Otta zabrinuto upozorava: U škole treba uvesti predmete koji bi djecu osposobili za svijet interneta

ask.fm

Znate li što je Ask.fm? Ne znate? Ako imate djecu – saznajte.

Naime, Ask.fm je najnoviji debilni proizvod interneta. Na toj stranici osoba otvori profil (ili se ulogira facebookovim profilom) i onda joj druge osobe postavljaju pitanja. A ona odgovara. Pa tako odgovara na pitanja:

Mišljenje o ….

Ocjena za ovu fotku …

Kurvoooo…

De glupa si…

Kolko si jadna… (da, ja znam da se piše koliko, ali oni ne znaju, a to im nije ni bitno)

De pogledaj se našto ličiš (opet – nisam ja nepismena)

Jesi vidjela na što liči ona….

I tako dalje. Uglavnom, strašno.

Vrijeđaju se, dijele slike koje su na facebooku zabranjene, tračaju jedni druge…užas.

Nedavno se u Zagorju tinejdžerica ubila. Navodno, zbog uvreda na tom istom Asku. Par dana poslije tog događaja o njemu sam razgovarala s kolegicom koja ime dijete te iste dobi pa sam ju pitala zašto ta nesretna djevojka nije obrisala taj prokleti račun, zašto je dozvolila da ju vrijeđaju, zašto to netko nije prijavio (ima opcija prijavi post). Rekla mi je da je ona prijavila kada su njeno dijete „razvlačili“ na računu jedne školske „prijateljice“. Ništa se nije dogodilo. Nitko nije reagirao, svi postovi su ostavljeni.

Neću reći da je internet kriv za svo zlo. Nije. Krivi su roditelji koji ne znaju kako im djeca provode vrijeme na tom istom internetu. Neću reći ni da se meni, odnosno mojoj djeci, to ne može dogoditi. Onaj tko to može sa sigurnošću tvrditi gadno se zavarava.

Dok se mi koljemo oko toga treba li se homoseksualna zajednica zvati brak ili mrak i treba li nam Zdravstveni odgoj u školama, naša djeca se kupaju u tom strašnom mulju. Umjesto da se ovaj narod, konačno, počne brinuti o pravim stvarima i boriti se za njih, pa da se, između ostaloga, u škole uvedu predmeti koji bi djecu osposobili za svijet interneta, jer on će, s vremenom, zauzimati sve veće i veće mjesto u našim životima, naša djeca u školama uče jednake predmete i gotovo, na jednak način, kao što smo učili mi, prije dvadeset i više godina, kada internet gotovo da nije ni postojao.

Pa je tako strašno bitno da u metar kvadratni znaju površinu Azerbejdžana, ali je potpuno nebitno i nepotrebno da znaju kome se obratiti kada ih netko na internetu, pred milijunskim auditorijem, naziva ružnom i glupom kurvom/idiotom, usput dijeleći njihove fotke bez njihova odobrenja.

Živjela Hrvatska!

25 comments

Skip to comment form

    • Lara on 03.07.2013 at 07:07

    Ne uči se na isti način kao i prije dvadeset godina, uči se na način koji je uspostavljen još u Srednjem vijeku, ex cathedra.

    • on 03.07.2013 at 08:37

    Ako se to događa na Internetu, znaj da je to samo prenešeno iz stvarnog života.

  1. Naravno da je preneseno iz stvarnog života, ali, konkretno taj Ask radi na principu anonimnosti (pitanja, ali i u uvrede ostavljanju anonimno). Možeš misliti kako to izgleda.

  2. Informatika se kao izborni predmet dobiva u 5.razredu OŠ.E sad je drugi par rukava organizacija nastave iz istoga.Po meni bi ih trebala osposobiti za jedan adekvatan rad na računalu a i na internetu također.A na nama roditeljima je da uvijek znamo koliko internet koriste a koliko zloupotrebljavaju odnosno koliko ih zloubotrebljavaju.Škola da ali ne kao zamjena osnove brige o djetetu.Recimo moj sin je naravno na sve moguće načine blokirao svoj profil i informacije do kojih bih ja mogla doći ali zato to nisu učinili njegovi prijatelji (osobito cure,namjerno,slučajno,ne znam) tako da….Sve je stvar dobre informiranosti i primjene znanja to je neosporno.Pa i sam slogan “zemlja znanja” govori o tome ali je pitanje na koji način i da li uopće provodimo to u praksi.

