Kako to da (neke) žene odbacuju feminističke ideje?
Feminizmom protiv žena
Gdje ima akcije, ima i reakcije, pa su tako i žene počele pokretati inicijative da bi dokazale da im ne treba feminizam kao odgovor na inicijative kojima je bio cilj aktualizirati feminističke ideje. Kako to obično biva, dokazale su upravo suprotno: da im feminizam treba i više nego što bi mogle zamisliti.
Feminizam su gotovo majstorskom zamjenom teza protumačile kao borbu žena protiv muškaraca i protiv drugih žena koje bi radije bile supruge, majke, kućanice. Ne treba im feminizam jer misle da su sve osobe jednake, iako je borba za jednakost (a ne protiv nje) temelj feminističkih nastojanja. S druge strane, po broju muškaraca na antifeminističkim stranicama (odokativno: nula) vidi se da pojam jednakosti tumače vrlo vrlo široko. To nije neoprostivo, svatko ima pravo bilo kojoj riječi dati bilo koje značenje ili izmišljati nove riječi, no ako se upustite u ekstremni sport poput neologizmike[1], imajte na umu da vas ljudi neće baš svaki put razumjeti. Kod antifeministkinja se pak radi o kolektivnom nerazumijevanju temeljnih pojmova, a time im dodaju negativne konotacije, a naposlijetku i novo značenje.
Ne samo zbog nagih tjelešaca i pačjih lica na fotografijama, nije teško zamisliti razinu načitanosti mahom mladih pobunjenica protiv feminizma. (WAF prtsc)
Tumačenje feminizma
Ne samo zbog nagih tjelešaca i pačjih lica na fotografijama, nije teško zamisliti razinu načitanosti mahom mladih pobunjenica protiv feminizma. Iako, uzgred budi rečeno, i načitanost može imati svoje negativne strane, kao što je u nedavnom intervjuu demonstrirao premijer, a nesumnjivo bi se potvrde našle i u drugim osobnim knjižnicama naše vlasti, barem sudeći po situaciji u državi. Međutim, čak ni Vesna Pusić ili Hillary Clinton, koje se isto smatraju feministkinjama, ne tumače feminizam kao odbacivanje osobne higijene, ali njihove uratke svejedno bolje preskočiti. Jedno je sigurno, da nije bilo feminističkog pokreta, samo bi rijetke žene uopće znale čitati, a ako bi kojim slučajem i pisale, vjerojatno bi kao Mary Ann Evans morale uzeti muško ime ("George Elliot") da bi bile shvaćene ozbiljno, pod debelom pretpostavkom da bi uopće htjele biti shvaćene ozbiljno. Teško da na spomen feminizma pomisle na njezine romane ili radove Simone de Beauvoir, Silvije Federici ili Emme Goldman. Budimo realni, ni ne očekuje se da toliko čitaju, ali barem su im njihove majke trebale nekako objasniti da bez feminizma ne bi znale napisati svoje antifeminističke poruke, da ne bi nosile minjake, da im tata ne bi dao punomoć na karticu i da bi im grudnjaci bili od glave do pete.
Kako to objasniti djevojci koja se slika gola pokraj natpisa "ne treba mi feminizam jer je napiti se i spavati sa strancem samo neodgovornost, A NE SILOVANJE"?
Dakako da je pijani seks sa strancem neodgovornost, ali postoji razlika između razmjene zadahâ sa sretnim završetkom i toga da te probudi tuđe spolovilo kad pijan zaspeš na nekom tulumu. (WAF prtsc)
Teško je pročitati nešto besmislenije, unatoč današnjem stanju u medijima. Dakako da je pijani seks sa strancem neodgovornost, ali postoji razlika između razmjene zadahâ sa sretnim završetkom i toga da te probudi tuđe spolovilo kad pijan zaspeš na nekom tulumu. U konačnici i jedno i drugo izaziva traume, ali s feminizmom to ima veze tek po tom što svoja feministička uvjerenja ne kriju osobe koje pomažu silovanima da pokušaju prebroditi svoje traume i (u malenom broju slučajeva) silovatelje i tuže. Antifeministkinje sve to dakako svode na izigravanje žrtve, zanemarivši da silovana osoba, jednom kad progovori o zločinu, nadilazi svoju nezavidnu poziciju i na jedan izopačen način se osnažuje, unatoč tome što je njezin život nepovratno promijenjen.
