Danas je veoma teško izaći i glasati po čistoj savjesti za jednog od dva preostala kandidata.

Godinama se pitam kakva je razlika između ove dvije opcije? Jedni su uspješno rasprodali banke, tvornice, trgovine u vrijeme kad se to nikako nije smjelo, stvarajući 200-tinjak bogatih obitelji. Bogatili su se tako što su jeftino kupovali tvrtke, radnicima nisu isplaćivali plaće, nisu plaćali porez državi ili nisu izmirili svoje obveze prema dobavljačima, zatvarajući te dužničke tvrtke , a onda na isti jmbg ili oib otvarali nekoliko novih tvrtki i ponovo pokretali isti posao.
Drugi su, opet, uspješno uhljebljivali svoje ljude, jer jednostavno nisu bili u stanju ništa promijeniti, a one koji su nešto znali brzo su otjerali ili ušutkali na neki način.

Rezultat njihovih „uspješnih“ poslova se mjeri s tim da nam odavno sve više ljudi bježi iz Hrvatske ostavljajući tako na Birou podjednak broj nezaposlenih, iako u Hrvatskoj sve manje ljudi živi i radi.

Iz tih razloga, već nekoliko zadnjih izbora glasam za treće opcije ( Laburisti, ORaH , sada Sinčić) , jer pun mi je kofer ove dvije opcije koje temeljito uništavaju sve ono što je bilo dobro .

Želim vidjeti promjenu u našoj svijesti i, konačno, neki pomak. Osjećam se u najmanju ruku ponosno, jer ove opcije na svakim slijedećim izborima imaju sve više glasača. Ali što s ovim izborima koji nam slijede?

Opet su nam ostale ponuđene samo dvije opcije. Pa za koga da glasam? Ostanem li kod kuće nisam ništa napravio, upišem li treću osobu ili poništim listić, opet će dobiti netko od ovih dvoje ponuđenih.

Već danima prolazim podvožnjakom s Budainke prema centru i gledam dva velika reklamna plakata s lijeve i desne strane ulice. Jedan uredan i čist , drugi išaran sramotnim natpisom.

Prvi dan sam pomislio da će netko to ispraviti , ili ukloniti, ali on eto stoji i stoji.

Pa ako već moram birati izabrat ću one koji su u ovom trenutku kulturniji i ne šaraju po tuđim plakatima. Koliko god to nisam želio, glasat ću za Josipovića .

N. Ć. (Podaci poznati redakciji)