    • Siga on 03.07.2013 at 09:31

    Nasilništvo kao neprihvatljiv oblik ponašanja u obliku interaktivne nastave trebalo bi u vidu posebnog predmeta uvesti u škole. Nije dovoljno samo istaknuti na zid ploču “Ovo je mjest nulte tolerancije na nasilje”. Malim nasilnicima i grubijanima treba u startu oštrom reakcijom oduzeti prednost koju imaju nad nenasilnom djecom. I staviti ih nekim igrokazom u poziciju žrtve, nek osjete kako se osjećaju oni koje maltretiraju. Djevojčice znaju biti posebno perfidne u oblicima ponižavanja i omalovažavanja i mučenja neke koja im se zbog nečeg zamjerila. Mogu misliti koje su to traume za nenasilnu i dobro odgojenu mladu osobu. Školski psiholozi bi mogli u tom smislu puno napraviti.
    A na internetu uvesti kaznu za svaki “debilni proizvod interneta” na kojem se vrijeđa, ponižava ili iskorištava dijete ili adolescent.
    I postaviti u škole sandučiće u koje maltretirana djeca mogu ubaciti svoju priču.
    Mislim da su autoritet, poštovanje i osobni primjer početak i kraj odgoja.
    Kao nekad 😉

    • on 03.07.2013 at 10:00

    E-mail, newsgrupe, chat – osnovni internet servisi mogu postati “debilni proizvod interneta” ako se zloupotrebe. Takva je jednostavno priroda Interneta i internetskih usluga: interaktivna, često anonimna ili se lako pretvori u anonimnu.

    Ne bih petljao problem Interneta u ovu temu iako je on kako netko reče posebno “pogodan”. Moja iskustva govore da je problem u nastavnicima, pedagozima i ravnateljima. Naime, znam za slučaj kada je majka jedne djevojčice maltretirala gotovo cijeli razred (od toga da je tjerala drugu djecu da njenoj kćeri nose torbu pa do još puno gorih stvari) i kada su ravnatelj i razrednica bili upozoreni na taj problem, nisu napravili ništa jer su privatno bili vezani za tu gospođu. U jednom sličnom slučaju, nisu reagirali jer je problematično dijete bilo dijete visoko obrazovanih (čitaj doktora) roditelja pa ono sigurno nije ništa loše napravilo. Dakle Siga, priča sa sandučićima možda i neće pomoći.

    Možda još gore od Interneta je „mobiranje“ preko SMS-ova, jer djeca rado dijele s kolegama svoj broj tako da ga brzo saznaju svi u razredu, a i šire.
    Stvar je u prvenstveno u oblikovanju mladih ljudi, a ono se većinom provodi kopiranjem ponašanja odraslih. Skuži li dijete da se oportunizma nećete zamjeriti svom šefu, da ste poltron i beskičmenjak, vrlo će brzo preuzeti takvo ponašanje kao normalno. Sluša li stalno vaša negodovanja radi politike, posla, društva, a ne vidi da išta poduzimate, i sam će postati inertni zlovoljni cinik. Onda mu samo daj medij poput Interneta pa ćeš vidjeti zla.

    • on 03.07.2013 at 10:14

    Da preformuliram zadnju misao. Djeca najbrže i najbolje uče gledajući druge (nas) što rade i kopirajući ponašanje. Vide li da puno “seremo”, a malo delamo, povjerovat će kako je to “way to go”.

  3. Hm, anonimno postavljanje pitanja, iznošenje nategnutih “činjenica” i vrijeđanje?
    Zašto zabraniti?
    Pa ne vidim razliku između ask.fm-a i ovoga ili bilo kojega drugog portala i komentatora? 🙂

    • on 04.07.2013 at 09:43

    Jel to iz Petra progovar provjereni demokrat? Dobio sam dojam da bi nešto zabranjivao 🙂

  4. Evo predlažem raspravu:kako svako od nas zamišlja kakav bi odgovor sustava trebao biti?Znači evo SveMirko vi možete reći kako biste vi razriješili Gordijev čvor u ovim vašim neslavnim i nelijepim primjerima.A ostali neka kažu tj.napišu neka svoja viđenja.
    Samo nemojte neka agresivna rješenja tipa “zatući visoko obrazovane roditelje jer zlo nikad ne spava” ili neka drastična rješenja tipa “želim da uđe u Ustav kako broj visoko obrazovanih mora biti ili ograničen ili da uopće ne postoje”.Znači neka normalna konkretna rješenja koja bi trebala uvesti u slučajevima maltretiranja djece od strane djece,nastavnika,ravnatelja,druge djece i sl.Znači,kakve mjere bi bile najpogodnije u takvim slučajevima?

