Volonteri apeliraju: Pomozite napuštenim psima

Uvijek će postojati negdje nekakav izgubljeni pas zbog kojega neću moći biti sretan. (Jean Anouilh)

Ako prihvatiš izgladnjela psa i nahraniš ga, on te neće ujesti. To je razlika između psa i čovjeka. (Mark Twain)

 

Traje ljuto zimsko doba. Temperature su već danima preko deset stupnjeva ispod nule, ima mraza, pada snijeg, puše oštar vjetar. I psima koji su dobro nahranjeni i njegovani boravak u takvim prilikama rizičan za njihovo zdravlje. Nije teško zamisliti kako je tek psima lutalicama, napuštenim četveronožnim ljubimcima, ozlijeđenim psima ili onima koji su smješteni u skloništa, ali bez adekvatnih sredstava zaštite.

Bez hrane, vode i natkrivenog mjesta koje pruža zaštitu od vremenskih neprilika, neudomljeni gradski psi osuđeni su na lutanje, patnju i brzo uginuće. Bez dobrih ljudi koji ih preuzmimaju kao vlasnici i zbrinjavaju u svom domu, bez sućutnih koji pse iz entuzijastičkih razloga brane od nevolja i oskudice najosnovnijih potreba, smještajem u namjenska i odgovarajuća skloništa, bez njihove skrbi čak i u vlastitim domovima – mnogi psi bi bili osuđeni na bolest i trpljenje.

O tužnim neumitnostima psećih života na koje nas upozorava izrazito hladno vrijeme, o nebrizi odgovornih, o napuštanju pasa od strane okrutnih vlasnika, o suludim postupcima pojedinaca koji polusmrznute pse u svojim dvorištima čak tuku lopatama, ali i o toplim pričama koje imaju sretan kraj – upoznala me je  volonterka Dubravka Kovačević.  Ističe da slavonskobrodske udruge i volonteri trenutno brinu za oko dvestotinjak pasa koji čekaju udomljavanje. Smatra da je sada najvažnije udomljavanje i sterilizacija, jer ti postupci garantiraju da neće biti lutalica i izbačenih štenaca. Izdvaja ime volonterke Snježane Skoko koja sama i uz pomoć drugih volonterki i prijatelja brine o brojnim psima. Svi oni su na izmaku financijskih snaga, jer većinu troškova pokrivaju sami. Donacije daju isključivo građani, a ponešto pošalju naši ljudi iz inozemstva. Naglašava da je zima samo pogoršala situaciju.

– Pse treba liječiti, sterilizirati, hraniti, cijepiti, šetati, udomiti. Ponekad volonteri voze udomljene pse u Novu Gradišku, Đakovo, Zagreb… sve o svom trošku, kaže mi zabrinuta.

Prosljeđuje mi broj mobitela Jasminka Kormoša Buce, predanog volontera koji se brine za pse na Vijušu, smješte u boksove pored deponija za gradski otpad. Nazvao sam ga. Tijekom razgovora otvorio sam njegovu Facebook stranicu i ugledao lice koje sam odmah prepoznao. Naime, Jasminka ne samo da znaju svi koji vole i imaju pse, nego i mnogi drugi Brođani. Vozač je, zaštitar, međunarodni kinološki sudac, uzgajivač pasa, predsjednik udruge SPAS. Vrstan je poznavatelj pasa. Njima se bavi od svoje petnaeste godine. Kvalificiran za pomoć psima, jedini je volonter koji je od  JP „Komunalac“ dobio dozvolu obilaziti, hraniti i brinuti o desetak pasa na Vijušu. Informira me da je riječ o sedam boksova dimenzija 2×2 metra. Po ovoj hladnoći obilazi ih jednom dnevno. Ljeti pse posjećuje čak dva do tri puta dnevno kako bi im dao hranu i svježu vodu. Psi o kojima brine predviđeni su za udomljavnje. Pored tih boksova nalaze se boksovi veterinarskog higijeničarskog servisa za ostale životinje koji se kolokvijalno naziva šinteraj. Kaže mi da bi svi potencijalni udomitelji htjeli štenad, što je razumljivo, ali njihovo zadržavanje opasno je po njih same, jer u blizini ima štakora. Kako vrijeme prolazi, a udomitelji se ne pojavljuju, stalno dolaze novi psi, a pojedini se u boksovima, na tom malom prostoru, znaju zadržati i duže od pola godine. Jasminko svoje dobrovoljne zadaće obavlja bez ikakve naknade. Hranu za pse kupuje sam. Udruga za zaštitu životinja SPAS od grada Slavonskog Broda dobila je u dvije godine za svoje aktivnosti svega 1 000 kuna. Naglasio je  veliko razumijevanje veterinarskog inspektorata.

