Praviti zimnicu kod kuće nije više u modi

Zimnica

Fotografija s teglama punih kiselih paprika snimljena je u smočnici ili, po domaću, u špajzi žene koja je prije manje od dva mjeseca, bodro krenula u svoju devedesetu godinu. Otkad se udala 1945. godine, pa sve do ove 2014-e, svaku jesen je pravila zimnicu. Žena starog kova svake godine pravila je na radost svog supruga, djece i unuka novu zimnicu: kisele krastavce, pekmeze, džemove, ajvar, paprike punjene kupusom… Nada se da će joj sin, prema preciznim uputama o veličini i tvrdoći glavica, kupiti još kupus za kiseljenje, a ona će ga naribati na ribež s pravom oštricom, kupljenog šezdeset i neke od majstora koji je znao svoj posao.

Rijetke su danas mlade žene koje ova priča jedne stare kućanice može impresionirati, a još rijeđe one koje će se povesti za njom. Ni u ludilu, jer one rade za poslodavce, one kući donose plaću, pa mogu ne htjeti. Muževi ih podržavaju, ali ne ljute se kad im njihove majke poklanjaju stakleneke ukiseljenog, konzerviranog Sunca. Zimnica se prestala masovno praviti po kućama i stanovima. Kad se po ulazima u stambene zgrade i dvorištima osjeti miris octene kiseline, kod prolaznika se mješaju ugoda i iznenađenje. Ne odlazi se više na tržnicu po zdravo, svježe i mirisno povrće i voće za spravljati zimnicu. Voće i povrće raste u robnim kućama u stotinama tegli na policama. Ukiseljeno i dostupno je cijelu godinu. Praviti zimnicu kod kuće nije više u modi.

Za potrošače traje vječna jesen. Sve je danas dostupnije, a je li i ukusnije?! Pitate li što o tome misli stara gospođa, domaćica po zanimanju, čudno će vaš pogledati i reči: „makar šta“.

8 comments

Skip to comment form

  1. Dok nisu došli trgovački lanci i omotali Brođane, znala sam zimnicu “uzbrati” u Mađarici.

  2. U ovom malom, naoko bezazlenom tekstiću subverzivno je podmetnut žal za vremenima apsolutne dominacije muškaraca, kada žena nije imala pravo na izbor i na osobno odlučivanje, već je bespogovorno morala slijediti utabane staze tradicionalnog, poluropskog bivstvovanja. Hvala Bogu na ženskoj emancipaciji i gotovim zimnicama po tržnicama i dućanima, ali, siguran sam, kad žena prođe sve faze osobnog odnosa prema pravljenju zimnice, od urednog i redovitog pravljenja, preko otpora prema “dunst flašama” i reduciranog pravljenja, sve do totalnog ignoriranja punjenja staklenki svim i svačim u slavu boga prirode i obilja, na kraju se ipak vrati na početak kruga, jer spozna da je jedino zimnica koju sama napravi najfinija i najukusnija, i nezamjenjiva osobna umjetnička kreacija.

    1. Drugim riječima spozna da muško ipak zna najbolje i da apsolutna dominacija nije muškaracima za bezveze od dragog Boge dana 😀

      1. Uvijek će vam faliti ono jedno rebro. 😀

    2. Slažem se 100%. Nema do domaćeg. Žene u mojoj obitelji nisu nikada posustale, mada sam im nekada i sam predlagao Mađarsku, Getroe i tržnicu. No, one se nisu dale. Na sreću. Moram priznati, ipak su bile pametnije.

  3. Muškarca koji samostalno ili uz pomoć pravi zimnicu ledična ženska osoba u kasnim dvadesetima (podaci poznati redakciji) radi razbijanja generalne predrasude traži. Svijećom.

    1. Ima nas više nego što misliš 🙂

      1. Dobro, Jagmo, za tebe već znam da si ‘subverzivan’… 😉

Odgovori