Sve je izglednije da nije cilj zaštititi ljude, nego im utjerati strah u kosti

Hrvatska je posljednjih dana visoko na listama europskih zemalja koje bilježe najveći dnevni broj novih slučajeva zaraze. Ipak, nedavno je Krunoslav Capak, ravnatelj HZJZ izjavio kako Zavod raspolaže matematičkim predikcijskim modelima koji pokazuju da će krajem rujna ili početkom listopada krivulja zaraženih značajno početi padati, time će se broj zaraženih kao i oboljelih značajno smanjiti. Za razliku od ožujka ili travnja kada je Stožer uživao gotovo stopostotnu potporu, malo tko danas uopće uzima ozbiljno ovu optimističku najavu. Naime, ekspertne analize bilo da se radi o matematičkim procjenama ili onim znanstvenim koje se tiču nastanka, tijeka i ishoda bolesti sve češće gube relevantnost zbog čega se na ”nova otkrića” znanstvenika, te njihovu bombastičnu najavu u medijima rijetko tko osvrće. Podsjetimo se, neovisni Institut za metriku i procjene u zdravstvu (IMHE) iz Washingtona objavio je krajem lipnja kako će u Hrvatskoj do 1. listopada umrijeti ni manje ni više nego 1.498 osoba. Prema ovom Institutu, koji svoje projekcije temelji na najnovijim podacima i matematičkim modelima WHO-a, dnevno se u Hrvatskoj trebalo zaraziti i do 2.966 osoba zbog čega smo trebali raspolagati s 240 respiratora svakoga dana. Početkom kolovoza broj umrlih je trebao biti oko sedam, sredinom kolovoza do 16, a 1. rujna do 23 osobe dnevno.

Toliko o relevantnim procjenama nadobudnih epidemiologa potpomognutim matematičkim računalnim projekcijama. Naravno da pogađaju u prazno, jer i slijepi vide kako je vremenski okvir nove-stare bolesti nedovoljan da bi se izvele bilo kakve ozbiljne, time i znanstvene aproksimacije. Ono u čemu svi pogađaju, ono na čemu u stvari rade je strah koji šire u populaciju. Na osnovu  grubih i netočnih procjena ljudi se zatvaraju, pokrivaju po glavi, distanciraju i međusobno udaljavaju, za sada. Riječ je, vidimo, o najvećem psihološkom i socijalnom eksperimentu u povijesti, analize se mogu naći na stranicama Svjetskog ekonomskog foruma (WEF).

Iako u Hrvatskoj godišnje umre približno 27 000 ljudi od posljedica bolesti srca i krvožilnog sustava, a od karcinoma da ni ne govorimo, jedini ”priznati” bolesnici jesu oni koji su pokupili COVID-19. Koliko imamo zaraženih – pitanje je svih pitanja, pa tako svi mediji svoj dan počinju objavom statističkih podataka HZJZ. Histerija masovnog testiranja, osobito lova na one ”asimptomatične” nova je medicinska paradigma zbog koje ljudi bježe od liječničkih ambulanti i bolnica. Unatoč činjenici da su neki od vodećih američkih medicinskih stručnjaka izrazili iznova sumnju u pouzdanost PCR testova budući da pokazuju pozitivan nalaz kod ogromnog broja ljudi koji nose relativno beznačajnu količinu virusa i koji kao takvi nisu ni zarazni ni prenositelji, time ni bolesni.

Medijski su prostor, tako, okupirali matematičari, statističari, znanstvenici biomedicinske struke, dakle eksperimentalnih znanosti, koji svako toliko dodaju nove simptome COVIDA-19, zatim statistiku temeljem koje imamo katastrofičnu sliku budućnosti. Menadžment, ali i vrlo razvijen marketing straha koji dominira medijima utemeljio se na neprikosnovenom statusu znanosti kao nove religije iza koje su se skrili političari čiji ciljevi nisu u potpunosti jasni.



U Hrvatskoj tako postoji Stožer, u Britaniji je epidemiolog i matematičar Neil Ferguson s uglednog Imperial Collegeabio jedan od ključnih ljudi koji su utjecali na britanskog premijera Borisa Johnsona da odustane od ranijeg pristupa borbe protiv koronavirusa, odnosno stjecanja “imuniteta krda”, i okrene se općem lockdownu kao must have praksi koju je prihvatila većina država svijeta. Johnson se za drastičan zaokret odlučio nakon što mu je Ferguson prezentirao matematički model prema kojemu će korona u Britaniji ubiti najmanje 250.000 ljudi. SAD su imale Richarda Hatchetta iz CEPI-a (Koalicija za inovacije u pripravnosti za epidemije), bivšeg suradnika američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda itd… Sve ove osobe su zaštićene svojim autoritetom znanstvenika donijele niz epidemioloških, time i političkih odluka. Političari su se tako skrili iza znanstvenika koji su istureni u prvi ešalon boraca protiv pandemije, koji su niz mjera i odluka osobno priopćili zapanjenoj javnosti, nastojeći pri tom pridobiti i njenu moralnu potporu.