        • on 04.07.2013 at 15:13

        Sori, ali mislim da kovanice poput Cyberbullyinga samo zamagljuju stvari. Netko mora imati zlo već u sebi da bi ga Internet izvukao na površinu i možda čak (priznajem) multiplicirao. Ali neće se izliječiti tako da mijenjaš ili ukidaš Internet, nego da se to sjeme zla ukloni iz čovjeka.

        Nećemo ukinuti ni nogomet jer se tamo skuplja najviše huligana. Prvo problem treba prepoznati. Mislim da je problem duboko u nama. Već sam napisao dovoljno o tome.

        Zlo neće nestati ako ukineš sredstvo kojim se širi. Naći će novo.

    • on 04.07.2013 at 13:52

    Možda se nismo razumjeli. Ne znam 100% kakva su pravila, niti znam kakva bi trebala biti i ne mogu reći kako bi sustav trebao reagirati jer u mojem primjeru to nema veze sa sustavom, već s ljudima. Što je najgore, iz iskustva znam kako spomenuta nastavnica i ravnatelj nisu ni blizu najgorima koji obnašaju takve funkcije. Sve mjere koje netko donese, netko drugi treba provesti. Tu dolazimo do problema koji nije samo hrvatski, nego se vuče još iz Juge: zakoni i mjere, koliko god dobri (ili loši) bili ne provode se.

    Neki kažu da je to do balkanskog mentaliteta. U Njemačkoj, brat tuži brata susjeda jer loži roštilj a njemu ide dim. I brat mu dobije po repu. Kod nas su takvi ljudi prikazani kao nakaze, ali onda kada progledaš kroz prste bratu, susjedu, dobrom prijatelju, dođeš i do poznanika ili totalno nepoznatog čovjeka i sustav se raspline. Jedini recept koji ja vidim (jer nećemo nikada postati Šveđani) je „rodi se negdje drugdje ako možeš“ (i ako ti ovaj naš javašluk uopće smeta).

    Očito Hrvatska nije jedinstvena već se „sastoji“ od najmanje dva tipa ljudi: balkanaca ili južnjaka ili mediteranaca koji ne drže do stege i nekog odrješitog rješavanja problema i sjevernjaka koji bi htjeli sve strpati u neke ladice i uvesti strogi red i disciplinu.

    Primjer 2:
    Četvorica huligana iz “dobrih i poznatih familija” su mlatili klinca kojemu je tata bio policajac (visoki). Ravnatelj nije imao baš volju nešto poduzeti, ali kad je policajac pritisnuo, dvojica iz lošije stojećih od tih 4 dobrostojeće familije su istjerani iz škole, ali su druga dvojica (iz jako uglednih familija) ostali. Nema veze sa sustavom, već samo i isključivo s pojedincima: pokvareni ravnatelj, uporni policajac (da je dijete bilo od stolara ili inženjera ravnatelj ne bi poduzeo ništa) i pokvareni roditelji. Sad kad bi trebalo izmisliti neke mjere, ne znam kakve bi tu trebale biti nego krajnje radikalne i drastične, ali bi došli drugi ali isti ljudi na mjesta “smaknutih”.

  5. U praksi ,vi kao oštećeni roditelj ili nezadovoljno roditelj možete cijelu stvar prijaviti nadležnom CZSS (to isto može napraviti škola).CZSS izlazi na teren i utvrđuje činjenično stanje te izriče neku mjeru (ukoliko se radi o kaznenom djelu i prijavi policije tipa sitne krađe,uništavanje tuđe imovine i sl,sud izriče mjeru).To je najčešće nekakv oblik nadzora sporne obitelji.Mjere nadzora po novome ne mogu trakati do vijeka a prije su mogle.sada one traju do 2god kada se mejra ili ukida ili se izriče nova.Nadzor se sastoji od posjeta te telefonskog kontaktiranja roditelja i djeteta.Svaki mjesec osoba kojoj je dodijeljen nadzor o svojim zapažanjima izvješćuje nadležni CZSS koji onda dalje planira postupke.Eto tako vam to otpr.izgleda u praksi,naravno ukratko i vrlo simplificirano.Ukoliko se rad npr.i o nasilju osoba nastoji kroz poučne razgovore zapravo objasniti djetetu i roditeljima o nepotrebnsoti,štetnosti i sl.Vrlo rijetko na žalost se dogodi da se obitelj ozbiljno uhvati u koštac s problemom ,eventualno će dijete odvessti psihologu ili dj.pshijatru koji je jedan jedini u županiji sve do Osijeka ukoliko se radi o ozbiljnijem problemu.I to je sve.neki će vas saslušati,otklimati glavom,situacija će se malo smiriti ,tj.primiriti i to je to.Druga krajnost su roditelji koji uopće ne žele surađivati.Sve skupa je najčešće beznadežno mada ne uvijek (obično obitelji koje dobro funkcioniraju i dijete koje u svojoj naravi nije loše ,uglavnom problem riješe).

