"Često se primjećuje da teror može vladati apsolutno samo nad ljudima koji su izolirani jedni protiv drugih i da je stoga jedna od glavnih briga tiranske vlade da uspostavi tu izolaciju. Izolacija može biti početak terora; to je sigurno njegovo najplodnije tlo; to je uvijek njegov rezultat. Ova izolacija je, može se reći, pretotalitarna; njezin znak je nemoć ukoliko snaga uvijek dolazi od ljudi koji djeluju zajedno i djeluju skladno; izolirani ljudi su nemoćni po definiciji".
Hannah Arendt, Izvori totalitarizma
Zapadna civilizacija, vođena američkom vladom i medijima, krenula je u kampanju masovnog psihološkog terorizma namijenjenu prekrivanju ekonomije koja se urušava, postavila je novi povod za neprestane ekspedicije pljačke od strane Wall Streeta, radikalno eskalirajući policijsku državu, duboko traumatizirajući ljude do točke podčinjavanja totalnom društvenom konformizmu i radikalno pogoršavajući antisocijalnu, antiljudsku atomizaciju ljudi.
Povod za ovu gadost je epidemija koja je objektivno usporediva sa sezonskom gripom i uzrokovana je istom vrstom koronavirusa koju smo dugo podnosili bez totalitarnih divljanja i masovnog ludila.
Globalni dokazi se poklapaju s činjenicama: Ova gripa je nešto zaraznija od norme i posebno je opasna za one koji su stariji i koji su već lošeg zdravlja zbog već postojećih bolesti. Nije posebno opasno za ostatak stanovništva.
Cijeli je pojam "zaključavanja" upravo naopak, upravo pogrešan način na koji bi bilo koje zdravo društvo odgovorilo na ovu okolnost.
Najugroženiji su oni koje bi trebalo zaštititi dok priroda učini svoje među općom populacijom, koja bi trebala nastaviti sa životom kao i inače. Dominionističko-tehnokratska rigidnost ne može spriječiti da epidemija prođe kroz stanovništvo unatoč zabludama te religije, pogotovo jer su zapadna društva ionako započela svoje mjere prekasno.
Stoga je najbolje dopustiti da se imunitet stada što brže razvije, kao što će se prirodno i dogoditi, a tada se virus povlači zbog nedostatka domaćina (i vjerojatno će usput mutirati u blaži oblik). To je jedini način da se osigura sigurnije okruženje za sve, uključujući one koji su najugroženiji.
Činjenica da je većina društava odbacila zdrav, znanstveni put u korist osuđenih na neuspjeh pokušaja prisilne nasilne segregacije i sterilizacije dokaz je da vlade nije briga za zdravlje javnosti (kao da to već nismo znali zbog njihovih brojnih politika trovanja okoliša dok su uništavale zdravstveni sustav), nego strastveno žele iskoristiti ovu krizu koju su umjetno stvorili kako bi radikalno eskalirali svoju moć policijske države prema totalitarnim ciljevima.
Čitav koncept samoizolacije i antisocijalnog "distanciranja" je radikalno antiljudski. Razvili smo se tijekom milijuna godina kao društvena bića koja žive u zbijenim skupinama. Iako moderna društva ideološki i socioekonomski rade na tome da masificiraju i atomiziraju ljude, ipak gotovo svatko od nas i dalje traži blisko ljudsko druženje u svom životu.
(Pretpostavljam da su većina internetskih zagovarača policijske države ne samo fašist u srcu, već i potvrđeni mizantropski usamljenici koje ne može manje biti briga o ljudskoj bliskosti.)
Ova kampanja terora želi razbiti bilo kakvu preostalu ljudsku bliskost, što znači bilo kakvo preostalo čovječanstvo, što bolje izolirati pojedine atome za podvrgavanje potpunoj dominaciji. Arendt je intenzivno pisala o tom cilju totalitarnih vlada, iako ni ona nije zamislila kult kojeg vodi država i doslovnu fizičku odbojnost svakog atoma od svakog drugog atoma.
