Svojevremeno sam u Novom brodskom listu, nezavisnom dvotjedniku, najboljim brodskim novinama XX stoljeća, nekoliko mjeseci prije njegovog upokojenja, napisao, nisam siguran kojim povodom, da ako se baš moram razboliti, neka to bude u Slavonskom Brodu, jer u njemu se nalazi bolnica s liječnicima i sestrama u koje se može pouzdati i na koje se može osloniti. Nakon što sam od ponedjeljka do petka prošlog tjedna, po uputnici svoje liječnice, proveo u Dnevnoj dijabetološkoj bolnici, moj stav se ni za vlas nije promijenio.

O tome što je to dijabetes, kako nastaje, koje komplikacije izaziva, kako se liječi, neću ovaj put. Htio bih samo istaknuti da se u Dnevnu bolnicu za dijabetes primaju bolesnici s novootkrivenom šećernom bolesti te bolesnici s višegodišnjom nezadovoljavajuće reguliranom bolesti uz razvijene komplikacije, ponajviše radi što većeg kontinuiteta edukacije, kao i potrebne modifikacije dotadašnje terapije. I tu pacijente dočeka ekipa vrhunskih zdravstvenih radnika: dr. med. Gorana Pavković, dr. med. Nataša Moser i prof.dr.sci Marica Jandrić Balen (Voditelj ambulante).

Koordinator, predavač, animator, organizator je Željka Kolak, viša medicinska sestra, brodska snaja (porijeklom je iz Vinkovaca), alfa i omega objedinjavanja svih funkcija dnevne bolnice, kako piše: Uz dijagnostičku obradu i prilagodbu terapije provodi se pojedinačna edukacija o pravilnom načinu života i promjeni životnih navika, edukacija o prehrani, samokontroli, terapiji peroralnim lijekovima, kao i aplikaciji parenteralne terapije (inzulini, GLP-1 agonisti). Kontroliraju se i dalje po potrebi obrađuju komplikacije šećerne bolesti. Tijekom hospitalizacije bolesnici svakodnevno dolaze u bolnicu (od ponedjeljka do petka), obavljaju predviđene pretrage, uz provođenje fizikalne rehabilitacije (vježbe cijelog tijela), kao i svakodnevne regulacije glikemije.

Nas petero u tjednom turnusu bili smo pod Željkinim nadzorom od 8 do 13 sati, kao kakvi vlakovi koje dočekuje i ispraća  prometnik, i koji regulira i osigurava vozni put vlaka, odnosno ulazak, izlazak i prolazak vlakova kroz kolodvor i njihovo kretanje u međukolodvorskim odsjecima pruga. Tako nekako. Strpljiva, puna razumijevanja, blaga, sa smislom za humor, uvijek nasmijana, posvećena poslu, posvećena pacijentima, zainteresirana, pažljiva, neiscrpna u iznošenju poučnih primjera… pružala nam je podršku, smirivala nas, savjetovala, nije docirala. Nikada nismo kod nje primijetili umor, zamor, dosadu, podsmijeh… Uvijek elastična, na dispoziciji odgovarajućim pristupom, sa smislom za socijalnu situaciju u kojoj smo se našli… zadužila nas je. Ona je jednostavno osjećala da svi mi svojim položajem poručujemo (uostalom, kao i u drugim okolnostima i prilikama): ja sam ljudsko biće: ne oštećuj, ne rasteži, ne kidaj, i tako se prema nama odnosila. Željka je prava osoba na važnom mjestu koje je i zbog nje svima nama postala mala životna prekretnica. Svojim amalgamskim pristupom povezala je i udružila našu skupinu do poznanstva koje će potrajati cijeli život. Mogao bih još krasnosloviti, potkrjepljivati svoje oduševljenje i poštovanje (zapravo, oduševljenje i poštovanje svih nas), ali i ovo je dovoljno kako bih naglasio da se u svijetu bola i egoizma, kreću i osobe koje su blagotvorne i umirujuće, jer svoj posao rade kako treba.

Željka, hvala vam!