      • on 05.07.2013 at 10:19

      Prije bih rekao kako je sve navedeno tako – u teoriji. U praksi je i spomenuti policijski dužnosnik znao sve ove korake, ali na kraju dijete ipak ostaje s nastavnikom, ravnateljem i školskim kolegama koji će se svetiti zbog poduzetih koraka. Dolazi do toga da birate od kojeg stresa zaštiti dijete: stresa od bulinga ili stresa od promjene sredine, prijatelja, ustaljenih navika. Ili mislite kako je u redu izmjestiti malteretirano dijete kako više ne bi bilo maltretirano? Vidim, poznajete tematiku, ali nekako suhoparno, birokratski. Bez uvrede.

  6. A što se tiče škole iskreno nisam sigurna kako hijerarhijski idu mjere.zadnja je uglavnom izbacivanje iz škole tj premještaj u drugu školu.Mislim da škola nema ovlasti za bilo što drugo,osim prijaviti policiji i CZSS što škole rade.znate velika većina prijava upravo dolazi iz škola.

    • Siga on 04.07.2013 at 20:20

    Ne mogu vjerovati koliko su ljudi skloni eksponiranju i izlaganju privatnih stvari na internetu. Unbelievable! Bez imalo muke možeš ući u nečiji dom, razgledati fotografije, saznati šta voli ili ne voli, s kim se druži, gdje radi, kako tulumari…?!

    Osnovno je ozbiljno upozoriti dijete da njegova intima izlaganjem na internetu postaje javna stvar i da “SVE ŠTO OBJAVIŠ MOŽE SE UPOTRIJEBITI PROTIV TEBE!”

    Kao što učimo djecu da nipošto ne ulaze strancima u kola, tako ih trebamo učiti da se nipošto neograničeno ne izlažu na internetu. I da je nemati facebook cool.

  7. Molim vas, nastavite raspravu, odlična je. Ja se, s prijedlozima, javim za vikend.

  8. SveMirko,ovdje morate napraviti razliku izmedju maltretiranog djeteta i onog koji maltretira ( žrtva vrs. nasilnik ).Sustav poznajem prilično dobro i on se u praksi itekako provodi (možete provjeriti koliko ima izrečenih mjera nadzora i i drugih mjera u nadležnom CZSS).A što se tiče djeteta ,pa za početak djeca ostaju u školi,normalno da ostaju,mislim ne znam kako ste zamislili da ih se izmjesti iz škole.Ne znam možda vas nisam dobro shvatila,ali nije mi jasno zašto bi dijete moralo mijenjati školu,nastavnike,ravnatelja.Eventualno se nasilnik premješta u drugu školu ali ukoliko su prethodno izrečene sve mjere u hijerarhiji i ukoliko je djelo takvo da zahtjeva takvu mjeru.djeca koja su žrtve ostaju u školi,no drugi par je rukova što su vrlo često da ne kažem redovito poljuljani medjuljudski odnosi na relaciji roditelj-škola pri tome mislim na nastavnike i ravnatelje,pa da onda sve skupa bude neizdrživo i da onda zbog toga dijete mijenja školu.Nikada se nije dogodilo da je roditelj rekao e u školi su stvarno odlično odradili posao,najčešće su roditelji jako nezadovoljni mjerama koje poduzima škola,vrlo često sve skupa eskalira do verbalnog uglavnom sukoba,i kada se i situacija smiri ostaje gorak okus koji se ne da tako lako isprati.Nisu zadovoljni jer im je dijete ostalo u školi ali ne žele ga ni premještati i zpravo zapadate u jedan ćorsokak iz kojeg nema izlaza.Roditelji zapravo imaju problem,ne znaju ga riješiti,a škola ima dojam da je poduzela dosta toga ili sve a da i dalje isto tako imaju problem.Ja uopće nisam govorila o mjenjanju škole,ali u vašem slučaju očito niste iscrpili sve zakonske mogućnosti, ne znam.Moram priznati da nisam baš u cjelosti razumjela post odnosno što ste htjeli reći osim što ste me optužili da sam suhoparni birokrat.Naravno kao roditelj predpostavljam da očekujete i emotivni angažman ili ne znam ,sve drugo samo ne suhoparnu birokraciju ali vremenom u radu sa “problematičnim”oguglate neminovno na neke stvari koje vas više ne uzbuđuju.znate ja svoj posao ostavljam na poslu,ne nosim ga kući i ako sam zbog toga suhoparni birokrat pa moram reći da ću to biti i dalje.znate ni službenica u banci ne plače jer njen klijent ima ovrhu na stan ili ne može platiti kredit u “švicarcima”.

