U posljednje vrijeme popularne su teme genetičkih istraživanja pa su s tim u vezi isplivale razne teorije o porijeklu naroda naroda na prostoru lijepe i bivše naše, ali i buduće.
Posljednja novinarska patka u svom žutilu bila je takoreći šokantna. Objavljena je kao udarna vijest na internet portalima u Srbiji pred otprilike mjesec dana:
Kao što to obično biva, „vijest“ se proširila na hrvatske portale gdje je to popraćeno ruganjem i sarkazmom kao vrstom omiljene zabave na račun susjeda koji svima dosađuju tvrdeći sami za sebe da su „Srbi narod najstariji“. Rugala se sova sjenici da ima veliki kljun.
Širenje krivih informacija i proizvoljno šutanje ozbiljnim stvarima razljutilo je autora tog istraživanja, ruskog genetičara, kemičara i antropologa prof. Anatolija A. Kljosova, koji je o tom novinarskom cirkusu na balkanskim portalima pisao na ruskom portalu; http://pereformat.ru/2013/09/klyosov-balkans/
Njegova je ljutnja opravdana, jer se u spomenutim interpretacijama njegovog istraživanja nalazi mnogo grešaka i neistina. Drugi razlog za njegovo negodovanje potiče od ranije ove godine kada je gostovao u Srbiji. Tada je u jednoj televizijskoj emisiji morao govoriti na engleskom jeziku i još k tome s očajnim prijevodom pa su ga dobro razumjeli samo oni koji govore engleski. Kako je onda išta moglo biti pravilno preneseno javnosti, a radi se o vrlo ozbiljnim znanstvenim istraživanjima!?
Eto dokle je stiglo slavensko bratstvo! Ako se samo malo napregnemo, razumjet ćemo barem polovicu izlaganja na ruskom, a, što je zanimljivo, Rusi nas razumiju i više. To je možda zato što se više trude, a možda i zato što je naš jezik bliži slavenskom iskonu od njihovog. To bi bilo logično budući da oni u školama uče da su njihovi preci stigli s Balkana. Dakle, obrnuto od onog što mi pametnjakovići učimo.
Treće, na svim portalima koji su sudjelovali u cirkusu bila je postavljena kriva genetička mapa. Umjesto mape za dotični haplotip R1a1, oni su stavili mapu za tzv. dinarski I2a, koji je, kako vidimo na toj mapi, više europski, nego dinarski.
Četvrto, tvrdnja da je haplotip R1a1 na Balkanu najstariji je istinita, ali da je star 12 hiljada godina i nije potpuno točno, jer takav haplotip s najviše mutacija imaju tek rijetki u Bosni, Srbiji, Kosovu i Makedoniji. Uostalom, riječ je o starijim istraživanjima od prije pet godina koja su manje točna. Starost zajedničkog pretka haplotipa R1a1 većine naroda u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i njenoj pokrajini Kosovu i Metohiji, te Crnoj Gori i Makedoniji je 9-10 hiljada godina, a u ostalim zemljama, kao i na većem dijelu Hrvatske, Slovenije, Rumunjske, Bugarske i Grčke starost zajedničkog pretka R1a1 iznosi oko 4500 god.
Peto, tvrdnja da je to srpski gen nije istinita. To je zapravo univerzalni slavenski gen koji je najprisutniji u svim slavenskim zemljama. To je ujedno i europski haplotip, jer je prisutan gotovo u svakoj europskoj državi, poglavito u Austriji, Norveškoj i Islandu gdje četvrtina stanovništva posjeduje haplotip R1a1 (zajednički predak prije 4300-4500god), što znači više nego u Srbiji gdje ga ima svega 15%. A kako vidimo, ovdje se spominju BiH, Hrvatska, Crna Gora, Srbija i njena pokrajina Kosovo i Metohija pa i Makedonija o kojoj se ovdje malo priča, iako su i oni dosta glasni po istoj problematici i sa istim provincijalnim boljkama.
Dakle, prof. Klyosov nigdje ne spominje Srbe posebno, a pogotovo ne spominje nigdje da srpski geni potječu od Nojevog sina tako da se opet radi o izmišljanju i navođenju vode na glupavi mitološki mlin. Činjenica jest da imamo u Srbiji najstarije neolitska nalazišta (Lepenski Vir, Vinču, Blagotin i dr.), kontinuitet življenja do 10 hiljada godina i zemljoradnju staru 8 hiljada godina pa bi se po ovim genetičkim poveznicama možda moglo reći da svi narodi potječu iz Srbije. No, treba naglasiti da i u Dalmaciji također postoje jednako stara neolitska nalazišta kao na primjer Danilo-Hvar kultura, Cetinska krajina, Poljička republika, gdje se nalaze tragovi ljudskog postojanja do 10 hiljada godina, te poljoprivreda također stara 8 hiljada godina u Pokrovniku kraj Šibenika. Sada bi netko mogao okrenuti vodu na ovaj mlin i tvrditi da su Dalmatinci preteča svih naroda jerbo imamo najstariji gen u Europi pa onda od nas potječu Srbi, Hrvati, Bosanci i gotovo pola Europe koja ima zajednički gen.
Netko se također može napraviti lud i objaviti genetičku i arheološku analizu naroda Dalmacije koja ne uključuje ostale ljude na Balkanu. Ali zašto se baviti neistinama i demagogijama? Zašto podlijegati kompleksu bijednog patuljka koji svakome mora dokazivati da je najveći? Tom iskušenju sve sastavnice našeg naroda često podliježu i pritom sebi rade ruglo i nemjerljivu štetu.
