[caption id="attachment_88187" align="alignleft" width="460"] In this photo reviewed by the U.S. military, a soldier closes the gate at the now abandoned Camp X-Ray, which was used as the first detention facility for al-Qaida and Taliban militants who were captured after the Sept. 11 attacks at Guantanamo Bay Naval Base, Cuba, Thursday, Nov. 21, 2013. Detainees were housed in open air pens until the completion of Camp Delta in April 2002. Many detainees at Guantanamo Bay may be closer to heading home under a bipartisan deal reached in Congress that gives President Barack Obama a rare victory in his fight to close the prison for terror suspects. (AP Photo/Charles Dharapak)[/caption]

"Paradoksalno, ali ispada da je Velika Britanija dosljedno provodila mjere da se udalji iz sfere američkog utjecaja. Međutim, službeno je London i dalje najveći američki saveznik. No s druge strane, trend je više nego znakovit i najvjerojatnije objašnjenje je želja Velike Britanije da ne bude pokopana pod ruševinama američkog carstva..."

U Velikoj Britaniji je objavljeno službeno izvješće o ratu u Iraku, koju je sastavila državna komisija na čelu sa Johnom Chilcotom. Izvješće i službeno dokazuje da je Velika Britanija invaziju na Irak izvršila pod američkim pritiskom i protivno nacionalnim interesima zemlje.

Nije bilo razloga da napad na Irak

Izvješće u prvom redu primjećuje da nije bilo pravih razloga za invaziju na Irak.

"Odluka o upotrebi sile, vrlo ozbiljna odluka za bilo koju vladu, uzrokovala je duboke kontroverze oko svega u vezi s Irakom i postala je još kontroverznija kada je naknadno utvrđeno da je irački program za razvoj i proizvodnju kemijskoj, biološkog i nuklearnog oružja bio demontiran", navodi Chilcot.

Po njegovom mišljenju, diplomatske opcije u toj fazi još nisu bile u potpunosti  iscrpljene.

Irak nije bio povezan s međunarodnim terorističkim mrežama. Zemlja nije posjedovala oružje za masovno uništenje koje bi se moglo koristiti u terorističkim napadima i nije predstavljala nikakvu prijetnju Velikoj Britaniji. Takav je bio zaključak obavještajne zajednice u zemlji.

"Sir David Omand, sigurnosni i obavještajni koordinator u britanskoj vladi od 2002. do 2005. godine, rekao je u ožujku 2002. godine kako su službe sigurnosti procijenile da je "prijetnja od terorizma iz Sadamovog aparata bila je procijenjena na ograničenu i da ju je bilo moguće spriječiti", piše Sir John Chilcot.

Sadamove "sposobnosti za obavljanje učinkovitih terorističkih napada su bile vrlo ograničene". Iračke terorističke sposobnosti su, izvan pojedinačnih pokušaja atentata u kojima bi se koristili otrovi, bile neadekvatne za obavljanje kemijskih ili bioloških napada.

Dakle, Velika Britanija ni službeno nije smatrala Irak za prijetnju svojoj nacionalnoj sigurnosti.

Britansko vodstvo je znalo sve o posljedicama invazije

U izvješću se potvrđuje da je obavještajna zajednica u Velikoj Britaniji predstavila premijeru sve potrebne analize o posljedicama odluke za invaziju na Irak. Konkretno, britanski obavještajci su napomenuli da bi svrgavanje Sadama Husseina moglo dovesti do oštrog povećanja islamskog ekstremizma, masovnih stradanja, kao i podijele Iraka.

Premijeru Blairu je savjetovano da će  invazija na Irak povećati prijetnju Velikoj Britaniji i britanskim interesima od strane Al-Qaede i njenih podružnica.

"Al Qaeda i s njom povezane grupe predstavljaju daleko najveću terorističku prijetnju zapadnim interesima, a ta će se prijetnja s vojnom akcijom protiv Iraka povećati. Dalje, prijetnja islamističkih terorista, koja će se također povećati u slučaju rata, može dovesti do pojačane borbe protiv Sjedinjenih Država i jačanja protuzapadnih osjećaja u muslimanskom svijetu, uključujući muslimanske zajednice na Zapadu. Postoji i opasnost transfera kemijskih i bioloških materijala ili stručnjaka, tijekom ili nakon sukoba, što će unaprijediti sposobnosti Al-Qaede", stoji u izvješću britanskih službi koje je poslano tadašnjem premijeru Blairu.

Invazija je bila čin agresije koja se temeljila na namjernim lažima

Invazija je provedena na temelju namjernih laži i manipulacijom javnog mnijenja. Sir John Chilcot je prilikom predstavljanja rezultata istrage rekao da se politika Velike Britanije temeljila na "manjkavim obavještajnim procjenama, koje su se morale provjeriti, a nisu".

Velika Britanija je namjerno iskrivljavala činjenice o navodnoj opasnosti od Iraka. Konkretno, Jack Straw, britanski ministar vanjskih poslova u to vrijeme, inzistirao je na lažnim informacijama u službenim dokumentima, kako bi uvjerio druge kreatore politike i javnost o potrebi djelovanja u Iraku.