Tako je u Francuskoj predsjednik Emmanuel Macron osnovao Znanstveni odbor Covid-19, koji se uglavnom sastojao od matematičara i liječnika, pod nadležnošću predsjednika Nacionalnog savjetodavnog etičkog odbora. Uskoro je postalo vidljivo da se znanstvenici unutar ovog tijela baš i ne slažu. Slijedom toga, isključeni su oni koji su imali mišljenje drukčije od politike. Štoviše, imenovanje pravne osobe na čelo ovog tijela u funkciji je  opravdavanja diskutabilnih, ali nužnih odluka koje ljude lišavaju slobode, a za koje se znalo da su u suprotnosti s Ustavom države. I u Hrvatskoj je reagirao predsjednik Milanović i upozorio na neuobičajene ovlasti Stožera kao paradržavnog tijela. Naime, u svakoj državi već postoje državna tijela u čijoj su nadležnosti pitanja pandemija, njenog zdravstvenog, ali i sigurnosnog aspekta. Ali postalo je jasno da nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost za poduzete sanitarne mjere (zatvaranje, socijalno udaljavanje, nošenje maski i rukavica). Političari su se tako sklonili iza kolektivnih odluka utemeljenih na znanosti, mogućnost koja im je osigurala prijeko potreban društveni konsenzus.

Kako navodi Stephen Jay Gould (vidjeti ”Darwinova opasna ideja”, Daniel C. Denett) ”…znanstvenici crpe snagu iz poštovanja zasluženog disciplinom. Možemo stoga biti u vrlo velikoj napasti da tu moć zlouporabimo radi promicanja osobnog stava ili društvenog cilja – zašto si ne priskrbiti tu dodatnu vrijednost popularnosti proširenjem kišobrana znanosti i na osobne preferencije u etici i politici? Vidjeli smo, tako, da su naši mainstream mediji naše Stožerne znanstvenike (uključujući i ministra Božinovića, jer i on nosi titulu dr.sc.) promovirali u vrhunske političare, ali i celebrity osobe koje paparazzi traže po Špici, Hvaru ili Stradunu. Pa se celebrity znanstvena zajednica malo i proširila, svatko od njih svako malo ima štogod dodati. Sve je više kazališne predstave, a sve manje zbilje!

Naime, politika i medicina kao discipline, jedna jako praktična, druga egzaktna, utemeljena na propitanim i utvrđenim dokazima, posljednjih su desetljeća podlegle primamljivoj dobiti, te uz novinarstvo, postale najkorumpiranijim profesijama na Zapadu. Govorimo o karijerama koje često degradiraju društvo u kojemu živimo. Zato, gotovo svakodnevno pljujemo po političarima, tragamo za njihovim korupcijskim aferama, imovinskim karticama i drugim bedastoćama, dakle, uzimamo si za pravo kritizirati političare, ali, vrlo neobično, ne i liječnike. Naime, zatvaramo oči pred njihovom korupcijom od strane farmaceutske industrije koja ima najveći proračun za lobiranje, pa čak i ogromnu mrežu lobista, od pojedinačnih liječnika ”zastupnika” do nižepozicioniranih  tzv. “medicinskih prodajnih predstavnika”.

Nije zgodno izreći da ključni medicinski časopisi i publikacije često pate od ”ideološke pristranosti” o čemu je još 1996. pisao fizičar Alan Sokal. Već nekoliko godina diplomirane znanstvenike (bilo politologe, bilo liječnike…) više ne zanima znanost, već uspostavljeni konsenzus njihove profesije. Sjetimo se samo Galilea Galileia protiv kojeg su se u 17. stoljeću udružili tadašnji astronomi. Kako ga nisu uspjeli ušutkati, obratili su se Crkvi koja ga je osudila na doživotni zatvor, postupak kojim se Vatikan uskladio sa “znanstvenim konsenzusom”. Istina nije mišljenje ili stav već proces o kojem se na žalost ne može glasati, ali koji se treba preispitati.

Lov na vještice još nije počeo. U tijeku je  borba s vjetrenjačama! ”Terenski radnici” – Don Quijote i Sancha Panze imamo posijane po svijetu, međutim, traži se autor – Certvantes. Je li to sveprisutni natruršćik Bill Gates ili je u pozadini pak žešća psiho-patologija. Možda je čovjek prestigao sporovozeču prirodnu selekciju, možda je horizontalno uživljavanje u osobnu stvaralačku moć odmaklo od Darwinova stabla života. Ako je Bog već mrtav, možda će čovjek, potpomognut iz sebe, metamorfozom ispuniti ispražnjenu nišu. To već javno proklamiraju različiti trans-humanisti, oni isti, kojima je vlastito tijelo nedovoljno, pa se naoružavaju protezama i neuronski(?) spajaju na računala. Zaslon trpi svašta.

Međutim, preskakanje brzine na putu prirodne selekcije nikada ne uspijeva. Metamorfoza u čas postane pseudomorfoza, lažna vrijednost. Sjetimo se Prometeja ili suvremenijeg Frankensteina. Danas se kloniranje valja negdje u zatvorenim prostorima. Zar ste mislili da je sve ostalo na ovci Dolly? Samo da ne provale čudovišta iz laboratorijskih ormara u naše svakodnevne živote. Još uvijek trpljive promjene u genotipu mogu izazvati pogubne promjene u fenotipu.

Možda je promoviranje virusa SAR- Cov-2 i bolesti COVID-19 samo sondiranje terena, izvid mogućnosti. Spasonosno cjepivo se traži, zar ne? Ovdje pitanje Korone prestaje biti zdravstveno pitanje, ono postaje 100% sigurnosno pitanje.

geopolitika