Ljudi žive u svojim gradovima, gradovi žive u njima. Ovisni su jedni o drugima kao rak samac i moruzgva, zelena hidra i zelene alge, lišajevi, termit i bičaši, mikoriza. Samo tko je domaćin, a tko parazit/mutualist? I što je svrha ove simbioze? Tko više dobiva u ovoj interakciji? Tko koga brani u ovom odnosu? Ili se možda radi o erotskom višeg reda? O požudi koju može zadovoljiti samo nadopunjavanje?
Pjesnik naslućuje razloge povezivanja i poetski definira uzajamnost:
Žurim gradom po koordinatama zajedničkih funkcija,
zagledan u asfaltno sivilo, u prizemnost njegovu i svoju.
Namotavam ulice i zebre u ružno ljepljivo klupko;
sve podsjeća na nevoljko dodirivanje s djevojkom
čije obline više ne izazivaju vrelu žudnju, grč i uzdahe.
I onda, na ulazu na široki kameni plato glavnog trga,
usporava me mršavi drvored, fontana, suncobrani kafića,
osmjesi, lica žena, žamor dokoličara, miris rijeke.
Stapam se s urbanim kolobarima, udišem uzbuđenje.
Postajem erogena točka u erogenoj zoni grada.
Nekoliko fotografija s prizorima na gradsku životnost Broda svjedoči o međusobnoj privlačnosti šetača i gradskih erogenih zona. Radi se o stapanju, integraciji koristi radi.
Ljudi iskorištavaju svoje gradove, gradovi koriste ljude - iz užitka.
