Nekom kletva, nekom blagoslov: Što se dogodi kad se preko slavonskobrodskog Zavoda za zapošljavanje pohađa program usavršavanja za Samostalnog poduzetnika

Zavod za zapošljavanje SBNapomena:  Timu SBPeriskopa pridružila se Kristina Prusina. Nezaposlena je pravnica. U tekstu koji slijedi piše o svom iskustvu sa Zavoda za zapošljavanje.

 

Kaže jedna stara kletva „Dao Bog da živio u zanimljivim vremenima“. Pa se eto, na mojoj generaciji i ostvarila, a kako narod nikada nije siguran što je kletva, a što blagoslov, tako je i u ovoj našoj, kako kome..

Svjedoci smo svakidašnjih samohvala državnih i njima srodnih institucija koji se grabe za EU fondove, projekte, investicije i sve ostale riječi od kojih se nama nezaposlenima javi trenutna alergija kao na pet hektara ambrozije.

Gdje god zamiriše kakav euro, eto i hrpe partnera, voditelja, koordinatora, organizatora, svi bi se spomenuli, svi bi priljepili svoj logo. Pa kao žaba koja je vidjela da se konji kuju osvanuo je i projekt „Malo poduzetništvo velike mogućnosti“ i program usavršavanja za Samostalnog poduzetnika u Slavonskom Brodu.

Ponadalo se 15 nezaposlenih nakon višesatnog testiranja, selekcije, razgovora sa psiholozima, barem kratkotrajnom predahu u noćnoj mori zvanoj nezaposlenost. Svi odreda na burzi rada, mladi, obrazovani, sposobni, svi odreda na teret svojim obiteljima, roditeljima, bračnim partnerima. Uzdaju se u mjere poticanja zapošljavanja kojima se iz Lijepe naše toliko diče uzduž i poprijeko EU.

No, nada je vrag. Nakon što su polaznicima podijelili ugovore u kojima se svaki ponaosob obvezuje da će platiti 20.000,00 kn u slučaju odustajanja pohađanja programa, jedan po jedan od onih prije spomenutih logova, partnera, koordinatora i sl. počeo se ograđivati od bilo kakve naknade za polaznike u tijeku trajanja programa, pa čak i one mizerne od par sto kuna za putne troškove. Odjednom su svi samo „pozeri“, nitko nadležan. Transparentnost projekta netragom se gubi svakim novim kucanjem na vrata.

Polaznici, spomenuh već, nezaposleni i bez primanja, obvezni su svakodnevno putovati i iz udaljenijih dijelova županije. Svakodnevno i do 4 sata dnevno pohađaju predavanja, prisiljeni sve svoje i obiteljske obveze pretumbati u toku prijepodneva.

A svi oni koji su priljepili svoje logoe na taj projekt, kao loši učenici, ne znaju ni prepisati kako treba.
Savjetujem im neka se diskretno raspitaju kod sličnih institucija u zemljama EU, gdje će im svatko skrenuti pažnju na smisao ovakvih programa; programi kao ovaj nisu cilj sami sebi, nije dovoljno naći predavače, prostor, škartove od računala na kojima se ne može napraviti ni Power Point prezentacija i priljepiti svoj logo kao partnera projekta. Smisao je u zbrinjavanju nezaposlenih, barem po načelima raznih novodonesenih zakona. Smisao je u cijenjenju svačijeg vremena, pa i nas nezaposlenih. Jer zapitajte se što biste vi radili da nas nema.

 

 

11 comments

Skip to comment form

  1. Nad ulaznim vratima mog “objektića za odmor” stršljenovi su preko zime napravili gnijezdo. Zvrndali su i zujali, i vrijedno radili, samo njima znano što.
    Bilo mi ih je žao, ali, situacija je bila jasna, gnijezdo se mora srušiti. Proučio sam literaturu, naoružao se špricom, i sa sigurne udaljenosti krenuo u obračun. Nakon par sati, gnijezdo je palo, i prolaz je bio slobodan. Kad god netko spomene zavod za zapošljavanje, njegove projekte za nezaposlene i njegove vrijedne činovnike, sjetim se mojih stršljenova.