Iz arhive: Ljeto 2016.

Smatra da je gradski azil za životinje jedino rješenje koje jamči solidnu razinu zaštite, redovnost brige u svakom smislu, veterinarsku njegu. S obzirom da je azil napravljen, očekuje njegovo skoro stvaljanje u funkciju. Ističe da budući njegovatelji pasa u azilu trebaju biti stalno zaposleni djelatnici i to iz redova volontera koji se već godinama nesebično, bez ikakve naknade, brinu o napuštenim životinjama. I samog me zanima buduće kadroviranje za potrebe azila. Hoće li za višegodišnju brigu o životinjama Grad nagraditi zaslužne?! Hoće li ih imati u vidu?

Ova kratka priča o psima u nevolji ujedno je i poziv udomiteljima, donatorima hrane, sijena i drugih potrepština. Traže se i volonteri. Javite se udruzi SPAS!

 

 

 

 

.

35 comments

Skip to comment form

  1. Usmjereni na svoju komociju ni ne znamo što se oko nas zbiva. Brrr, biti na ovoj hladnoći teško je i za ljude i pse. Stvarno, zašto azil još uvijek nije popunjen?

    1. Odgovor će ti dati Duspara preko sbplusa!

  2. Ne mogu vjerovati da psi provedu u tako skučenom prostoru više od pola godine! Rijetki su udomitelji koji bi nekog takvog jadnika uzeo u svoju kuću.

  3. Moj naklon ljudima koji svoje vrijeme, novac i znanje poklanjaju tim potrebitim životinjama. Ljudskost se dokazuje odnosom prema životinjama.

  4. Buco je brodska legenda. Brod je grad samilosti zahvaljujući i njemu.

  5. Zabadava htijenje i sućut, ako nema sredstava. Preuzimajući na sebe finaciranje potreba neudomljenih životinja volonteri postaku žrtve.

  6. Poznavajući gradsku upravu i njene interese, bojim se da će uhljebiti nekog svog “volontera”. Zato treba učiniti sve da na takvo važno mjesto bude zaposlen Buco, najadekvatnija osoba.

  7. “ima ih svugdje.” (napuštenih pasa)

    Jučer slušam emisiju Grdaonačelnikov sat, zove zabrinuta gospođa i pita gradonačelnika kako riješiti problem dviju starica od preko 80 godina koje se smrzavaju, ne griju si, ne peru se, ne kuhaju si, žive same i pomažu im povremeno susjedi. Smrznut će se.
    “Zovite socijalnu službu”, odgovara gradonačelnik.
    “Zvali smo već za jednog takvog starca u potrebi, ali socijalna služba kaže da oni ne mogu ništa ako netko ne želi dobrovoljno u dom”,
    “Da, da, zovite socijalnu skrb, oni su za to nadležni”,
    “Ali oni ne čine ništa, ima jako puno u Brodu, napuštenih staraca, znate…”
    “Ima ih svugdje”, odgovara gradonačelnik gospođi koja od institucija traži pomoć za njima nevidljive sudbine napuštenih staraca koji tu negdje pored njih umiru, dok oni prebacuju jad i bijedu što brže s jedne na drugu činovničku službu koja, na novcu građana, postoji samo zbog sebe same.

    “Ima ih svugdje”, vrijedi jednako za napuštene pse i ljude, odgovor je to njegovog veličanstva činovnika na sve veću pošast ljudi i životinja oko njih, dok oni upiru pogled jedino u proračunsku kunu i kako je zgrnuti što više.

    Tim jadnim psima i ljudima činovnici bi morali moći pomoći, jer pasa i staraca “ima svugdje”, kao i činovnika plaćenih i zaduženih brinuti o njima.

