Podsjetnik: Hosana

Katkada urbana vanjština svojom ukupnošću, hladnoćom i fizičkom superiornoću zna pojedinca, stanovnika nekog od saća uzavrele ljudske košnice, ugurati u flajšmašinu akutne depresije. Natkrile zgrade ljude, pritisne ih njihova povijest i zidovi koji ograničavaju kretanje pogleda i misli. I smanji se čovjek pred težinom tona betona i omeđenosti. Ali, ponekad za šetnje ulicama, tijekom zauzimanja promatračkih pozicija, čovjek zna osjetiti visceralnu ljubav spram svog mjesta boravka, pa se ukoči i zanijemi kao od posljedica katalepsije. U pleksus ga udari ljepota prostora, arhitektonski savršeno složenog, prostora kojeg su stvorili planeri grada u dosluhu sa zahtjevima prirode da joj se sačuva asfaltom narušeno dostojanstvo.

Pitam se ima li ikoga da je izašao iz Gradske knjižnice ili KKD Ivana Brlić Mažuranić i uputio se prema parkirališnom i travnatom platou s njihove sjeverne strane, a da nije ugledao prizor koji izaziva reakcije o kojima govorim, koji nije izazvao difuzne emocije kao kod religioznih ljudi? Vlastito ushićenje prizorom koji bilježim svojim mobitel-fotoaparatom pripisujem svima, a tko zna koliko zapravo ljudi doživljava ovaj prostor kao okidač neizmjernog užitka. Ljudi koji imaju neizbrušeno govorničko umijeće, ljudi jednostavni i iskreni rekli bi samo: „Kako je ovo lijepo!“. Pridružujem se toj marginalnoj sekti poklonika ljepote ovog dijela Broda i uzvikujem isto: hosana!

sbperiskop

4 comments

Skip to comment form

    • Lara on 14.10.2020 at 07:25

    Ljubav ponekad zamuti pogled, a ponekad g otvori do mistične jasnoće.

  1. Oduševljenje splasne brzo. Kao što se i pojavi. Sve je u glavi.

  2. Lirske definicije.

    • Nana on 14.10.2020 at 13:38

    Pridružujem se zapažanju autora teksta i dijelim njegovo oduševljenje. Mi živimo u prelijepom gradu, najljepšem za mene! Nema puno gradova tako divan park u samom centru i ogromne zelene površine pod travom. O Savi da i ne govorim! Raj! Baš super!

Odgovori