Komentar: Povezano: Totalitarizam je darvinizam primijenjen u politici
Totalitarizam je unio novu dinamiku u ljudske poslove. Doista, "dinamika" je prava riječ. Totalitarizam je uveo kretanje u politiku. Kretanje, za Arendt, ne znači vrstu međusobne razmjene u demokratskoj politici ili vrstu aktivnog nasilja kakvo se vidi u tiraniji. Za nju to znači masovno prisilno jednosmjerno kretanje - snažni prisilni tok cijele nacije u jednom smjeru. Totalitaristi su uvijek manjina - sjetite se boljševika ili nacista, maoista ili Crvenih Kmera - i pomicanje nacije veličine Rusije, Njemačke ili Kine, pa čak i Kambodže herkulski je zadatak. Da bi ostvarili to kretanje - analogno upravljanju na milijune stoke - totalitaristi koriste tri strategije koje su srž totalitarne politike: atomizaciju, terorizam i paralizu.
Za sad se ljudi u potpunosti podvrgavaju kampanji terora posvećenoj potpunom iskorjenjivanju bilo kakve zajednice koja je preostala u svijetu, a posebno bilo kakve zajednice koja se počela obnavljati.
Neki sanjaju da će ova teroristička kampanja nekako dovesti do čarobne kolektivne transformacije. Ne objašnjavaju kako bi se to trebalo dogoditi kada su svi toliko isterorizirani da se očajnički žele odvojiti od svojih vlastitih sjenki, a kamoli fizički spojiti s drugim ljudima. Ali svaka vrsta političkog ili društvenog djelovanja, bilo kakva izgradnja pokreta, zahtijeva bliski kontakt između čovjeka.
Čini se da je za većinu bivših samoprozvanih disidenata činjenica da društveni mediji nisu zamjena za organiziranje i grupno djelovanje licem u lice, činjenica koju su ovi disidenti dosad uvijek priznavali, još jedna istina koja će se odjednom zamijeniti njenom antitezom.
Dakle, kampanja terora je virus koji uzrokuje one koje zarazi da odustanu od svakog aktivizma i svih izgleda za bilo kakav budući aktivizam, sve dok ostaju zabluđeni groznicom ovog propagandnog terora.
Mnogo dublje i evocirajući očaj, teroristička kampanja je virus koji uzrokuje one koje zarazi da se boje i mrze bilo kakav ljudski kontakt, svako druženje, bliskost, sve ono što nas je učinilo ljudskim. Prethodni totalitarni režimi tražili su ovaj nedostatak kontakta i povjerenja putem mreža doušnika.
Te su mreže također dio današnje kampanje terora, ohrabrene odozgo i spontano dolaze odozdo kao rezultat osjećaja terora, kao i izvršavanja prethodnih sitničavih zlih namjera sitničavih zlih pojedinaca. Ali današnji totalitarni potencijal je puno gori od ovoga. Sada su režimi koji teže potpunoj dominaciji isterorizirali i isprali mozak velikoj većinu ljudi u automatsko fizičko nepovjerenje prema svim drugim ljudima. Čovjek se više ne boji da je netko doušnik, već se boji samog postojanja drugog ljudskog bića.
Bilo kakve ljudske veze, od osobnog prijateljstva i romantike do prijateljskih druženja i klubova do društvenih i kulturnih pokreta, postaju nemogući u takvim okolnostima. To prijeti da bude kraj samog koncepta zajedničkog čovječanstva, kojeg će zamijeniti mravinjak robovskih atoma bez svijesti osim straha i brige za hranu i sklonište, što je već dopušteno ili negirano na isti način kao što to rade ispitivači s laboratorijskim štakorima.
I što se više ljudi plaše i mrze doslovno fizičko postojanje svih ostalih ljudi, to je situacija više zrela za svaku epidemiju ubojstava, od porasta stope slučajeva nasilja u obitelji i ubojstava do rulje željne linča do pogroma do kampanja istrebljenja u stilu nacista.
Ovo je krajnji cilj sustava. To je logičan kraj kamo vodi svaki današnji trend. Sve se to povećalo zbog epidemije koja je objektivno sezona gripe koja je nešto grubija od prosjeka.
Zašto se ljudi žele predati i odbaciti svu stvarnost i buduće izglede zajedničkog čovječanstva, sreće, slobode, blagostanja, za tako malo? Je li ovo doista terminalni totalitarni kult smrti, globus kao jedan masivni Jonestown?
Zasad se čini da je to ono što većina želi. Ako zapravo ne žele ovu konzumaciju univerzalne smrti duha, emocija i tijela, bolje bi im bilo da se brzo trgnu iz svog duševnog delirija izazvanog terorom, prije nego što bude prekasno.
sott