    Udruzi “Spas” svaka čast, i gospođi koja je zvala za pomoć staricama.

    Uvijek će postojati negdje nekakav izgubljeni pas zbog kojega neću moći biti sretan.

    1. “Zvali smo već za jednog takvog starca u potrebi, ali socijalna služba kaže da oni ne mogu ništa ako netko ne želi dobrovoljno u dom”,

      Ne može se nikoga voditi u dom ili liječniku ili bilo gdje drugdje na silu. Ako čovjek kaže da ne želi da mu itko dolazi i pomaže, onda ne smiješ prekoračiti njegov prag.

      Dogodi li mu se što, novinari iz špajze će napisati kako sustav ne dela, kako je gradonačelnik ili predsjednik vlade ili ne znam tko bešćutan itd itd.

      Čudne se stvari događaju na terenu u životu.

      Otezanje s azilom je doista veliki propust gradske vlasti. No, prije nego ih popljujem ipak bih volio znati službeno obrazloženje.

      Obrazloženje vjerojatno neće opravdati vlast za nečinjenje, isto kao što se u medijima ove teme povlače samo kada su surovi klimatski uvjeti ili neki dan životinja ili slično. Koliko mediji inače pišu o tome, koliko educiraju životinje mežu nama da ne uzimaju životinje, a onda ih izbace na ulicu kada im dosade.

      Iskreno, nikada ne bih htio biti gradonačelnik tako licemjernoj i tupavoj stoci. Napuštenih životinja, necijepljenih, nesteriliziranih je toliko da ni 5 azila ne bi pomoglo. Mora se raditi na edukaciji pritupave i drske ljudske stoke. Tu su svi mediji, od državnih do lokalnih totalno podbacili.

      1. Opet logika da ništa postojeće ne može promijeniti.

        JADAN HUMANI GRADONAČELNIK KAD GRADONAČELNIKUJE STOKI!

        1. Mediji su krivi za sve! Novinari su egzibicionisti! Gradonačelnik je nevin!

          1. Srećom, periskop ne spada u tu skupininu 🙂

            Dakle cijeniš brodske novinare i medije i misliš da su dovoljno učinili po ovom i ostalim pitanjima?

        2. Ne branim ni malo gradonačelnika nego samo kažem da ja ne bih imao takta “upravljati” stokom koja svakodnevno radi pizdarije.

          Pitaj ljude u prigradskim naseljima, ili po selima kako gradska fospoda limuzinama dovoze pse i mačke, kućne ljubimce i izbacuju ih jer su im dosadili.

          Ne misliš valjda da ih je sve izbacio gradonačelnik? Jesi li siguran da bi stali svi u azil da je i završen?

          Azil je potreban i to velik sa dobrim uvjetima i to je velika mrlja na ovoj vlasti, no neki ljudi kažu da je puno bolji princip pozabaviti se uzrokom nego sanirati posljedice. Ti očito ne misliš tako.

          1. Pa o tome se, koliko ja primjećujem, i govori u tekstu. O trudu volontera, o njihovom spašavanju životinje koje su ostavljene od bezdušnih ljudi.
            Azil je samo jedno od rješenja. Nikad nitko nije spasio sve, ni ljude i ni životinje.
            Kako ti to doživljavaš pojam/funkciju gradonačelnika? On je otac grada. On je najodgovorniji.
            Pozabaviti se uzrokom znači promijeniti svijest ljudi. I to rade volonetri svojim primjerom. Gradonačelnik im mora pomoći.

            1. Da sis is dao bar malo truda prije nego si komentirao moj istup, uočio bi da ja nisam komentirao tekst već komentar.

        3. Ako već mene pitaš borej/bruno za mišljenje, onda se slažem da gradonačelnik treba pomoći udrugama i volonterima. Mislim da je zato i donijeta odluka o izgradnju vrlo ambicioznog azila, ali nisam upućen gdje je zapelo. Znam da su neki građani bili izuzetno iritirani rađenjem azila kada ima ljudi koji su nezbrinuti i to zamjerali svima onima koji se zalažu za životinje.

          Otprilike: “vi bi se igrali dobrotvora sa životinjama, a toliki ljudi su ugroženi itd, itd”

          Teško mi je pljunuti na bilo koga kada mi nisu podastrti vjerodostojni podaci. S druge strane, tekst govori o vrijednim ljudima dobra srca i ne mogu nego ih podržati.