  2. Svjedočanstvo koje na fin ipristojan način govori o eksploataciji polažaja nezaposlenih. Kako na sve regiraju napirlitane savjetnice koje daju redovite izjave za lokalnu dalekovidnicu? Zašto polaznici tečaja potpisnike ugovora ne podsjete na odredbe?
    Inače, sve čestitke autorici koja je potražila svoje sbperskopovsko jato. Samo naprijed! Javnost je najbolja zašita, reče Ankica Lepej… ha, ha, ha, he, he

  3. Dolazi čovjek u zavod za zapošljavanje i pita:
    – Imate li neki posao za mene?
    – Naravno!
    – Kakav?
    – Odličan! Imat ćete svoj ured, tajnicu i svog osobnog vozača, a plaća će vam biti 2.000 eura.
    – Je l’ vi to mene zaje***ate?
    – A ko je prvi počeo?

  4. A šta??? Vi mladi, obrazovani i željni rada, zbog obvezujućih odredbi (primi-vrati, ako ne uspiješ) ste odustali??

    1. Di će odustat ako moraju dat onda 20 000 kn 😀

    2. Ahaa – pa zna se tko prvi napušta brod koji tone.
      Samo naprijed. Što više vještina posjedujete, više je i šansi.

      1. Kakve vještine? Same zablude. Prvo bih upitao svakog od predavača i organizatora: “a koliko ste vi tvrtki osobno otvorili? Kakva su vam iskustva na području poduzetništva?”.

        Europski projekti mogu biti vrlo korisni i krajnje beskorisni. Europu u principu zanima da se poštuju njihova pravila. Svi nabrojani koji su se nakupili oko tog projekta će se dobro naplatiti te time demonstriraju da su ipak savladali neke poduzetničke vještine. To što prodaju floskule nezaposlenima, državi i EU je umijeće kao što je umijeće i prodati frižider Eskimima.

        Ma sve je to lijepo, ali priznajte da ste svi do jednog glasali za EU. No, s druge strane, kako kaže naš Petar Bašić: “što je alternativa?”.

        Bit ću okrutan pa reći istinu. EU projekti su za one kojima skoro pa i ne trebaju, koji se znaju snaći i bez njih.

        Neki dan sam gledao “siromašku” kartu Europe. U gotovo svim državama Europe četvrtina građana je gotovo osuđena na siromaštvo. Čovjek mora paziti da ne bude u toj četvrtini. Znači, mora se prilagoditi novonastalim okolnostima što neki nazivaju inteligencijom ili otići drugdje ili izumrijeti.

        Netki će kazati da se ne žele povinovati hirovima tržišta, ali i ne trebaju. Samo dio poslova je uvjetovan stanjem na tržištu. Veliki ostatak su uhljebljenja. Najjadniji su oni koji se žale što se nisu uhljebili.

  5. Joj, pa šta vi očekujete? Da će vam HZZ naći posao? Ili Eu? ili tko god već? Ma posla na bacanje!!?? A to je u sklopu projekta koji financira EU! Mislim proučite malo šta to znači! I slažem se da je hrpa projekata samo oko neke edukacije, ali to je neki drugi problem, problem našeg jadnog gospodarstva i većine poduzetnika koji do tih sredstava ne mogu doći, jer treba ispuniti sve stroge uvjete (bez dugova prema državi i dovoljno vlastitih sredstava za ulaganje)

    A što se tiče ugovora, pa koliko ja znam (a pohađala sam jedan tečaj usavršavanjava u Zagrebu) svi potpisuju ugovor za osposobljavanje, usavršavanje ili prekvalifikaciju gdje stoje neki uvjeti u vezi plaćanja i odustajanja! Pretpostavljam da je to vrijednost programa, a čuj tih 15 ga je dobilo besplatno!
    A znamo kako je kod nas razmišljanje – ono što je besplatno ne vrijedi, je glupost, jadno, bezveze. E da da ste ga toliko morali platiti, već bi se dičili na sva zvona da je to nešto najbolje na svijetu!

    Mislim glupost, pa nitko tih 15 ljudi nije valjda prisilio da pohađaju taj tečaj! Vjerojatno su svi imali rok za odustajanje, kao i autorica ovog teksta ako sam dobro shvatila.

  6. Ceterum censeo Karthaginam esse delendam.

    1. Kruno, de nemoj mi stalno citirati te bajate ratnike, nasilnike. De malo Dilana, Janga, Morisona. De nešto o ljubavi 🙂

      1. Da nije jubavi, ne bi toliko činovničića na ZZ bilo. Sad su počeli najnoviju spiku “nismo mi tu da zapošljavamo, mi smo tu da vas obučimo samozapošljavanju…” Strahota.

Odgovori