Postoji nekoliko važnih datuma u ratu u Siriji, od kojih treba spomenuti lipanj 2013. godine, kada je Assadova vojska bila gotovo pred porazom i očajnički držala obalu i nekoliko područja u unutrašnjosti zemlje, a islamističke horde su zemlju gotovo presjekle na dva dijela i skoro se povezale s libanonskom islamističkom enklavom u Arsalu. Tada u rat s tisućama boraca ulazi Hezbollah i oslobađa Al-Qussayr, mali gradić u blizini sjevera granice Sirije i Libanona.

No, sirijska vojska je još uvijek bila slaba za vođenje velikih operacija. U ožujku 2015. Turska i Saudijska Arabija opremaju i šalju teroriste da zauzmu Idlib, što im polazi za rukom.

Međutim, iste godine u rujnu u sukob ulazi Rusija, a Iran osigurava kopnene snage za pomoć vladinim snagama. Od tada do danas govorimo samo o pobjedama vladinih snaga, ali i velikom preustroju sirijske vojske, koja je savladala taktike modernog ratovanja, ustrojila snage s vertikalnom linijom zapovijedanja. Iako taj proces još nije u potpunosti dovršen, nedavni noćni zračni desant ”Tigrova” generala Suheila Hassana i operacije novog 5. korpusa sirijske vojske, uz aktivnosti stare jedince 4. oklopno-mehanizirane divizije i pomoć savezničkih milicija govori da ovo nije troma vojska za pozicijske borbe kakve su se vodile u drugoj polovici prošlog stoljeća.

Bio bi predugačak popis nabrajati doprinos palestinske Qoods brigade, milicija SSNP, komunističkih milicija ”Muqawama Suriy” koje vodi Mihraç Ural, raspuštenih ”Pustinjskih sokolova”, bivših veterana koji su odradili lavovski dio posla i sada su, koji su htjeli ostati u službi, primljeni u redove pukovnika Aymena Jabera, brata njihovog bivšeg zapovjednika generala Mohammada Jabera. Neki su raspoređeni u druge postrojbe, no to sada nije ni važno.

5. rujna 2017., nakon oslobađanja Aleppa i tisuće kvadratnih kilometara zemlje, deblokiran je Deir Ez-Zor. Ovo pobjedom će rat u Siriji će ući u povijest kao sukob u kojem je mala zemlja i mala vojska uspjela poraziti plaćeničke snage najveće koalicije na svijetu i osujetila planu Washingtona rušenja vlade Bashara Al-Assada i podijele sirijskog naroda.

Uz svu zahvalu Hezbollahu, Rusiji, Iranu i milicijama iz drugih savezničkih zemalja, treba napomenuti da je Sirija tri godine krvarila i izdržala sama.

Plan agresora nije uspio i u povijesti će ostati upisana epska bitka poput ove u Deir Ez-Zoru, strateški važnom gradu u srcu Sirije i naftom bogatoj regiji ključnoj za ekonomsku stabilnost Sirije.

Tu je sirijska vojska, predvođena elitnim ”Tigar” snagama, uspostavila nadzor nad područjem iz kojeg će uništiti ostatak terorističkih skupina.

Sirijske specijalne snage su prve ušle u područje baze 137. brigade i ”mitska vojska” Rite Katz, ”nepobjedivi vojnici kalifata”, sada su pred slomom. Teroristi su bili ”snažni” dok su više od tri godine  opsjedali grad i kao taoce držali oko 100 000 njegovih stanovnika. One koje bi u svojim iznenadnim napadima zarobili, ubijali bi na najokrutnije načine, a snimke svojih do savršenstva snimljenih krvavih orgija bi objavljivala agencija SITE, uz poznati završetak na kraju: ”… izvještava Rita Katz”.

Iskreno, nisam gledao je li SITE objavio vijest o ovoj pobijedi. Ni to nije važno. U međuvremenu su brojni stanovnici u gradu izašli na ulice kako bi proslavili toliko dugo i sa strahom iščekivano oslobođenje od ISIL-a.