    • on 05.07.2013 at 13:41

    Optužba je malo preteška riječ. Ne bih nikoga optuživao, ali sada ste sami izvrsno poentirali. Na ugroženom djetetu se sve lomi u svakom slučaju.

    “Nisu zadovoljni jer im je dijete ostalo u školi ali ne žele ga ni premještati i zapravo zapadate u jedan ćorsokak iz kojeg nema izlaza. Roditelji zapravo imaju problem, ne znaju ga riješiti, a škola ima dojam da je poduzela dosta toga ili sve a da i dalje isto tako imaju problem.”

    Tu je rečeno sve. U prethodnim upisima ste samo suhoparno navodili korake kao da će oni zaista riješiti problem. Zato sam ono napisao o birokratskom pristupu.

  9. Pa ja zato i pitam.evo kako biste vi riješili tu situaciju nezadovoljan roditelj-nezadovoljni djelatnici u školi-nesretno dijete?

    • on 05.07.2013 at 14:46

    Mali komentar na ovu temu. Problem po mom mišljenju nisu djeca nego roditelj. Uz samo malo poznavanja osove rada na računalo lako je kontrolirati šta djeca rade na netu i koje stranice posječuju. Osobno redovno pregledam temp,tempori, povijest pretraživanja i ostala mjesta gdje ostaju tragovi rada na netu. Naravno ako netko već dozvoli malodobnom djetetu da ima svoj fejs ili druge mreže trebao bi na neki način uspostavit kontrolu istog. I kad ustanovi da njegovo djete vređa nekog ili ga vrijeđa netko jednostavno obavi edukaciju sa njim. Kriva nam je škola, država, i uvijek netko drugi samo mi roditelji nismo. Mogu krivit policiju ako kafić radi i po 4 sata duže od radnog vremena, mogu krivit konobara ako toći alkohol maloljetniku ili drugoj pijanoj osobi u kafiće ali tko je kriv ako je maloljetnik u kafiću poslije recimo 24.00 a ne kod kuće.

    • on 05.07.2013 at 15:13

    Škola ne odgaja djecu nego roditelji. Ovakvo ponašanje djece koja nekom pišu da je kurva ili druge uvrede nije stvar školskog i općeg znanja nego odgoja. 90% današnje djece ne zna da postoji rijeć dobro jutro,dobar dan , dobro veće.

