Analiza: NATO zanemaruje upozorenja Moskve i gradi novu bazu u Gruziji

Od prvog dana kada je Gruzija stekla neovisnost, njezine vladajuće elite, povremeno smjenjujući jedna drugu, bile su ujedinjene zajedničkim prozapadnim kursom. U početku, kada se činilo da je Rusija konačno zakopana pod ruševinama srušenog Sovjetskog saveza, aktivna želja bivših sovjetskih republika da budu dio zapadnih struktura nije izazvala nikakav osobit interes u Bruxellesu, sjedištu Europske unije i NATO pakta. To je bilo sasvim logično, jer je Ruska Federacija bila najvažniji igrač u postsovjetskom prostoru i uspješan rad s tadašnjim ruskim vodstvom je omogućavao Zapadu da brzo i učinkovito u svoju korist riješi bilo koje pitanje na području bivšeg Sovjetskog Saveza.

No od trenutka kada se Rusija prestala ponašati kao poražena i okupirana zemlja, kada je prestala zanemarivati vlastite interese i vratila svoje mjesto u suvremenom svijetu, stavovi Zapada se prema bivšim zemljama Varšavskog pakta i bivšim sovjetskim republikama dramatično su se promijenili.

NATO im je naprasno otvorio svoja vrata, pokazujući u što bi se Sjevernoatlantski savez mogao pretvoriti. Kršenjem svih obveza i dogovora s posljednjim sovjetskim vodstvom, naivnog i na granici izdaje, pridruživanje baltičkih država NATO paktu je gurnulo granice ovog vojnog saveza blizu St. Peterburga.

Međutim, čak ni ove mjere nisu mogle zaustaviti ponovni preporod Rusije, stoga je Zapad, kako bi postigao svoje ciljeve, bio prisiljen ići dalje. Nakon što je prihvatio u NATO sve zemlje je mogao, sada se sprema prihvatiti i one koje prema povelji ove organizacije ne mogu biti prihvaćene.

NATO godinama daje jamstva Gruziji i Ukrajini da će sigurno postati članice Sjevernoatlantskog saveza, dok je u igri i Moldavija. No ključ svega leži u činjenici da zemlje koje imaju neriješene granice i  teritorijalne sukobe ne mogu ući u NATO. To pravilo nije kršeno desetljećima, jer primanjem takvih zemalja u NATO se stvaraju preduvjeti za oružani sukob Sjevernoatlantskog saveza s drugom stranom, kako je propisano člankom 5. Sjevernoatlantskog ugovora.

“Potpisnice smatraju da se oružani napad na jednu ili više njih, u Europi ili Sjevernoj Americi, treba smatrati napadom na sve njih i zato se slažu da će u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, pozivajući se na pravo individualne ili zajedničke samoobrane iz članka 51 Povelje Ujedinjenih naroda, pomoći potpisnici ili potpisnicama koje su napadnute, poduzimajući odmah, same i u skladu s drugim potpisnicama, korake koji se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, da bi povratile i održale sigurnost Sjevernoatlantskog područja. Svaki takav oružani napad i mjere poduzete kao rezultat tog napada moraju se odmah prijaviti Vijeću sigurnosti. Takve mjere moraju se zaustaviti kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti”, lasno piše u članku koji propisuje obvezu kolektivne obrane i punopravno članstvo Gruzije i Ukrajine, čak i Moldavije, iako se na tome nešto manje radi, istog trenutka bi označio početak rata s Rusijom i nepriznatim ili od Moskve priznatim republikama Abhazijom, Južnom Osetijom, samom Rusijom zbog Krima, republikama Donbasa i Pridnjestrovljem.

Danas su Ukrajina i Gruzija ključ strategije NATO pakta u okruživanju Rusije od strane neprijateljskih država koje su svoje granice spremne pretvoriti u prvu liniju fronte.

Naravno, za  Zapad je puno ugodnije da se protiv Rusije bori u Ukrajini i Gruziji, s ukrajinskim i gruzijskim vojnicima, a ne negdje u zapadnoj Europi, ali ono što je korisno za Zapad može biti katastrofa za navedene republike.