Statistike su poražavajuće. Na jedan prijavljen slučaj silovanja dolazi 15-20 neprijavljenih, dok je obiteljskog nasilja brojka nešto sretnija, na jedan prijavljen slučaj dolazi 10 neprijavljenih. Feminističke i druge skupine u tom pogledu čine koliko mogu, ali prave odluke uvijek su na zlostavljanim ženama, koje se nerijetko vraćaju svojim zlostavljačima. Oni pak iz početnog autodestruktivnog stadija postaju destruktivni prema okolini, a posebno najbližima, ženi i djeci, koja onda od najranije dobi primaju obrasce ponašanja i samo je pitanje vremena kada će ih početi i primjenjivati, bilo tako što će i sama postati nasilna, ili će skrušeno prihvatiti muževe naredbe.
Mogul u lovu na vještice
Antifeministički stavovi nisu toliko opasni na fotografijama nagih internet-prosvjednica koliko kad ih izgovaraju utjecajnije osobe. Jedan od takvih je Pat Robertson, multimilijunaš, medijski mogul, vlasnik privatnog sveučilišta, teleevanđelist, bivši baptistički svećenik s čvrstim kršćanskim uvjerenjima i sin američkog senatora, čovjek kojeg je nedavno jedna osamdesetogodišnjakinja pitala kako to da, unatoč tome što redovno uplaćuje milodar njegovoj župi, i dalje živi u dugu jer mora plaćati razne popravke i ima stalne medicinske troškove, a on joj je poručio da nađe posao ili proda svoje stvari i doslovno da pita Boga kako da dođe do novca. Inače je autor čuvene izjave da je feminizam socijalistički pokret protiv obitelji koji potiče žene da ostave muževe, ubiju svoju djecu, postanu vještice, uništavaju kapitalizam i postanu lezbijke. Mora se priznati, nešto je i pogodio, i ćorava koka ubode neko zrno, pa su neke feminističke struje ideološki kompatibilne socijalizmu, ali kao ni socijalizam nisu protiv obitelji niti potiču ikoga da se upušta u opskurantizam ili promijeni seksualne afinitete. Iako stoji da su mnoge feminističke organizacije ujedno i protiv kapitalizma kao sustava koji počiva na eksploataciji tuđeg rada, ipak postoje mnoge feminističke grupe koje savršeno dobro funkcioniraju u kapitalističkim okvirima.
"The feminist agenda is not about equal rights for women. It is about a socialist, anti-family political movement that encourages women to leave their husbands, kill their children, practice witchcraft, destroy capitalism and become lesbians." ("Equal Rights Initiative in Iowa Attacked", Washington Post, 23. kolovoza 1992.)
Ne bismo puno pogriješili kada bismo rekli da je baš Robertson jedan od krivaca za javljanje antifeminističkih inicijativa, no daleko od toga da je jedini. On je jednostavno poduzetnik težak otprilike 100 milijuna dolara koji vidi što se dobro prodaje (božanstva, banalizacije) i zna kako to dobro unovčiti te potom širiti utjecaj kroz vlastite medije i obrazovne i vjerske ustanove.
Pat Robertson: Ne bismo puno pogriješili kada bismo rekli da je baš on jedan od krivaca za javljanje antifeminističkih inicijativa, no daleko od toga da je jedini. (Fotografija: en.wikipedia)
Manipulacija te razine nadilazi dezinformiranost antifeministkinja. Radi se o iskušanoj doktrini, namjernom krivom tumačenju riječi, isuviše čestom elementu neoliberalnog diskursa. Koristeći se propagandom kakve se ne bi posramio ni sam Edward Bernays, elita učvršćuje svoj položaj govoreći jedno, a čineći suprotno, pa smo imali priliku doživjeti društvo znanja u kojem se komercijalizira obrazovni sustav, u kojem se potiče izvrsnost dok se najboljima onemogućava ili usporava napredovanje, a provode se nužni rezovi kojih ne bi bilo kad bi se političarima ukinule ili barem smanjile plaće. U takvom je logičkom sklopu sasvim očekivano da feminizam bude pokret protiv žena.
