Damir Kerdić: Kritičar

ŠETAM KROZ GRAD I UDIŠEM SMRAD

Umetnuta slika je vidni dokaz da sam, jednog lijepog dana na brdovitom Balkanu, preciznije dolini u kojoj se smjestio svima nam tako drag Brod na Savi, imao tu privilegiju dotaknuti svima nam tako dragog i uglednog Kritičara. Kritičar je mnogima poznatiji kao Boris Abramović Abram. Dakle, na slici u sredini moja je malenkost u svoj svojoj besprijekornoj vitkosti, lijevo od sredine Kritičar sa svojim profinjenim osmjehom, a desno od sredine, u njegovoj besprijekornoj vitkosti, ugledni profesor Davorin Šišmanović Šimaga, Brođanin sa stalnom zagrebačkom adresom, koji se ovdje pojavljuje u ulozi našeg zajedničkog prijatelja (s Kritičarem je ista životna generacija, a i pohađali su isti razred u gimnaziji, što ih ne opravdava za raznorazna sranja koja su počinili nekad, pa poslije nekad, pa sve i do danas).

Slika je opaljena 17.03.2017. godine, nepunih šest mjeseci prije Kritičareve iznenadne odluke da nastavi sa solo karijerom i napusti naš prijateljski odnos zasnovan na tome da mu ja „skidam“ filmove, serije i glazbu s interneta kako bi on imao štogod pravovremeno kritizirati. Za uzvrat, ja sam uživao u njegovoj pojavnosti. Odluci o prestanku suradnje prethodili su tragični događaji koji su se krajem kolovoza 2017. godine zbili u svima nam omiljenoj i jedinoj Gradskoj knjižnici.

Tragični događaji zbili su se neovisno jedan o drugom na sljedeći način:

Kritičar se zatekao u Gradskoj knjižnici. Nije poznato da li je to bilo namjerno ili ne. Kritičar ugleda knjigu. Knjiga ga zanima. Kritičar nema člansku iskaznicu. Inače mu praksa bila posuđivati istu od mene. Članarina je za godinu dana 80 kn, a u Zagrebu samo 50 kn, pa je Kritičar iz principa (nije u srodstvu s Gavrilom) odbio biti članom dok se ne otkloni navedena cjenovna anomalija, što je, naravno, imalo traumatične posljedice na sve ljubazne djelatnike drage nam Gradske knjižnice.

Zastranih. Dakle, Kritičara zanima knjiga, nema člansku, do mene mu se ne da ići, jer ja spavam poslije ručka, pa se Kritičar odlučuje na sljedeći strateški potez. Uzima knjigu, prilazi ljubaznom djelatniku knjižnice, predstavi se kao moja malenkost, nažalost je zaboravio iskaznicu i osobnu, ali djelatnik je novi i strategija urodi plodom. Kritičar zaduži knjigu bez iskaznice. Ali na moje ime i prezime i spol i vjeroispovijest.

Važno je sada napomenuti da je Kritičar inače svakodnevni popodnevni gost Gradske knjižnice, gdje se u trajanju sat do dva služi blagodatima interneta.

Sutradan, nakon opisanog događaja, moja malenkost se pojavljuje u Gradskoj knjižnici da posudim kćerki knjigu za školsku lektiru.

I što će biti? Isti djelatnik knjižnice (naknadno se tako utvrdilo) uslužuje mene, pronađe traženu knjigu, zatraži me člansku iskaznicu, predam djelatniku iskaznicu, sumnjičavo gleda iskaznicu i mene, zatraži me osobnu iskaznicu, kažem da nije kod mene, kaže moram mu donijeti jer mi u protivnom ne može zadužiti knjigu, upitno ga gledam, kaže ja nisam ja nego da je Kritičar ja, djelatnik to vrlo dobro zna jer je Kritičar tamo svaki dan, kažem djelatniku da i ja znam tko sam ja, da taj ja s članske iskaznice izgleda potpuno isto kao ja kojeg djelatnik gleda, djelatnik je skeptičan, ali nepopustljiv, tu se pojavi dvoje djelatnika knjižnice koji znaju da sam ja stvarno ja i održe ovom skeptičnom djelatniku kritičko predavanje, u kojem nisam htio participirati, pa sam napustio knjižnicu bez knjige.

Daljnji tijek događaja nije mi osobno poznat, mogu samo spekulirati – sutradan se opet u knjižnici pojavljuje Kritičar u svojoj redovnoj popodnevnoj ophodnji i biva informiran o događaju od prethodnog dana i da on nije ja i da to nije u redu što on tvrdi da je ja i da više bez članske ne može zadužiti knjigu u knjižnici (možda u Zagrebu može, ali u Brodu mu je to pravo uskraćeno).

Kritičar se zasigurno našao jako iznenadjen i uvrijedjen i odmah me emailom stavio u hibernaciju, do daljnjeg.

Moram iskreno priznati da me to teško pogodilo na psihičkom planu. Do danas patim od nesanice, pomanjkanja apetita (drastično sam smršavio), različitih alergija, osjećaja krajnje bespomoćnosti, a najviše mi nedostaju njegovi citati iz svima nam dragih srpskih filmova Balkanski špijun, Maratonci trče počasni krug, Ko to tamo peva, Lepa sela lepo gore, Kad porastem biću kengur itd. Bilo je ekstatično iskustvo slušati te citate skoro svaki dan, a onda naprasno od istih biti uskraćen.

Nedostaju mi njegovi komentari „najboljeg“ rock sastava na svijetu, srpske koncertne atrakcije zvane Repetitor. Do incidentnog događaja sastav Repetitor je održao 11717 koncerata po cijelom svijetu, a Kritičar je nazočio na 12315.