No s obzirom na činjenicu da su ove zemlje već dulje vrijeme pod inozemnom kontrolom igdje su na vlasti prozapadne elite, one bezuvjetno ispunjavaju zapovijedi svojih gospodara i sa sigurnošću se može reći da su nacionalne katastrofe njihovih vlastitih naroda za njih zadnja briga.

Nova NATO baza u Gruziji – Još jedan korak bliže Rusiji

Ovih je dana gruzijski ministar obrane Levan Izorian novinarima priopćio kako će u predgrađu Tbilisija, Vaziani, biti izgrađen veliki vojni logistički centar NATO pakta. Sporazum o tome je već potpisan, usprkos upozorenju Vladimira Putina, koji je u razgovoru s Donaldom Trumpom u Helsinkiju u srpnju objasnio što će to značiti i da će uslijediti ruski odgovor.

Vladimir Putin je upozorio NATO na  posljedice, ako zapadni vojni savez bude jačao veze s Ukrajinom i Gruzijom, 20. srpnja piše britanski The Independent.

Ruski predsjednik je izjavio “kako je takva politika, koju je nazvao agresivnim i neodgovornim, izravna prijetnja nacionalnoj sigurnosti zemlje”.

Govoreći pred ruskim diplomatima u Moskvi, Putin je nakon susreta s Trumpom oštro osudio pokušaje NATO pakta da rasporedi nove baze i vojnu infrastrukturu u blizini granica Rusije, dodajući kako postoji potreba za vraćanjem povjerenja u Europu.

The Independent tada navodi kako je ovo pitanje “izvor ljutnje” za Rusiju, koja dijeli granicu s obje zemlje i ne želi da se pridruže neprijateljskom vojnom bloku, još od 2008. kada su čelnici NATO pakta obećali Ukrajinu i Gruziji da će jednog dana postati članice saveza.

Vladimir Putin: “Bolje im je da razmisle o posljedicama takve neodgovornosti”

“Odgovorit ćemo na takve agresivne korake koji predstavljaju izravnu prijetnju Rusiji”, rekao je Putin pred stranim diplomatima nekoliko dana nakon razgovora s Donaldom Trumpom.

“Naše kolege koje pokušavaju pogoršati situaciju, tražeći, među ostalima, uključivanje Ukrajine i Gruzije u orbitu saveza, trebaju razmisliti o mogućim posljedicama takve neodgovornosti”, rekao je Putin i dodao kako je to bila jedna od tema pregovora s Donaldom Trumpom na u Helsinkiju.

Deset godina od završetka rata u Gruziji je situaciju početkom kolovoza komentirao ruski premijer Dmitrij Medvedev.

Rekao je kako bi ulazak Gruzije u NATO značio “početak strašnog sukoba”, a zapadni mediji su to prenijeli kao “prijetnju Rusije susjednoj zemlji i Sjevernoatlantskom savezu”.

Međutim, ruski premijer Dmitrij Medvedev je rekao je kako je plan NATO pakta da konačno ponudi članstvo u bivšoj sovjetskoj republici “prijetnja miru”. Podsjetimo Medvedev je bio ruski predsjednik tijekom rata u kolovozu 2008. godine, kada su gruzijske trupe napale Južnu Osetiju i ruske mirovne snage, nakon čega je uslijedio odgovor ruske vojske koja je odbila napad i došla nadomak Tbilisija. Nakon toga su Južna Osetija i Abhazija, druga odcijepljena bivša gruzijska regija, proglasili neovisnost i danas su pod zaštitom Moskve.

Prošlog mjeseca je Medvedev upozorio Gruziju i NATO na moguće posljedice jačanja vojne infrastrukture i ulazak susjedne države u Sjevernoatlantski savez.

“Tamo imamo neriješeni teritorijski spor. Hoće li takvu zemlju primiti u vojni savez. Razumiju li oni moguće posljedice? To bi moglo izazvati strašan sukob”, rekao je Medvedev.

Medvedev je podsjetio da je Moskva priznala za neovisnost Južne Osetije i Abhazije i da su tamo ruske vojne baze ruskih vojnih baza tamo, rekavši da bi svaki pokušaj promjene trenutnog statusa mogao dovesti do “iznimno teških posljedica”.

“Nadam se da će vodstvo NATO-a biti dovoljno pametno da ne poduzima nikakve korake u tom smjeru”, rekao je Medvedev.