Antifeministkinje će reći da su ih isprovocirale feministkinje koje su previše raspravljale i isticale društvene nepravde, no sama činjenica da su na svim svojim natpisima promašile poantu nalaže da se o feminizmu nije govorilo dovoljno. Ni one ni mogul teleevanđelist ne bi bili opasni kad bi više ljudi bilo sposobno raspoznati činjenicu od zablude. Podaci kojima u bilo kojem trenutku možemo pristupiti na svojim sve pametnijim telefonima kao da nas čine sve tupljima. Svakodnevno smo bombardirani raznoraznim istinama, teorijama zavjere, revizionističkim prepirkama, zvijezdama, igrama, senzacijama i sadašnjim, prošlim i budućim ratovima. Kao što se feminizam koristi protiv žena, tako je i vrijeme u kojem živimo ustvari dezinformacijsko doba. To ne znači da trebamo odseliti u šumu i ignorirati svijet oko sebe, što često izgleda kao jednostavnije rješenje, nego da trebamo kritički pristupati svim informacijama kojima raspolažemo.
Pravo na riječ
Pokret za rodnu jednakost daleko je više od odbacivanja grudnjaka i vikanja pod transparentima ili prebiranja muških i ženskih mjesta u parlamentu, iako se i time neke struje bave. Jedan od njegovih najbitnih rezultata nije ni opismenjavanje ni pravo glasa, nego pravo na riječ, pravo da žensko ima svoje mišljenje i da ga kaže, odnosno pravo da to mišljenje bude uvaženo, pa makar i tako što će biti odbačeno (uz argumentaciju). Ne postoji zakonska odredba koja će to pravo jamčiti niti se ono može ostvariti samo za sebe, ono se mora ostvarivati u okolini, što znači da počiva na svakodnevnoj solidarnosti. Međutim, to pravo ne nedostaje samo ženama, nego bilo kome tko iz dana u dan živi u podređenoj ili izopćenoj poziciji. U tom smislu moraju se emancipirati i mnogi muškarci.
Ljudi su čudne biljke. Smatraju se slobodnima, no stalno se svrstavaju u skupine, čime ucrtavaju granice vlastitoj slobodi. Jedva se čekaju međusobno podijeliti pa se prepirati i natjecati tko bolje zna što je jednakost, tko je potlačeniji, čiji je bog milostiviji, a u svemu kao da zanemaruju da je jedina stvarna podjela klasna. Nekoga tko živi na rubu bijede više zanima što će jesti nego koji je postotak žena u državnom tijelu koje ne skrbi o njemu. S druge strane, nekoga tajkuna ili mogula ne brine mnogo tko je na vlasti, tko je feminist a tko nije, kojega su spola ženici, ili koliki su liječnički troškovi, dok god od njih izvlači profit. Od antifeminističkih stranica na kraju najviše profitiraju oni koji ionako imaju previše, a kojima odgovara da se bilo koji pokret protiv eksploatacije potpuno zametne ili krivo protumači, pa čak i iskoristi protiv onih za koje se borio. Negirajući značaj feminističkog pokreta antifeministkinje izvrgavaju ruglu vlastiti rod i stvaraju još veću potrebu za feminističkim pokretima. Može se to tumačiti i kao pobjeda i kao poraz dezinformacijskog doba, ali doživljavamo paradoks: feminizmom se protiv žena bore žene, što znači da im treba još feminizma.
[1] Nepriznata atletska disciplina izmišljanja novih riječi (~ neologizam - 'nova riječ'). Igra se po cijelome svijetu, a jedno od najcjenjenijih takmičenja je godišnji natječaj časopisa Jezik. (op. a.)
h-alter