Nedostaju mi i njegove sjajne interpretacije u brodskom pjevačkom društvu „Davor“, u kojem su mu ostali pjevači doduše služili isključivo kao prateći vokali, a nedostaje i on njima.

Mislim da će zbor prestati s nastupima i djelovanjem. Užasan je to stres kad te napusti prvo grlo srednjeg oblakodera na Slavoniji I.

Nedostajat će mi i divna polojska izlaganja poput ovog:

Kritičar svira gitaru. Nisam nikad čuo kako to zvuči, ali nije ni bitno, jer on ne uvažava tuđa mišljenja nego samo svoja, a on misli da je najbolji gitarist u vaseljeni, pa tko sam onda ja da mu to proturječim.

Jedne zgode na Poloju kaže kritičar nama nekolicini (nekolicina smo Davor Bradić, ja i još jedan kojem stalno zaboravljam ime, recimo da se zove Peđa) „Ljudi, ja sam mislio da je Hendrix veliki gitarist dok nisam dobio wah-wah pedalu za gitaru (ili neku drugu pedalu). Da sam ja iza nekog paravana, pa vi ne vidite tko svira, rekli biste da je to Hendrix.“

Naravno da se nitko to nije usudio demantirati.

Kritičara se ne demantira.

Njega se poslušno uvažava i kad šuti.

Kad ga se npr. pita „Kakav je novi Dylanov album?“ on, s podignutom obrvom, prezrivo upitaču odgovori: „Onakav je kako ja to budem napisao.“ A Kritičar piše recenzije za portal Musicbox. Piše samo pozitivne recenzije. To znači, ako Kritičar nije napisao recenziju za nekoga taj ne valja. Naprotiv, Kritičar tvrdi da Neil Young valja i kada kenja.

Najteže mi pada što Kritičar evidentno stari. Unatoč silnom trudu koji ulaže u postizanje suprotnog učinka, održavanje vitkosti trčanjem, prikrivanje sijede kose farbanjem, redovnim obilascima svih koncertne evenata sa svojim šatorom, u kojem navodno prakticira višestruka seksualna iskustva. Imao je i band s djevojkom koja je u zboru, između ostalih, zajedno sa svojom majkom kvarila Kritičarev profinjeni tenor. Kritičar tvrdi i da mu je bila djevojka. Ta djevojka, a ne njena mama. Iako mu je mama bliža po godini rođenja. Malo mlađa od Kritičara. Kritičar se užasava bliskih mu godišta. Band nikad nije imao javni nastup, jer Kritičar smatra da za njegovu glazbu svijet još nije spreman. Djevojka je zadovoljavala potrebe Kritičara. Nadam se da je mislio na glazbene. Ne znam. Njegovim potrebama nisam bio nazočan. Otkud ja onda mogu znati kako djevojke zadovoljavaju njegove potrebe. Moje nije da provjeravam. Moje je da primim na znanje što mi se kaže. Bez propitkivanja. Kritičar inače ne konzumira djevojke starije od 25 godina. Ne znam da li mu to i dalje uspijeva, jer, kao što rekoh, stari. Koža mu se lagano smežurala i ofucala poput islužene krpe za pranje poda, ofarbana kosa mu se prorijedila, vidljivi su mu već „goli kožni otoci“. Prikriva ih šiltericom iz prvog svjetskog rata.

Ja ne znam kako će izgledati moj život bez Kritičara, neće biti nimalo lagan. Viđam ga skoro redovno, a sad kad je ljetno vrijeme bit će to i češće od redovno, kao npr nedavno na stazi do Poloja, ja tamo, on vamo. Vidno željan da me izbjegne, šćućuren na biciklu, prođe bez milosti, ja okrenem pa za njim (ne mogu si pomoći), ali pas je samnom pa me usporava, a Kritičar odlazi u suton i ne osvrće se. Iza sebe ostavlja samo neizrecivu bol.

11 comments

Skip to comment form

  1. Nije se Abram trebao posuditi identitet . I dan danas bi palamudio o wah-wah pedali na oduševljenje poklonika. Žmukljar(i).

  2. Kerdić je sveo kritičara na pravu mjeru, postupkom ironičnog odmicanja od njegovog značaja u vlastitom životu. Pitanje glasi zašto je trpio u svojoj blizini tog fejkera?

  3. Ismijavanje bivšeg prijatelja pretvoreno je u žubor duhovitog čavrljanja s povećim komadima cinizma.

  4. Prljavi igraju prljavo.

  5. Šimaga je “s Kritičarem je ista životna generacija, a i pohađali su isti razred u gimnaziji, što ih ne opravdava za raznorazna sranja koja su počinili nekad, pa poslije nekad, pa sve i do danas.”

    Neobično zaključivanje.

  6. Kerdiću, sačekat će te na Poloju Ilija Sinatra i Abram.

  7. Udiš usmrad svi. I oni koji prolaze pored onih koji stoje. Smrad do smrada.

  8. Predzadnji pasus je razoran. Izrugivanje na rubu vrijeđanja. Bu te tužil Damire kao Ružica Bobovečka Stribora i Veljka.

  9. Priča o razlozima rastanka. Hladno, podjebantski, prilično vješto. Ali, krtica rije, rije dok po glavi ne dobije.

  10. Na stranu što je to sve skupa privatnja svinjarija. Dobro je napisano. To je najvažnije.

  11. Prijateljstva takvog tipa su totalno precijenjena. Zapravo, to su poznanstva.

Odgovori