«

»

tra. 12 2018

Zoran Popović: Moja iskustva iz Njemačke: Niti jednu subotu i nedjelju nisam radio, a petkom uglavnom do 12 sati.

Iako sam nakon tekstova na periskopu (1, 2, 3) imao vise upita o odlasku iz Broda, i kako je stvarno tamo, odlučio sam napisati još jedan tekst. Ovog puta neću pisati o mjestima u kojima radim, nego o onom sto većinu zanima, isplati  li se i kako sam se odlučio za odlazak.

Davnih 80-tih, dok je Hrvatska, iako u sastavu  Juge vise izvozila nego uvozila počeo je moj radni staž. Nije mi palo na pamet da idem negdje drugdje raditi. Još i prije nego sam počeo raditi, zarađivao sam od prakse ili preko omladinske zadruge. Krajem 80 -tih počelo se drastično mijenjati, a to se vidjelo po velikoj inflaciji i smanjenju kupovne moći. Osamostaljenje Hrvatske i rane 90-te donijele su nam privatizaciju u najgore vrijeme. Dvjesto bogatih je moralo što jeftinije kupiti tvrtke, pa su ljudi slani na biro, ili tko je imao sreću da mu tvrtka dokupi staž išao je u mirovinu. Za mirovinu se računalo 10 najboljih godina, pa se iz današnje perspektive vidi da su tada neki imali sreću sto su otišli.

Krajem 90 -tih prvi puta preko naše tvrtke idem u Njemačku, ali već nakon dva mjeseca vidio sam kamo to vodi (opisao sam u jednom ranijem tekstu). Brzo se vraćam u Zavarene, kada od 2000- 2010 jednostavno uživam na poslu. Nisu to bile ni neke velike plaće ali je atmosfera bila odlična. Prodajom INE Mol-u, propadaju nam ugovori s Inom, a tvrtka se gasi.

Ponude što sam dobio u svojoj struci bile su sramotne. Plaća 3200 kuna mjesečno. Istina, imao sam sreću da radim u jednoj maloj privatnoj tvrtki u blizini Broda, ali zbog nekih okolnosti morao sam dati otkaz. Moram priznati da sam poslije radio jedno vrijeme rigips na moru i to za brodsku tvrtku

Poslodavac je za naše pojmove bio izuzetno korektan. Ali kad već radim na terenu, odlučio sam probati u Njemačkoj. Poslao sam mail s naznakom da jedino engleski malo razumijem. Njemački nisam imao pojma. Odgovorili su mi da je šteta sto ne znam njemački, ali će oni dolaziti u Brod, pa da povedem nekog tko zna. Odmah sam pomislio da ću s nećakinjom, koja doslovce rastura taj jezik, kao da je rođena tamo otići na razgovor. Ispalo je drugačije i pojavio sam se bez ikoga. Ipak su me primili.

Otišao sam tamo, plaćajući sebi kartu za Frankfurt i već nakon nekoliko dana sam shvatio kako je tamo dobro raditi. Nije to savršena zemlja, ali raditi bez stresa, bez trke uz sigurnu plaću stvarno se isplati. Akontacija od 500 eura sjeda do kraja mjeseca na račun, a plaća je do 15-tog. Radim preko agencije, čiji sam zaposlenik i imam pravo na godišnji, prekovremene, regres i božićnicu. Stalno sam zaposlen kod njih. A ponude da ostanem u nekoj tvrtki me dosad nisu privukle. U ovoj tvrtki mogu za Brod kad želim, tako da sam jednom mjesečno kod kuće.

Budući da sam uskakao po potrebi na zamjene, uglavnom sam smješten u pansionu. Cijena smještaja je od 10- 20 eura na dan, ali kad nisam u Njemačkoj  onda ni ne plaćam. Cijene hrane su kao i kod nas. Neke i jeftinije, a kad su sniženja stvarno se svašta može naći. S 350 eura možete normalno pregurati mjesec. Kad na to dodate 300 eura za smještaj lako je izračunati koliki su  vam troškovi. U zadnje vrijeme sam se nekako navikao na Nürnberg, pa razmišljam i o mogućem najmu stana. Posla ima i dovoljno je reći u tvrtki da neću više raditi u nekom drugom gradu. Što se tiče plaće, za puni mjesec, kretala mi se od 1650 do 2000 eura, ovisno o broju sati. Niti jednu subotu i nedjelju nisam radio, a petkom sam radio uglavnom do 12.00 sati.