Dakle, netko mora biti jako slijep i provincijalno zatucan pa da ne vidi jezične, kulturološke, antropološke sličnosti i istovjetnosti slavenskog naroda diljem Balkana: oni koji to niječu, lažu sami sebe, poriču svoj slavenski rod i rade protiv tog istog svog naroda.
I šesto, tvrdnja da je haplotip R1a1 arijevski je točna, to će vam i reći sami čuvari arijevske kulture u Indiji (bijeloputi Indusi), naime da su njihovi preci iz Rusije i Balkana. Izuzetak su tamošnji primitivni desničari koji tvrde suprotno i bave se lažiranjem historije i lažnim mitovima o tome kako su oni najstarija i najuzvišenija civilizacija, a većina im stanovništva žive u neljudskim uvjetima. Sličnosti s našim izrodima i malograđanskom „inteligencijom“ su evidentne.
Dakle, ništa nije bolje sa genetičkim analizama ni u Hrvatskoj i BiH. Dakle, i tu vladaju proizvoljnosti i raznorazni naučni politikanti koji zavode zabludjele ovčice željne nacionalizma i dokaza o različitosti naspram onih preko Drine. To je ta priča tzv. dinarskom haplotipu I2a1b za kojeg neki kažu da je ilirski, bosanski ili čak hrvatski gen. Obrazac je isti kao u Srbiji, samo što ovaj put nedostaju Srbi u toj priči.
Kada sam pročitao knjigu Ivana Jurića „Genetičko porijeklo Hrvata“, odmah sam primjetio da se Srbi jedva spominju, iako je njihov haplotip I2a1b potpuno isti kao kod svih naroda Balkana, a poglavito Hrvata koji eto sad bježe od te bratske i genetske povezanosti. Među njima ima dosta onih koji stalno pričaju o nekom hrvatskom genu koji je najstariji na Balkanu, dosađuju svakome tko se usudi tu poluistinu dovesti u pitanje, jer kao što imaju Slaveni i Srbi zajedničko sa Hrvatima? Teško je među slavenskom braćom naći većih Slavena od naroda u Hrvatskoj i to se ne može pobiti niti jednom antroploškom i etnološkom studijom. Uostalom, je li čuo netko za ime Slavonija možda? Ili za Tomislava?
Na ovu priču se nadovezuju također iranske teorije hrvatskih nacionalista koje su bile aktualne početkom četrdesetih za vrijeme NDH, i ponovo devedesetih godina tijekom rušenja Jugoslavije kada su hrvatski historičari, u želji da dokažu kako Hrvati posebni i da nisu Slaveni, otpočeli su potragu za neslavenskim korijenima. Pojavile su se na desetine publikacija o tome kako su svi Hrvati došli s iranske visoravni. Pronađeno je dosta sličnih naziva i mnogi drugi elementi koji su trebali potvrditi teorije velikih seoba i iranskog porijekla Hrvata. Međutim, radi se o sljedećem: u Iranu opet imamo arijevski haplotip R1a1, no on se pojavljuje zbog slavenske ekspanzije prema Aziji iz pravca ruskih stepa i ona nema veze sa nekim neslavenskim Hrvatima, jer bi takvi Hrvati u protivnom u famoznom 7.vijeku donijeli pola azijatskih haplotipova kojih nema u Hrvatskoj, a i ono nešto što se može naći na nekim mjestima je zanemarivih 0,5-1%. Oni su ostali u Iranu i kasnije osnovali Perzijsko carstvo i mješajući se ostalim narodima, kasnije su se većinom rastopili, izgubili i odnarodili.
Da zaključimo s tim famoznim Dinarcima: kod haplotipa I2a1b na Balkanu starost zajedničkog pretka iznosi oko 2350 godina, što znači se da se po historijskim zapisima radi o dolasku tzv. Keltogalačana (kao da je takav narod ikad postojao) u 4. stoljeću pr. n.e, odnosno njihovom prelasku preko Dunava iz obližnjih mjesta u Podunavlju i Karpatima te dolazak u blagoslovljenu našu zemlju. Međutim, taj haplotip je po svuda prisutan i u istočnoj Europi, kao u Grčkoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Poljskoj Češkoj, Slovačkoj, Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji, Litvi, a najstariji je na Britanskom otočju gdje postoje još tri druge podgrane I2a1b starosti zajedničkog pretka oko 5000 god. Uz to imamo njegov bratski I2a1a na suprotnoj strani Europe na Korzici te u španjolskim regijama Galiciji, Aragonu i Anadaluziji, gdje je starost zajedničkog pretka iznosi oko 5250 god. U genetici haplotip I2a1b se naziva „istočnoeuropski“, a zbog antropološke jezične i kulturne sličnosti prof. Kljosov ga naziva drugim slavenskim haplotipom. To je je uz R1a1 najstariji haplotip u Europi; I2a je nastao je prije oko 20-25 hiljada godina, u Europi je prisutan 14-15 hiljada godina. Ta dva plemena su uvijek skupa, i to su, dakle, starosjeditelji Europe.
Zaključak slijedi: haplotipovi dokazuju da su u svim ovim našim jadnim državicama na Balkanu ista plemena. Na Balkanu imamo tri najstarija europska haplotipa Europi R1a1, I2a1 i E1b-V13 o čemu ćemo drugom zgodom, ali i o tome da su sva tri haplotipa arheološki pronađena na još nekim mjestima u Europi. No, to je opširna i duga tema za nekoliko članaka.
Izvor: Tacno
