupovna moć. Mogu vama na temelju zaduženja povećati plaće i na 2000 € mjesečno, ali ako u isto vrijeme povećavaju cijene, vi niste ništa dobili. Naprotiv, izgubila se konkurentnost, jer cijena rada je postala preskupa, a svi uvozni proizvodi jeftiniji.

Iz poruke našeg čitatelja možete vidjeti da u Turskoj ima hrane u izobilju. Dakle Turci nisu gladni. Imaju svega, a ponajviše posla i turista. Vojna su sila koja se odupire čak i Americi. Ne duguju ni eura Međunarodnom monetarnom fondu. Plaćaju zrakoplove F-35A i raketne sustava S-400, dok Hrvatska muku muči s kupovinom već istrošenih olupina.

Kao i uvijek, za kraj ostavljamo najbolje. Znate li kolika je minimalna i prosječna plaća u Turskoj? Minimalna je 335 €, a prosječna 411 €.

Zaključak je i više nego očit. Turska ima fantastičnu monetarnu politiku kojom utječe na zaposlenost i autonomiju svojih stanovnika. Većina zaposlenika zarađuje 400 € mjesečno, ali to ne sprječava Tursku da prosperira. Tečaj turske valute često varira i do 25%. Kada postane skupa, Turska slabi svoju valutu kako zaposlenost ne bi ispaštala. Previše posla daje signal Turskoj da je vrijeme za jačanje domaće valute, čime se povećava kupovna moć u odnosu na strane proizvode.

Kada Turska daje kredit Bosni i Hercegovini za izgradnju autocesta, ona traži da ih grade turska poduzeća. Posuđeni novac vraćaju kući turska poduzeća odmah nakon što je projekt gotov, a nakon toga Bosna i Hercegovina mora vratiti kredit i kamate iznova Turskoj.

Vratimo se na kratko u Hrvatsku koja prvo uplati u proračun Europske unije 3.500.000.000 kuna, a onda moli da joj Unija odobri sredstva za izgradnju Pelješkog mosta kojeg će izgraditi Kinezi. Aktualna politička vlast HDZ/SPD i ostali priljepci ne žele čuti, niti isprobati turski model. I sada, neka nam netko iznova kaže da su za krizu u turističkom sektoru odgovorni mali ljudi koji svu političku nesposobnost drugih nose na svojim leđima?

Za one koji misle da je Turskoj lakše nego Hrvatskoj

Vratimo se samo nekoliko godina unazad i pogledajmo kako se Turska našla pred ponorom “obojenih pučeva”. Igrom slučaja, danas je dan kada je propao s vana organiziran puč u Turskoj. Na snimci koju vam donosimo, možete jasno vidjeti patriotizam turskog naroda, bez kojeg nije moguće pričati o ekonomskom prosperitetu.

3 comments

  1. Jedno je, dakle, patrotizam turskog naroda, okrenut i prema budućnosti, a drugo je domoljublje hrvatskog naroda, okrenut prema crnoj, zloj prošlosti. U tome je razlika koja Tursku čini velikom.

  2. Turci su i u Njemackoj izuzetno vrijedni i dobri radnici.

  3. Domoljublje srpskog naroda u RH je nostalgično okrenuto prema mračnoj Jugo prošlosti,dok je domoljublje hrvatskog naroda okrenuto isključivo prema EU.

    Nema te ekonomske sile a ni vojne u kojoj su plače 400 eura.Turizam iste pak izuzetno je ovisan o zbivanjima na nemirnom Blitskom istoku,a tomo je sada zatišje ,naoružavanje,prebrojavanje i preslojavanje kurdskih snaga .

Odgovori