          Kako sam bio prozvan na nekoj svjetonazorskoj osnovi, red je da se onda i svjetonazorski osvrnem na problem azila.

          Bilo bi lakše i nama i volonterima i gradonačelniku da je za 50 godina bivše države napravljena bar neka mrvica od azila i sustava pa da se sada unaprijedi i poboljša. Međutim, mi nakon 25 godina bar krećemo, ali krećemo od početka.

          To je valjda dovoljno za usporedbu osjećajna sockomuna – bešćutni kapitalizam.

          1. Ja wohl herr sturmbannführer! (Odgovor u ime sockomune)

            1. Jesam li očkivao nešto pametnije?

    2. @Borej – pravi si šaljivđija. Daj zovi svog idola Svena, pa da si popričamo koliko je pasa, i ostalih kućnih ljubimaca, završilo u loncu ili na ražnju za vrijeme holodomora. Možda on ima neke službene brojke iz brkinih arhivi.

      1. Pusti Boreja. On je rijetko ovdje, pa ne zna odnošaje na portalu. Ne zaboravi Auschwitz.

  8. Šteta što u tekst nisu uvrštene teze o odnosu prema psima u kapitalizmu. Tada bi preko neudomljenih četveronožnih bića svjetonazorska koplja ukrstili (da ne kažem, ukrižili) lacnif, Anonimni, darko, Stalker, spectator, ogledalce…

    1. Petar Bašić, profesorica Ljerka iz glazbene i cijeli niz drugih dobrih ljudi i volontera, neke od kojih često prozivate fašistima ili kapitalističkim gadovima ili ne znam ni ja kako, imaju pune kuće i stanove zbrinutih pasa. Dok neki nariču i zgražaju se nad svim i svačim dobri ljudi djeluju konkretno i pomažu ugroženim životinjama, ali i ljudima. Zamislite stan profesorice u kojemu zna biti i preko deset pasa. No, ona ih jednostavno ne može ostaviti na ulici i hladnoći.

      Drugovi, djela sve govore, a priče, dijagnosticiranje i naklapanja neće nikome donijeti ništa dobro.

      1. Što ti znaš o životima onih koji se zgražavaju nad ovim ili onim? Što ti znaš o životima bilo koga? Što ti znašna koji način ja pomažem starim ljudima u svom susjedstvu.

        I najveći nacisti plakali su nad smrću svojih pasa i papagaja, a istovremeno su u logore slali stotine tisuća ljudi! Ako netko udomljuje životinje, ne znači da ne laprda o Rusima, na primjer, ili o Amerikancima. Kažeš gospodine da djela govore.Govore i nedjela.

        Ilustracija za ovakvo paušalno komentiranje je ovo: https://ivanapfc.files.wordpress.com/2010/09/cor8rd5.jpg

        Relaksiraj se!

        1. Srećom pa se uvijek nađu pri ruci nacisti i to kada se govori o ljudima koji svojim djelima popravljaju ovo društvo.

          No, sad kad si ih (nas) opet locirao po koncentacionim logorima, sad kažeš kako nije dovoljno što pomažu životinjama i ljudima, jer su u duši pokvareni i laprdaju o politici.

          Dakle, njihova djela su kurac od ovce, jer neki od njih laprdaju o politici pa ih to čini nacistima.

          Bitno da syi ti svetac.

          Logika za bezdimnu.

          1. Kolega pa ti si prvi spomenuo fašiste. Predhodnik je samo reagirao na to izazivanje, rekavši da nacisti ubijaju ljude, a prema svojim ljubimcima su pažljivi. Dodajem da ima ljudi koji čine obratno.

            1. Jesi ti prethodnikov alter-ego ili odvjetnik? Prozvan sam u tuđem komentaru, ali si se eto ti našao pojasnit mi što je u stvari drugi komentator mislio???

