Korisnicima Doma za starije i nemoćne i dalje je omogućena dostava nadopuna u prehrani

To da je starost žalost, kako u kultnom filmu Bure baruta, kaže Dimitrije, sakati bivši policajac iz kavane (glumi ga Aleksandar Berček), život ovjerava u svakoj sekundi. A u doba korona virusa, starost je više od žalosti, jer starci ne samo da su naranjivija skupina u zdravstvenom smislu, s obzirom da najviše podliježu posljedicama trenutnog pandemijskog užasa, nego su, zbog nemoći da se skrbe sami o sebi, najizoliraniji i najzapostavljeniji dio društva. Zato informacije da su se u pojedinim gradovima na raspolaganje potrebama populacije starih i nemoćnih dali mladi humanisti i entuzijasti kako bi onemoćalim pripadnicama i pripadnicima društa praktično pomogli, snaže vjeru u ljudsku solidarnost.

Posebna grupa starih i nemoćnih smještena je u domove za stare i  nemoćne – društvene, humanitarne, javne i stručne institucija, koje sukladno zakonskim odredbama pružaju svojim korisnicima i štićenicima usluge institucionalnog i organiziranog stanovanja, prehrane, zdravstvene njege i zaštite, organizacije slobodnog vremena, usluge održavanja higijene i životnog okruženja. U domovima su osigurani svi uvjeti i sadržaji koji život korisnika oplemenjuju kroz socijalnu, radnu, motoričku, mentalnu i duhovnu sposobnost.

Iako dobro osigurani kao konzumenti s tri dnevna obroka, većini korisnika usluga i hrane koja im se servira, trebaju dodaci prehrani u vidu voća, povrća, vitamina, konditorskih proizvoda, suhomesnatih proizvod, sira, jaja, grickalica, kolača, jogurta, sokova. Ovu dopunu prehrani starima i nemoćnima ponekad i svakodnevno donose djeca, rođaci, prijatelji, susjedi. Bez, primjerice, veće količine jabuka, mnogi ne bi izdržli i poživjeli na redovnoj hrani koju plaćaju. Ovih dana prehrambena nadopuna mogla im se u slavonskobrodskom Domu za starije i nemoćne (Kraljice Jelene), ostaviti na recepciji, s obzirom da im se nije mogla osobno uručiti zbog poduzetih mjera sigurnosti. Prije nekoliko dana i to je, zbog pretjerane reakcije na podmuklu zaraznu bolest, a na zaprepaštenje posjetitelja, bilo onemogućeno, ali samo na na dan-dva. Nasreću, iz razloga razuma, omogućeno je da se vrate stari običaji – donošenje hrane preko recepcije. Jedan korisnik, veteran doma, pravi ovisnik o kiviju i čokoladi, tim povodom je izjavio: „hvala dragom bogu da će mi sin moći i dalje donositi moje polastice, jer ne bih preživio na standardnim obrocima!“

4 comments

Skip to comment form

  1. Mladi ljudi koji nesebično i volonterski pomažu slabe i stare, oni su junaci našg doba.

  2. A nekim pitomcima dom i redovni obroci su previše. U prosjeku, svi žele neku voćkicu ili nadopunu pride.

  3. Istinu kaže VL, najveću radost našim starima donosi da im dođemo i malo poljudikamo sa njima, da im ostavimo voće, kekse, štampu, … i sada, na žalost korisnici doma ostaju uskraćeni za tu radost .. Proći će i ovo – sve prođe i dobro i loše.

  4. Netko se već podsjetio na film Nema zemlje za starce.

Odgovori