Opreku "ljevica-desnica" vrlo je važno izgraditi primarno na setu "neekonomskih" pitanja. Vrlo je važno klati se oko pitanja homoseksualnih brakova jer ta pitanja navodno s ekonomijom nemaju veze. Vrlo je važno prezentirati da je Milanović ljevičar, a Vučić desničar, dok donose isti zakon, štetan za radnike, a dobar za poziciju kapitala. Foto: T. Opačić


 Sve se češće, pa i u ozbiljnijim političkim analizama, radi dosta stroga polarizacija između ekonomskih pitanja i onih drugih koje se uglavnom neprecizno naziva "svjetonazorskim", "društvenim" i(li) "kulturološkim". Tako je netko ekonomski ljevičar, ali svjetonazorski desničar, ili obrnuto, ili koje već varijacije postoje. Zašto je vrlo nezahvalno, neprecizno, ali i štetno raditi tu polarizaciju, pa makar to bilo i za potrebe online "političkih testova" koji otkrivaju u kojem se kvadrantu tko nalazi?

Prije svega, očit je problem s nazivom kojim se imenuje ovaj drugi set pitanja. Možda je "kulturološko" najbolja solucija (uzmimo u obzir da je to zajednički nazivnik za pitanja poput abortusa, homoseksualnih brakova, nacionalnih manjina, religijskih zajednica, tradicionalnih vrijednosti, itd.), ali tu "kultura" dosta ograničava - tu neka pitanja nisu pitanja kulture u onom smislu kako se inače "kultura" poima. "Društveno" je pak najlošija solucija jer time ispada, u kontrastu s "ekonomskim", da ekonomska pitanja nisu društvena pitanja, tj. da ekonomija nije dio društva, što ili je suludo razmišljanje, ili otkriva skrivenu suštinu onoga koji postavlja takvu polarizaciju i imenuje polove (to je, dakako, liberalna ekonomska filozofija poznata još od klasičnih političkih ekonomista za koje je teorijska ekonomija jedna od prirodnih znanosti, a primijenjena obuhvaća "umijeće" upravljanja poduzećem - moglo bi se reći jedna od tehničkih znanosti, nikako ne društvena). "Svjetonazorsko" je rješenje kad se uvidi da i "kulturološko" i "društveno" manjkaju, ali tu tek nastaje problem - što je svjetonazor, što ga znači imati? Nisu li i ekonomska pitanja (o tome kako ekonomija, tj. proizvodni odnosi trebaju funkcionirati) stvar svjetonazora? Ako je riječ o prirodnim zakonima, onda nisu stvar svjetonazora, ali zašto se to tako (pa i na latentan način) uzima samorazumljivo?

Prema Marxu, "ekonomsko" je dio baze, a ovo "drugo" ("kulturološko", ali i "političko") dio je nadgradnje. Ako "presječemo" jedno društvo u određenom vremenu, vidjet ćemo određene proizvodne odnose (samu bazu) te set misli i vjerovanja (svjetonazora), tj. nadgradnju. Ali baš taj dominantni svjetonazorski set mora biti takvim u određenom povijesnom trenutku da ukazuje kako je baza "prirodna", te kako su odnosi u njoj onakvima kakvi bi trebali biti. Nevjerojatno je zapravo koliko i ova spomenuta polarizacija stvara takav dojam - svjetonazorska pitanja obično se smatraju pitanjima koja nemaju veze s ekonomijom, ali baš ona omogućuju da određena ekonomija bude ovakvom ili onakvom. Prije svega zato što se iz njih isključuje mogućnost da je ekonomija stvar svjetonazora. Kada bismo zamijenili to "svjetonazorsko" "ideološkim", stvar bi postala razumljivija pa i iz marksističkog rakursa - već u bazi postoji ideologija (karakter novca primjer je za to), a svaka je ideologija vezana uz određenu konkretnu društvenu praksu bila ona uže vezana uz ekonomiju ili ne.

Nadalje, ekonomisti su dio nadgradnje i svatko od njih, svjesno ili nesvjesno, ima neki svoj ekonomski svjetonazor (o tome kako ekonomija treba funkcionirati) kojim su "kotačić" u nadgradnji (neovisno o tome djelujući tako da brane status quo ili da pokušaju biti revolucionarnima) direktno se odnoseći na bazu. Stroga polarizacija između baze i nadgradnje vrlo je osjetljiva, ali toga su i marksisti svjesni - kada bi se, naime, držali te fiksacije, teško bi objasnili mogućnost slobodnog revolucionarnog akta (promjene društveno-ekonomskih formacija bile bi naturalizirane, ako bi se gledale kroz spontanitet), a to teško da bi danas ijedan marksist želio.

Nisu li, dakle, i ekonomska pitanja stvar svjetonazora kada set misli i vjerovanja o

tome kako ekonomski život treba funkcionirati nastaje u domeni "svjetonazorskoga" (koje se nezahvalno postavlja kao različito od "ekonomskog" pa u "političkom" imamo te dvije osi)? Zašto zagovarati slobodno tržište ili državnu intervenciju ne bi bilo stvar svjetonazora? Po čemu to nije stvar svjetonazora za razliku od pitanja homoseksualnih brakova? Da stvar svedemo do kraja, po čemu ekonomski stavovi nisu ujedno i društveni i kulturološki stavovi kada je preočito  da ekonomija neprestano ulazi u razne oblike kulturne proizvodnje i služi se nekom tradicijom? Obrnuto isto vrijedi, ono što se naziva kulturom i tradicijom uvijek služi nekom ekonomskom procesu, nekoj konkretnoj proizvodnoj praksi.

Imati svjetonazor znači imati ideologiju, tj. odnositi se prema konkretnim praksama (bile one ekonomske, političke ili kulturne u užem smislu) s određenim predodžbama kojima se te prakse opravdavaju ili kritiziraju. Za to je manje važno (bar u smislu da se radi naivna distinkcija) je li određeni aspekt svjetonazora vezan za funkcioniranje ekonomije, odnosa spram tradicije ili za uređenje države jer je njegov svaki aspekt vezan za proizvodnju društva u cjelini - društva od kojega je nemoguće jednoznačno i do kraja razlučiti njegov ekonomski, politički i kulturni aspekt. Svjetonazori ne žive u oblacima pa da se projektiraju na konkretna pitanja tradicije i kulture, već žive zajedno s konkretnim praksama koje se tiču svakog aspekta društva. Prema tome, suludo je odvajati "ekonomska" i "svjetonazorska" pitanja te sukladno tome raditi opoziciju između ljevice i desnice (naročito kada čak i "ekonomska" pitanja uopće ne igraju ulogu oko toga hoćemo li koga percipirati kao ljevičara ili desničara što je kod nas slučaj).

Živimo u društvu koje, između ostalog, opstaje od spomenute polarizacije. Vrlo je važno opreku "ljevica-desnica" izgraditi primarno na setu "neekonomskih" pitanja. Vrlo je važno klati se oko pitanja homoseksualnih brakova jer ta pitanja navodno s ekonomijom nemaju veze. Vrlo je važno prezentirati da je Milanović ljevičar, a Vučić desničar, dok donose isti zakon štetan za radnike, a dobar za poziciju kapitala.

h-alter