Dogodilo se na današnji dan u Brodu: Poplava, navala na obuću, susret profesionalnih kazališta

Borovo1809. g. počela je padati kiša i nije prestajala tri dana. Došlo je do takve silovite poplave Save, da su Brođani brali kukuruz iz čamca. Te je godine i urod pšenice zakazao, jer su svi muškarci u vrijeme vršenja pšenice radili na brodskoj Tvrđavi i za to bili relativno dobro i plaćeni, međutim, nestalo je žitarica na tržištu i zvaladala je glad i pomor stanovništva od bolesti vezanih za neuhranjenost. Pomoć izvana nije mogla stići zarez, jer su putovi bili toliko blatni da kola nisu mogla prometovati, a Sava tako visoka da ni brodovi nisu plovili.

1951. g. u prodavaonici Borovo na glavnom gradskom trgu prodano je oko 500 pari obuće u jednom danu. U 1950. godini svakog se dana u prosjeku prodavalo oko 200 pari. Dnevna je prodaja bila popračena neviđenim gužvama i redovima jer je vladala velika nestašica obuće. Tih godina za mlijeko i neke druge prehrambene artikle, te za odjeću i obuću čekalo se po cijelu noć kako bi se ujutro doći na red za kupnju. Cijele obitelji izmjenjivale su se u čekajući u repovima.

1974. g. brod je bio svećano ukrašen panoima, plakatama i zastvama s amblemima svih kazališnih kuća čiji će dramski umjetnici sudjelovati na prvom Susretu profesionalnih kazališta Hrvatske, koji će trajati dva tjedna. Bila je zo sigurno najznačjnija kulturna manifestacija Brodu., a nakon Dubrovačkih ljetnih igara i najznačajnija kulturna manifestacija u Hrvatskoj. Više od 500 vrhunskih glumaca, režisera, scenografa, kostimografa i drugih kulturnih radnika, i dvadeset novinara koji su to pratili, govore o značenju ovog kulturnog događaja u kojem su, osim Brođana, uživali ljubitelji kazališta iz Požege, Gradiške, Đakova, Županje i Osijeka.

Izvor: Stribor Uzelac Schwendemann – Dogodilo se jednom u Brodu…

 

8 comments

Skip to comment form

  1. Umjesto profesionalaca prije rata, danas u Brod dolaze amateri. Zašto? onda su se o kulturi brinuli profesionalci, a danas amateri.

  2. Susrete je obilježio Bato Šiljeg. Napravite s njim intervju.

  3. Jel i 1809. godine bilo turizma i ondašnjeg babe?

  4. Glad je obilježila 1809,a posvemašnje nestašice 51.Kultura pak 74.Danas te pojave i ne uviđamo.

    Možemo biti mirni jer smo siti,opskrbljeni i nekulturni.A što nam više i treba.Navijeke zahvalni globalizaciji.

  5. Svi koji su na netu su globalizirani i siti, a tko nema za net, za pretpostaviti je da nema ni za jest, a to je više od šezdeset posto ljudi koje poznajem i koji nisu umreženi. Stvarna slika se razlikuje od naših predodžbi, činjeica da su djeca po školama gladna, a da penzioneri usred zime gase grijanje i gladuju jer nemaju novaca govori da se povijest ponavlja i obnavlja, i da je sve gore, a nekakva globalna sigurnost samo privid. Kako će generacije budućih penzića preživjeti sa 1400 kuna samo Bog zna, zato ovi na vlasti drpaju sve bješnje ne bi li se osigurali, i sve svoje, do smrti, i čine ustupke parazitima na štetu radnika i socijale. Kad će konačno javno objaviti tragične rezultate popisa stanovništva iz 2011.e, nigdje nema cjelovitog izvješća, možda je gore nego 1809.e.

  6. Rekoh kako te pojave danas ne uviđamo,a dakako da ih ima.PoSlavoniji i Baranji domaća djeca detaljno pretražuju pozicije izbjeglica,kada ih napuštaju, ne bi li pronašli nešto hrane.

    Crveni križ za domaću sirotinju ne mari puno,to im nije interesantno ,jer nije medijski popraćeno.A vlast i neće da se hvali sa domaćim siromaštvom.

  7. Eto vidiš. Kažu da je ministar Ostojić plakao kad je vidio patnju izbjegličke djece, vrijeme je da počnu plakati nad ovom domaćom što kažeš da pobiru ostatke iza izbjeglica.

  8. Ni plač majke božje evropskoj sirotinji više ne pomaže.A ni u Njemačku se više ne može samo tako ,tamo su drugi dobrodošliji.

    Došlo neko novo doba virtualci moji,valja nama s njime,ali kako ćemo i što ćemo ,ne znamo.A nikoga na vidiku da nas pripremi,obući,,,možemo mi puno toga,,,

Odgovori