Koliko Hrvatska ima koristi od svojih iseljenih i to ne samo po statistici o nezaposlenima, govori sljedeći podatak: prošle godine, novi i stari gastarbajteri, poslali su putem računa, obiteljima i prijateljima 2,1 milijardu eura. O novcu koji je u gotovini nema podataka. Kako se to potrošilo  u Hrvatskoj, samo od pdv-a, Hrvatska je inkasirala preko 500 000 000,00 eura ili preko 3600 000 000,00 kuna. Da ne govorimo o tome ako su oni koji su trošili taj novac kupovali gorivo ili cigarete na što idu i trošarine osim pdv-a.

 

7 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    Švaburaji su ovdje opjevani kao ljubav đevojke i đetića. Moj pradjed radio je Organizaciju Todt 1942, djed 1971 na sjeveru Njemačke, a kčer će otići ovih dana poput Zorana Popovića. Tamo je Popoviću socijalizam, izgkeda, a ovdje kod nas, fašisti kolo vode. I kako onda da djeca napokon ne idu u Njemačku?

  2. grey

    Danke Deutschland, für das liebe

  3. Vagabundo

    Uređena zemlja, razvijeni kapitalizam i normalni ljudi (kojima se ne gade brojke) 🙂

  4. yo-yo

    Država mora biti zahvalna na doznačenom novcu iz inozemstva. Koliko bi više socijale bilo da toga novca nema. Znači, i kad građani ne zarade tu, rade za svoje koji su tu, večinom. Ali, to nitko ne računa u statistici.

  5. Detroit

    Ovakve pohvale, ali Hrvatskoj, uskoro će pisati Vijetnamci ili Rumunji koji budu pica majstori u Dalmaciji.

  6. idemija

    Najbitnije je što si čovjek vani osigurava radom mirnu starost, za razliku od ovdje, gdje su penzije obrnuto proporcionalne s radnim učinkom i radom i trudom u životu, i gdje vlada atmosfera ismijavanja radnika i seljaka od strane lopina i ništkoristi koji u zemlji najbolje žive i pljačkaju i tlače proizvodnju i radnika. Paraziti žive lišo, takve su si posebne zakone i ugovore s Vatikanom napravili, al raja je brzo skužila, za samo 27 godina, da od lopina i parazita nema kruha ni života, i da triba bižat ča, što dalje, il si ništkoristi i lopina, il si mrtav, ako ne odmah, a ono nakon 40 godina rintanja za sitne pare za lopine i uhljebe.

  7. dron

    Ispod nas je samo Bugarska: Hrvatska je i službeno jedna od najsiromašnijih europskih zemalja

    https://www.antenazadar.hr/clanak/2017/06/ispod-nas-je-samo-bugarska-hrvatska-je-i-sluzbeno-jedna-od-najsiromasnijih-europskih-zemalja/

    “Kad se gleda individualna potrošnja koja pokazuje blagostanje kućanstava, Rumunji su nas tu već prestigli (oni su na 63 posto prosjeka EU-a, dok je Hrvatska na 59 posto).

    – Podatak je osobito važan za Hrvatsku, gdje se godinama govori i misli (političari su širili tu priču) da ako i nemamo osobitu kupovnu moć iz dohodaka, uživamo blagodati solidnog školskog i zdravstvenog sustava, kakav drugi narodi poput Rumunja i Bugara mogu samo sanjati. Podaci o realnoj potrošnji per capita pokazuju da postoji značajna razlika u životnom standardu unutar EU-a. Hrvatska se i prema tom pokazatelju nalazi gotovo na samom začelju ljestvice, što znači da je priča o nekom osobitom realnom socijalnom standardu u Hrvatskoj puka iluzija.”

    Političari i mafija su nas toliko unazadili u zadnja tri desetljeća otkad harače, da će trebati najmanje 40 godina za neki oporavak, pod uvjetom da se nešto u zemlji radikalno promijeni i da se maknu kriminalci s pozicija odlučivanja i propisivanja, što se čini nemoguće, i vjerojatnije je da će se trend osiromašivanja i uništenja nastaviti. To znači da su krimosi uništili ljude i bilo kakvu poštenu perspektivu i život u Hrvatskoj i nadalje i u buduće. Planiraju zamjenu pomorenog domaćeg stanovništva nekim stranim robljem, ali tko će doći kočijašima dobrovoljno za teglećeg konja i pod bič?

    Znači, tu za radnika i seljaka i čovjeka nema života garant još pola stoljeća najmanje.

Odgovori