Usprkos upozorenjima NATO ide dalje

kavkaz

FOTO: Kavkaz

U sjedištu NATO pakta Washingtonu ova upozorenja očito nisu uzeli za ozbiljno.

Potvrđeno je da će, nakon modernizacije piste, bivši aerodrom sovjetske vojske moći će primiti najveće američke zrakoplove. Gruzijski ministar obrane, Levan Izorian, rekao je kako je bio zadovoljan rezultatima pregovora s čelnikom komandne američkih oružanih snaga, generalom Stephenom Lyonsom.

“Namjeravamo provesti inicijativu predstavljenu u okviru povjerenstva “NATO-Gruzija”, kako bi stvorili zajednički centar za obranu Gruzije i NATO-a na temelju baze Vaziani”, izjavio je Izorian.

Naravno, za rad takvog velikog logističkog centra je potrebna i odgovarajuća vojna infrastruktura, a nova zračna polja će u tom smislu biti najvažnija komponenta. Stvaranje ove komponente se formalno provodi na inicijativu gruzijskih vlasti, kada je u listopadu u Bruxellesu Levan Izorian u sjedištu NATO pakta iznio ovaj prijedlog. Kao odgovor, već sredinom ovog mjeseca je problem bio riješen, a preostali tehnički detalji “su u tijeku rasprave”. Ministar je zadovoljan što izgradnja centra podiže razinu odnosa Gruzije s NATO paktom na novu razinu.

Valja napomenuti da superteški američki transportni zrakoplovi nisu prve NATO snage u Gruziji. Zemlja već ima centar za obuku planinskih strijelaca u Sačhereu, centar za obuku NATO snaga u Krcanisi, na otvaranju kojeg je prije tri godine osobno letio glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg. Prije pola godine je u spomenutoj bazi Vaziani otvoren borbeni centar za obuku po uzoru na njemačku bazu Hohenfels, koji je osmišljen za preusmjeravanje gruzijskog vojnog osoblja u sklopu Programa pripravnosti za obranu (GDRP), što je jedan od elemenata okvirnog sporazuma o suradnji između Pentagona i Ministarstva obrane Gruzije u području obrane i sigurnosti za razdoblje 2016.-2019. GDRP dobiva pomoć za daljnju moderniziranju obrambenog sustava Gruzije.

Činjenica da vladajuće elite doslovno pokušavaju ugurati Gruziju u NATO je kriminalna, ali sasvim razumljiva. Ali  iste te političke elite ne shvaćaju da njihova bezgranična upornost smanjuje motivaciju zemalja NATO pakta da Gruziju i Ukrajinu prime u punopravno članstvo smanjuju na nulu.

Većina europskih zemalja je svjesna što bi to značilo i da po Sjevernoatlantskom ugovoru to znači rat s Rusijom. U slučaju punopravnog članstva, što je teško ostvariv scenarij, bilo bi dovoljno da Tbilisi i Kijev na prvom sastanku na vrhu NATO pakta u Bruxellesu iznesu argumente o “ruskoj agresiji” i imale bi pravo tražiti aktiviranje članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora.

NO čak i ova vrsta jačanja vojne suradnje nije ništa manje opasna. Gruzija i Ukrajina formalno nisu članice saveza, NATO ne ulazi u izravan rat protiv Rusije, ali se Gruzijce i Ukrajince može poslati “da brane demokratske i liberalne vrijednosti Zapada”, a NATO će im dati svu potrebnu pomoć i rasporediti dio snaga na njihovom teritoriju.

FOTO: NATO

Zašto NATO uopće treba nove članove? Odgovor je jednostavan. Da na njihovom teritoriju postaviti vojne baze, postrojbe i centre za obuku. Ali u Gruzija je već puna NATO baza. Žele li još deset novih, riješit će problem za pola sata. Pa zašto ne uzeti Gruziju u NATO kao punopravnu članicu? Kao što smo pojasnili, napad na jednog od članova bloka je napad na sve i sve ostale zemlje trebaju sudjelovati u odbijanju tog napada.

Tko je prijetnja američkim vojnim bazama u Gruziji? Rusija, Iran, Afganistan i ovaj popis će se stalno povećavati. Ove su baze formalno pod jurisdikcijom Gruzije. Mogu li one biti meta udara u slučaju sukoba? Naravno da mogu, i to na prvom mjestu.

