Od svih stvari koje su nam trenutno nedostupne putovanja su među najvažnijima. I to ne zato što nam je teško ostati na mjestu, već prije svega jer nas putovanja čine osobama koje jesmo. Mnogi sanjaju prizore koje smo donedavno prezirali - romantičan trenutak u kojem naš kofer pada na gumenu pokretnu traku u zračnoj luci, miris javnog prijevoza na putu od aerodroma do smještaja, miris kiše na ulicama i osjećaj da si dio najljepšeg svijeta…
Kada se jednom počnu svoditi računi o svemu što se dogodilo u razdoblju od ožujka 2020. godine, jedinstvenost povijesnog trenutka potvrđivat će sljedeće: od 1950. godine nikada nismo manje putovali. Svjetska turistička organizacija objavila je da će u svjetskim razmjerima u 2020. godini, koja uključuje 'normalno' razdoblje do izbijanja pandemije, pad međunarodnih dolazaka iznositi oko 70 posto. U ekonomskim terminima, samo turistički promet značit će gubitak od 730 milijardi američkih dolara, što je osam puta više nego u kriznoj 2009. godini.
U Hrvatskoj, čija je ekonomija 'heroinski' ovisna o turizmu, to se jasno očituje u očekivanom padu bruto društvenog proizvoda. Od ekonomskih posljedica monumentalnog i momentalnog zastoja u mobilnosti ljudi postoje i one koje statistički pokazatelji ne otkrivaju. U 21. stoljeću iskustva putovanja su važan dio identiteta velikog broja ljudi, a za mnoge su postala životna potreba.
Putovanje je ugrađeno u naš genetski kod
Od omasovljavanja cestovnog, morskog i posebice zračnog putničkog prometa kontinuirano je rastao broj onih koji putuju iz različitih osobnih ili poslovnih razloga. To je povećanje izraženo u proteklih deset godina, u kojem su i međunarodna putovanja postala dostupna mnogima od nas koji si to u prethodnim desetljećima ne bismo mogli priuštiti. Tako su Hrvatsku posjetile stotine tisuća Norvežana, Slovaka, Škota, Rumunja i Korejaca, a ni mi nismo imali putničku fobiju koja bi nas sprečavala da odlazimo na nogometne utakmice u Liverpool, koncerte u Barcelonu ili hodočašća u Lourdes. Putničkoj groznici pridonio je i razvoj različitih usluga u okviru dijeljene ekonomije, pomoću kojih smo se s našim automobilima pretvorili u mini prijevoznike koji kreću iz Garešnice i u Zagrebu uzimaju nove putnike, od kojih se neki iskrcavaju u Stuttgartu, a neki nastavljaju za Malmö.
U svim tim mjestima proširio se i smještajni profil, pri čemu se umjesto u hotelima i hostelima počelo odsjedati u privatnim domovima. 'Ključ Vam je u vrtu ispod patuljka i slobodno koristite Miguelove papuče', bile bi upute vlasnika Airbnba. Sve je ukazivalo na zlatno doba pokreta kojem se, bez obzira na ekološke posljedice, nije nazirao kraj. Još u veljači bili smo ljudi kojima je svijet za sitne novce bio dostupan pokretom prsta na ekranu mobitela. Putovnica, kartica, četkica i dezodorans… Ajmooooo! Neće se brzo ponoviti.
Putovanje je evolucijski ugrađeno u naš genetski kod, i to prvobitno kao potraga za uvjetima u kojima ćemo preživjeti i kojima možemo zadovoljiti naše najosnovnije potrebe za hranom i sigurnošću. Mnogi, premda žmirimo na to, i danas putuju upravo iz tih razloga. Neki se od njih u hladnom studenom nalaze na istočnim granicama Hrvatske u uvjetima koji nisu ni za životinje. Mi ostali putujemo ili kako bismo obavili poslovne zadatke ili kako bismo osigurali iskustva koja nam prije svega služe za samoaktualizaciju. Upravo su iskustva onaj dio našeg postojanja koji nas ponajviše određuje, prije svega kroz hobije i aktivnosti od planinarenja i uživanja u hrani do posjeta različitim kulturnim ili sportskim događajima.
Rituali u kojima se krije znatiželja
U tim našim putovanjima postoji puno toga ritualnoga, ali u njima se gotovo uvijek krije jedna od najsloženijih i najljepših osobina: znatiželja. Iskazuje se ona upoznavanjem novih prostora i susretima s onima koje nemamo prilike upoznati u našem okruženju. Ulice i priroda što na određeno vrijeme postaju naši uz sebe uvijek vežu određenu mističnost i kratkotrajnu iluziju da su ovdje samo za nas. Putovanja su uvijek i prilika da bolje upoznamo sebe. Činjenica da smo izvan labirinta kojim se svakodnevno krećemo omogućuje nam bolji uvid u to tko smo i kako smo. Ponekad putovanja mogu biti i ona koja razotkrivaju loše veze, neiskrena prijateljstva ili demone za koje smo mislili da nisu više s nama. Toliko su ona dobra da je i povratak s njih jednako važan kao i odlazak, jer kad jednom napunimo tu našu škrinju utisaka o praškom pivu, moskovskoj votki i tokijskom viskiju, imamo potrebu podijeliti je s nama bliskima.
Od svih stvari koje su nam trenutno nedostupne, putovanja su među najvažnijima. I to ne zato što nam je teško ostati na mjestu, već prije svega jer nas putovanja čine osobama koje jesmo. Mnogi sanjaju prizore koje smo donedavno prezirali - romantičan trenutak u kojem naš kofer pada na gumenu pokretnu traku u zračnoj luci, miris javnog prijevoza na putu od aerodroma do smještaja, miris kiše na ulicama i osjećaj da si dio najljepšeg svijeta…
tportal