              Ili ste svi jedan??? Kolektivni borg 🙂

              1. Istomišljenici smo po ovom pitanju. Nisam ja jedini koji ima običaj uključivati se u ovakve javne rasprave.

  9. Gradovi koji su organizirali azile, sterilizaciju, liječenje i udomljavanje, pokazali su da je to najbolji način rješavanja problema napuštenih životinja jer se problem ne perpetuira

    Oni drugi, prepustili su to bespomoćnim volonterima koji se bore na sve načine da učine ono za šta bi se trebale pobrinuti institucije. Uz to što im ne pomažu, rado ih prikazuju kao čudake, a ponekad i prekršitelje zakona jer organiziraju azile na mjestima koja nemaju dozvole za takve namjene.
    Najsramotniji primjer je primjer Dubrovnika, najbogatijeg grada u Hrvatskoj, koji nije u stanju organizirati rješavanje svojeg otpada, nego ga vozi u Gunju, a improvizirani azil za pse na Žarkovici napada policijom u 2 sata po ponoći.
    Sramota za grad/spomenik kulture pond zaštitom UNESCOa! Istina je da se svaka kultura i civilizacijski stupanj društva mjeri postupkom prema životinjama.

    Zato bravo za sve volontere i udrugu SPAS!
    Pridružujem se apelu za pomoć. Darujmo makar i najskromniji prilog, to će pomoći i životinjama i onima koji o njima brinu. Nedajmo da Jasminko i drugi plemeniti ljudi ostanu sami u nastojanju da učine ono što je dužnost svih nas.

    P.S.
    Redakciji i piscu članka:
    Dobro ste učinili što ste objavili IBAN druge. Vjerujem da će mnogi koji imaju E-bankarstvo uplatiti. Pa bio to iznos vrijednosti jedne kave, mnogo će značiti ako to učinimo barem mi koji smo pročitali članak.
    Ako za išta, za to važi : VAŽNO JE UČESTVOVATI (bez obzira na iznos).

  10. Taj Dubrovnik mi se sve više gadi, što su bogatiji bahatiji su i odvratniji, pljuju turiste na kojima se bogate, glume gospare, a najobičniji su sitni trgovci,
    ” O liepa, o draga, o slatka slobodo” , arlauču sve neuvjerljivije na svojim feštama iz godine u godinu, kao da postoje jedini u Hrvatskoj, Brod je za njih pojam.

    Idem uplatiti za “Spas”, makar bi, kao svakog poštenog penzionera, trebalo mene spašavati. Kost bačena psu nije milosrđe, milosrđe je kost podijeljena s psom, kada si jednako gladan kao i pas.

  11. Očekivalo bi se da volonteri, iz ove priče, a i drugi, dodaju neke informacije, reagiraju na pitanja, ali niks! Šute kao smrznuti psi, a trebali bi lajati. Oni misle daje dovoljno samo osnovno.

    1. Volonteri delaju pa ne stignu još i komentirati. A i što da komentiraju?

    2. Vi’š, vi’š, a na mene su reagirali sa :”Hvala Vam veliko!”.

      Vileicht du auch musst etwas beitragen, dann werden die Freiwilliger sicher bellen, oder zumindest mit dem Schwanzhen wedeln.

      Op. Prvi sam komentar krivo zalijepila, entschuldigen Sie bitte.
      Ich auch griješim, i to često.

  12. Vi’š, vi’š, a na mene su reagirali sa :”Hvala Vam veliko!”.

    Vileicht du auch musst etwas beitragen, dann werden die Freiwilliger sicher bellen, oder zumindest mit dem Schwanzhen wedeln.

  13. Je li gradonačelnik u pratnji svojih suradnika posjetio Vijuš? Ili su volonteri bili kod njega u posjeti? Kako je našim dragim ljubimcima bez vlasnika?

  14. Apel za pomoć!

    Psiću u Slavoniji odsjekli šapu, pokušao se sakriti u dvorištu, mještani ga pretukli.

    Volonterka Udruge za zaštitu životinja Veselo Dvorište iz Slavonskog Broda Darija Debeljak u petak prijepodne zaprimila je dojavu da je netko psiću manjeg rasta odsjekao prednju šapu. Nesretni psić pokušao se sakriti u dvorište, nakon čega su ga mještani pretukli.

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/uznemirujuc-sadrzaj-psicu-u-slavoniji-odsjekli-sapu-pokusao-se-sakriti-u-dvoristu-mjestani-ga-pretukli/985365.aspx

Odgovori