  10. Vlatko,moram se složiti.ali je činejnica da roditelji gotovo nikada neće reći mi smo zakazali,mi smo krivi,mi smo dozvolili to i to a nismo smjeli.To su ekstremno rijetke situacije.roditelj vam obično odmah počne bacati floskule o neučinkovitosti sustava,škole,države,policije,CZSS,svi su grozni,neškolovani,neljubazni….itd….itd.Ukoliko roditelj prizna svoju “grešku” u odgoju najčešće se problem riješi ,doduše najčešće se radi o nekom manjem i zapravo bezazlenom problemu.Vrlo rijetko će te naići na roditelja koji će recimo doći u školu i reći razredniku ili razrednici da ima problem kojeg ne može riješiti.To vam najčešće bude jedan frenetični ulet sa galamom ,povicima,prijetnjama,i već u startu dijalog počinje neadekvatno i dalje se tako nastavlja.U razredu mog djeteta samo sam znala čuti jednu mamu koja bi na zajedničkim rod.sastancima rekla kako njeno njeno dijete kad uči ima dobre ocjene ali kad ne uči nema.Ostali se uglavnom sablažnjavaju govoreći kako kod kuće to ni izdaleka nije tako,kako dijete samo uči,radi,ma sve idila ali da se ne može naći sa nastavnikom na istoj valnoj duljini.Sjećam se dobro,IV razred OŠ,početak godine ,djeca su dobila novog profesora iz engleskog jezika.Čovjek ruku na srce ima odlične reference i zavidno iskustvo.Prvi roditeljski,prvi tjedan nastave,ustaje jedna mama koja iznosi stav većine (mene nije niko ništa pitao jer sam ja tada bila nova mama u razredu,pa valjda nisu imali potrebu da me nešto pitaju) s riječima,parafraziram.mi smo se dogovorili (ko to mi?zapitah se ja) da taj i taj ne može predavati našoj djeci engleski jer je on jako nezgodan a i lud (tu ja pomislih,vidi,vidi u razedu imamo i vrle psihoanalitičare).Na to će učiteljica kako to nije istina,kako je jako teška situacija sa nastavnicima engleskog i da su dotičnog gospodina jedva dobili jer je on zapravo već za mirovinu.Ne,ne i ne dalje će većinska mama,on vam je totalno lud.(pazite čovjek nije održao niti jedan sat engelskog našem razredu ,niti jedan).kada ju je učiteljica pitala da odakle njoj to da je profesor tako u najmanju ruku neprilagođen ,znate šta je rekla:sve smo mi čuli od prijašnjih generacija iz gimnazije (jer je čovjek valjda u mladosti predavao u Gimnaziji),i tada se okrenula svima u razredu i rekla kako će samo nekoliko djece 2ili 3 imati 5 iz engelskog ako on bude predavao (a šta bi trebao podijeliti svima 5ce,pa po svim zakonima u jednom razredu se ne može dogoditi da su sva djeca tako genijalna i apsolutna nadarena za strani jezik do te mjere da zavređuju ocjenu odličan).Iskreno,ja sam ostala bez teksta,takva samouvjerenost jedne majke moram priznati da me je oborila s nogu,takav teatralan nastup osobe koja zapravo o školi i školstvu nema pojma.Naravno jedan dio je odobravao tu priču i podržavao ju (očito većina),nas nekoliko smo pokušavali smiriti situaciju s riječima da škola tj.nastava zapravo nije praktički niti počela,treći dio je sve promatrao malo je reći u čudu.Naravno valjda vam ne trebam reći da se trend navedene većinske mame nastavio i dalje kroz razrede.Niko od nastavnika nije valjao ,niti bio adekvatno obrazovan a ispaštalo je njeno dijete.vremenom je i to dijete postalo dežurno njurgalo i partibrejker u razredu.u starijim razredima vrlo kurčevita i prijeteći nastrojena prema nastavničkom osoblju.Definitivno neomiljena i među djecom i među nastavnicima.i sad koji je zaključak ,vrlo kurčevit stav majke napravio je od dijeteta stvarno žrtvu iako to u stvarnosti nije bilo tako.zapravo se radilo o osobi koja je stalnim stvaranjem konflikta i napete atmosfere pokušala “izboriti za svoje dijete i njegove ocjene”.Sad će neki reći da tako treba,pa zaboga moramo se boriti za svoju jdecu.naravno da moramo,naravno da ih moramo zaštiti ali samo onda kad im prijeti realna opasnost.Morate biti tako vješt roditelj koji će znati prepoznati kvalitete svog djeteta ali i slabe karike njegovog mladog lanca u razvoju.Morate znati njegove karakterne mane što je zapravo vrlo teško jer smo mi svi djeca svojih roditelja a u vlastitoj djeci uvijek možemo i moramo vidjeti dio sebe.Ne možemo kao roditelji nedovoljan rad ili angažman djeteta ili nedostatak talenta opravdavati lošim sustavom,lošim školstvom (koje neosporno ima svojih mana).Ja sam se u OŠ panično bojala “kozlića”i nema te sile koja bi me natjerala da ga preskočim,a to je vještina koja se ocjenjuje.I u redu,ne smatram da je nastavnik tjelesnog bio konj zbog loše ocjene.U današnje vrijeme bi tata ili mama vjerojatno otrčali u školu i nahebali se familije profesoru samo tako.S godinama smo strahovito kao populacija izgubili kompas i mjeru toelrancije a cijena toga je iznimno pogubna za naše potomstvo.

Odgovori