Kad je vidio prvi nacrt izvješća o navodnom oružju za masovno uništenje u Iraku, Jack Straw je izjavio: "Dobro, zar ne bi Irak trebao biti na prvom mjestu i s više teksta? Uradak  mora pokazati zašto izuzetna prijetnja dolazi iz Iraka."

Kasnije je Jack Straw savjetovao da takvi dokazi ne bi uvjerili javno mnijenje kako postoji neposredna opasnost od Iraka i objava izvješća je odgođena.

"Američke marionete"

Jedini razlog za invaziju na Irak je bila jaka predanost Sjedinjenih Država da to učine. U izvješću se jasno pokazuje kako su se retorika i stav britanskog vodstva o Iraku promijenili.

Istodobno je britanska obavještajna zajednica izvijestila "kako Irak ne predstavlja realnu opasnost i da ne podržava teroriste". Blair je odlučio napasti Irak pod utjecajem njegovih interesa da zaštiti britanski odnos s Washingtonom, rekao je Chilcot i dodao "kako je odluka za agresiju na Irak bila dokaz ovisnosti Velike Britanije o Sjedinjenim Državama".

Istražna komisija se ne protivi vitalnim dijelovima suradnje između Londona i Washingtona, ali navodi "kako nije trebalo davati punu i bezuvjetnu podršku tamo gdje se interesi i mišljenja dvije zemlje razlikuju ili ne podudaraju".

Formalno je Chilcot ovo izvješće trebao objaviti prije sedam godina. Objava je odgođena nekoliko puta zbog stava Sjedinjenih Država, a sada je postalo javno. Objava potvrđuje i pad američke hegemonije, a najodaniji američki saveznik, Velika Britanija, posljednje dvije godine pokazuje da je kolaps sustava u Sjedinjenim Državama pitanje vremena i London se priprema za novi svijet.

Objavljivanje službenog izvješća je bila inicijativa vlade Gordona Browna, koja je otvoreno ponavljala argument inozemnih protivnika invazije na Irak od prije 13 godina, prije svega Rusije. Ovo je postalo moguće samo u jednom slučaju i zbog činjenice da je dio britanske elite nestrpljiv da se distancira od Washingtona i njegove politike, kao i elite koja ima previše bliske odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Činjenica je da u Velikoj Britaniji ima i onih koji postameričku budućnost vide u čvrstoj integraciji britanskih financijera i Rothschilda s Kinom, između ostalog i zbog britanske odluke da sudjeluje u kineskom projektu "Azijske infrastrukture investicijske banke", čemu su se SAD oštro protivile.

Naravno, svemu je kumovao i "Brexit", gdje do iskrenog brojanja glasova ne bi došlo bez potpore jednog dijela britanske elite. Istovremeno, Washington se otvoreno protivio "Brexitu". Sada je referendum u Velikoj Britaniji i nesigurnost nakon rezultata zamrznuo i pregovore o "Transatlantskoj zoni slobodne trgovine" (TTIP), a Ujedinjeno Kraljevstvo je isključeno iz pregovora o sporazumu cijelo vrijeme dok bude u procesu tranzicije.

Paradoksalno, ali ispada da je Velika Britanija dosljedno provodila mjere da se udalji iz sfere američkog utjecaja. Međutim, to je samo dio slike i službeno je Velika Britanija najveći američki saveznik. No s druge strane, trend je više nego znakovit. Najvjerojatnije objašnjenje je želja Velike Britanije da ne bude pokopana pod ruševinama američkog carstva.

Treba podsjetiti da je Velika Britanija dobrovoljno postala američki satelit i  predala je Amerikancima ulogu svjetske pomorske sile. Dakle, ništa neće spriječiti Veliku Britaniju da napusti SAD, kada to bude smatrala potrebnim.

"Slabljenje Sjedinjenih Država znači i uvođenje novih pravila igre, a ta se pravila najbolje stvaraju kada proces postaje nepovratan, dok promjene u Velikoj Britaniji pokazuju da on takav jest", komentirajući izvješće Johna Chilcota piše portal Aurora.

"Brexit", kao i sam tijek rasprave oko njega, nejasan stav Londona u odnosima između Washingtona i Pekinga, a sada izvješće o ratu u Iraku, koje može dovesti i do suđenju Tonyu Blairu, Londonu daje niz novih mogućnosti da utječe na politiku u Europi i onu na globalnoj razini.

Trenutno je Washington za novog saveznika odabrao Njemačku, koja je pristala na tu ulogu, ali je jučer na summitu NATO pakta u Varšavi Francuska jasno dala do znanja da neće pristati na sekundarnu ulogu u EU bez Velike Britanije, te da Washington i Berlin jedini određuju pravila igre u Europi.

Opširnije: Hladan tuš Hollandea na summitu NATO pakta u Varšavi: NATO ne može Europi govoriti kakve će odnose imati s Rusijom!

AMSI