Iranski projektili su prije desetak godina navodno uplašili NATO da je odlučio rasporediti mnoštvo moćnih i najsuvremenijih sustava protuzračne obrane u blizini ruskih granica. Zapad je naglasio “kako to nije obrana protiv Rusije, nego protiv Irana”. Udaljenost od Gruzije do Irana nije velika, a odlučnost iranske vojske ili afganistanskih mudžahedina je više nego dovoljan razlog za dodatno jačanje NATO infrastrukture u Gruziji, čak i ako Iran i Afganistan sigurno nisu primarni ciljevi NATO pakta u Gruziji.

No, budući da Gruzija nije službeno članica NATO pakta, vojni savez nije dužan ni na koji način reagirati na napad na gruzijski teritorij.

Nema sumnje da će objekti ove vrste u slučaju sukoba biti izloženi napadu. Kolovoz 2008. najbolji je dokaz koliko je opasno ovo širenje na ruskim granicama. Rusija je tada djelovala kirurškom preciznošću, ali tko može jamčiti da u slučaju pravog sukoba s Iranom, kojeg Washington otvoreno izaziva, obližnje gradske četvrti neće biti razorene s vojnim aerodromom? Gruzijcima moderni američki protuoklopni sustavi “Javelin” ovdje neće pomoći. Zašto Tbilisi ne kupi skupe sustave protuzračne obrane? Svi znaju zašto.

Još jednom ćemo ponoviti pitanje, pa zašto NATO službeno tvrdi da prihvaća Gruziju u članstvo, ako se i bez formalno sklopljenog saveza tamno osjeća sasvim ugodno.

“Dakle, trebamo li se radovati zbog prelaska odnosa Gruzije i NATO saveza a na višu razinu odnosa ili tugovati?”, pita se gruzijski novinar Irakli Čheidze.

Odgovor je već dostupan u medijima i na službenim stranicama Kremlja i ruske vlade.

“Naše kolege koje pokušavaju pogoršati situaciju, tražeći, među ostalima, uključivanje Ukrajine i Gruzije u orbitu saveza, trebaju razmisliti o mogućim posljedicama takve neodgovornosti”, 20. srpnja je po povratku iz Helsinkija rekao Vladimir Putin.

Podsjetimo, ranije prošlog mjeseca, kada je gruzijski ministar obrane Levan Izorian u sjedištu NATO pakta prwedložio izgradnju velike baze za NATO saveznike u blizini Tbilisija, situaciju je komentirao i ruski premijer Dmitrij Medvedev.

“Tamo imamo neriješeni teritorijski spor. Hoće li takvu zemlju primiti u vojni savez. Razumiju li oni moguće posljedice? To bi moglo izazvati strašan sukob. Nadam se da će vodstvo NATO-a biti dovoljno pametno da ne poduzima nikakve korake u tom smjeru”, rekao je Medvedev.

Očito da NATO nema sluha za ruska upozorenja, što je slučaj još od raspada Sovjetskog Saveza i nije ništa novo, osim što dobivamo još jednu kriznu točku i područje potencijalnog sukoba.

logično

 

 

 

2 comments

  1. Kako bi reagirale Sjedeinjene američke države da Rusi grade vojne baze na Kubi, Meksiku ili nekoj od država Srednje Amerike? Drugo, jesu li države koje su dale svoj teritorij s kohjeg se prijeti Ruskoj federaciji objasnile svojim građanima da su meta ruskog nulkearnog oružja? I treće, postoji li tzv svjetska intelektualna savjest koja če objasniti svima čime se bavi svjetski policajac?

  2. Hej duh vremena se mijenja.Svjetski zeitgeist je u najdinamičnijoj fazi sveukupne povijesti.Eto došlo i to doba ,Rusija više nije opasnost ,bar ne od prvog značaja.Dakako izuzmemo li Putinove blogerske jedinice koje digitalno lažima zagađuju svijet.Opasnost su Islam i komunizam,ponavljam da se zapamti.

    Baza u Gruziji je radi Irana .Uskoro ako Ameri budu gradili bazu u Sibiru,kojega neće osvojiti,jer ne osvajaju, nego komad zemlje kupiti,unajmiti ,a zašto ne i franšizirati, to neće naravno biti poradi Rusije,nego zbog Kine.

Odgovori