Stotine ljudi pleše i pozdravlja dolazak sirijske vojske i ne kriju sreću zbog kraja opsade. Zapadni mediji, koji podržavaju terorističke skupine, izvještavaju kratko i s nelagodom.

Ovaj sukob će ostati upisan u povijesti kao kriminalno djelo velikih vođa islamskog terorizma, saudijskog monarha, kralja Salamana i njegovog prethodnika, preminulog kralja Abdullaha, saveznika Saudijske Arabije Baracka Obame, čelnika ”Islamske države”, zloglasnog Abu Bakr Al- Bagdadija i svih razarača i ubojica naroda na Bliskom istoku, zakletih neprijatelja vlade Bashara Al-Assada.

Ovim kriminalnim vođama se suprotstavio narod, primjer svima kako se pruža otpor i brani zemlja od uplitanja velikih sila i napada terorističkih skupina.

Ovaj sukob će u povijesti ostati upamćen po herojskom otporu Deir Ez-Zora i bitkama za Palmiru i Aleppo u kojima su pali brojni mučenici sirijske vojske, borci raznih milicija, kršćanskih, sunitskih, šiitskih, palestinskih, mnogi čija imena nikada nećemo znati, ali čija će se slava i herojstvo zauvijek pamtiti.

Međutim, postoje i drugi, poznati heroji, u ovom slučaju govorimo o generalu 104. brigade Republikanske garde u Siriji, generalu Issamu Zahredineu, časniku i jednom od najvećih junaka sirijskog rata, nadimka ”Lav Republikanske garde”

General Zahredine, osim što se istaknuo u borbi u Damasku i Aleppu, na kraju je stao na čelo obrane okruženog Deir Ez-Zora.

Zahvaljujući ”zračnom mostu” je opkoljeni Deir Ez-Zor dobivao sav potreban vojni materijal i humanitarnu pomoć od ruskog  sirijskog zrakoplovstva.

No, nije baš uvijek sve što je dolazilo iz zraka bila pomoć, kao kada su američki zrakoplovi uništili sirijsku obranu na strateški važnoj planini za obranu grada i poklonili je svojim saveznicima iz ”Islamske države”

Međutim, general Issam Zahredine, poznat po svojoj vječnoj prisutnosti na bojnom polju, nije kukavički general, poput američkih, da se krije u utvrđenom zapovjednom centru, pod zemljom ili u naoružanoj bazi odakle iz daljine usmjerava vojne operacije. On je vojnik koji se nije bojao terorizmu suprotstaviti izravno, licem u lice. Vješt i iskusan u vojnim taktikama i strateškom planiranju je očuvao položaje sirijske vojske sve do dolaska glavnine snaga i probijanja opsade Deir Ez-Zora.

O njegovom privatnom životu se malo zna. Poznato je da je rođen 1961. godine u gradu Tarba, u pokrajini Suweida, u blizini jordanske granice u obitelji etničkih Druza.

Pridružio se vojsci 1980. godine, a 1982. se ponudio da služi u specijalnim snagama, a 1987. godine preuzima zapovjedništvo najboljih jedinica, Republikanske garde, elitnog korpusa sirijske vojske. General Zahredine u etnoreligijskom smislu pripada zajednici sirijskih Druza, iako su u redovima sirijskih snaga muslimani različitih vjeroispovijesti, šiiti, alaviti, suniti, kao i kršćani raznih konfesija.

Sirija je primjer kako multikonfesionalna u  multietnička vojska brani svoj narod i svoj teritorij od napada fanatičnih barbara, kojima je um zarobljen vehabijskom ideologijom koju svijetom širi Saudijska Arabija, glavni saveznik Sjedinjenih Država i Izraela u regiji.

Ako je 5. rujan 2017. dan kojeg slavi i slavit će Sirija i cijeli slobodoljubivi svijet, on je u Washingtonu, Rijadu i Tel Avivu bez sumnje ostati upamćen kao dan žalosti.

 

logično