Otta von Grunt: Želite li živjeti? Onda imate problem.

Bolesnik

Kaže mi Veljko da su se mnogi raspitivali za mene i moje tekstove. Gdje sam? Zašto više ne pišem?

Prije svega, zahvaljujem svim čitateljima mojih škrabarija, posebno onima koji su se raspitivali za mene  sa istinskim zanimanjem i dobrim namjerama.

Na žalost, zatekla nas je bolest. Mjesecima se borimo za život člana obitelji. Na kraju krajeva, bolest koja nas je zatekla nije neizlječiva, nije čak ni teška za dijagnosticiranje. Ali je ipak bilo potrebno nekoliko godina u kojima su se simptomi gomilali, osoba evidentno „propadala“, obilazila liječnike od vrata do vrata i nitko nije napravio ništa. Da na kraju obitelj nije reagirala, umrla bi.

Zašto?

Jesu li naši liječnici nesposobni? Nedovoljno educirani? Nedovoljno motivirani? U čemu je problem?

Pisala sam o strašnim iskustvima s brodskim liječnicima, a sada, na žalost, imam i svoju priču.

Na odjelu gdje su najteži pacijenti, glavna sestra s njima razgovara, što bi se u narodu reklo „kao sa stokom“. Liječnice se igraju. Doslovno. Bez obzira što unaprijed ne znaju što je pacijentu, one pacijenta drže na odjelu, bez lijekova (čak i infuzije), ponavljaju pretrage koje su već napravljene pa da kompletne nalaze pošalju na konzultaciju u Zagreb. Glavna doktorica na tom istom odjelu izjavi da je naša bolnica slijepo crijevo i da bi ona pacijente slala u Zagreb, a na našu molbu da pacijenta prebace u Zagreb s nama ne želi ni razgovarati.

Sami smo dogovorili prebacivanje u Zagreb. Pacijent je dobio preko 50 boca infuzije (rekli su nam „za čišćenje organizma“) dok u brodskoj bolnici nije dobio niti jednu. Da nije bilo te infuzije, u  roku maksimalno 10tak dana (prema riječima liječnika) pacijent bi preminuo od sepse. Tih 10tak dana u brodskoj bolnici su planirali provesti čekajući nalaz, za koji se doktorica zadužena za slučaj, prije samog vađenja nalaza, izjasnila da će kada ga dobiju konzultirati bolnicu u Zagrebu jer ni s tim nalazom neće znati u čemu je problem.

Najstrašniji dio priče je činjenica da bi sepsa koja je prijetila organizmu bila uzrokovana bolešću organa za koji su oni utvrdili da nije potrebno liječiti.

Boraveći svaki dan u bolnicama, naslušala sam se strašnih i još strašnijih priča. Ono što me zanima je kako ti ljudi spavaju? Kako se svaki dan pogledaju u ogledalo? Kako, za Boga miloga, imaju obraza obitelji pacijenta pogledati u oči? Ne boje li se osvete, karme? Ne znaju li da se kolo sreće okreće dok se oni češkaju po džepovima ne želeći ni početi liječenje pacijenta dok se obitelj „ne isprsi“?

Jadni su bili ovi mjeseci. Prepuni očaja i osjećaja bespomoćnosti. A imali smo novca i mogućnosti, pa i nešto znanja za traženje drugog mišljenja i liječenje u drugom gradu. Bezbroj puta mi je u tim trenucima prolazilo kroz glavu što je sa svim onim jadnim ljudima koji nemaju ni znanja (pa se pouzdaju u (ne)znanje liječnika kojem su prepušteni), a ni mogućnosti za to isto?

Imaju li oni uopće šansu za normalno liječenje u našoj bolnici ili se samo trebaju moliti Bogu da ih „dopadne“ normalan liječnik?

 

Naša bitka još nije gotova. Nadam se da ćemo ju uspješno privesti kraju kroz još neko vrijeme.

Do tada će završiti i zimski san našeg Gradskog vijeća pa ću, sigurna sam, ponovno imati o čemu pisati. Iako, kako sam rekla nakon izbora, nemam volje objašnjavati greške vladajućih narodu koji je te iste izabrao. A opet, s druge strane, netko se mora i žaliti, zar ne?

 

 

11 comments

Skip to comment form

  1. Vjerujem Otti, vjerujem njenoj strašnoj priči. Ovih dana čuo sam dvije slične od prijatelja čije su žene oboljele od karcionoma. Rak im napreduje iz minute u minutu, a s terapijom se odugovlači, liječnici idu na godišnji, gubi se dragocijeno vrijeme, liječi se po općem protokolu…

  2. Upravo sam shvatila kako sam napisala post duži od ovog teksta.trebalo mi je 5minuta za brisanje.iskreno,shvatila sam kako to niko ne bi ni ovako ni onako pročitao.Suosjećam draga Otta,nadam se kako će borba biti pozitivno okončana.Samo ću reći kako resor zdrastva postaje potpuno socijalno neosjetljiv i ako ste pročitali novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji je stupio tiho na snagu 01.07.ove godine vidjećete kako se daje prostora privatnome a za državno ostaje minimum i ispod razine mizerije.zdravo seljački ili stočno rečeno ko ima para imaće odličnu uslugu a ko nema biće osuđen na državnu mizeriju.

  3. Pacijenti mogu zaštitu svojih prava tražiti preko HUZPPP http://www.pravapacijenata.hr/ . Problem je što karakterne mane liječnika-nehumanost, nezainteresiranost, površnost, cinizam, arogancija i dr. nisu dokazive i kažnjive. Kad nehumanom doktoru kažeš istinu – “ti si arogantni i samo za pare zainteresirani idiot”, na sudu završiš ti, a ne on. Dovoljno je pogledati film Ljudožder vegetarijnac da se vidi kako sustav funkcionira. A i pacjenti su spremni podilaziti doktorima, pa su djelomično i sami krivi za svoj poodređeni položaj.

    • on 27.08.2013 at 13:23

    Izgleda da idemo prema američkom modelu opisanom u Sicku. Šteta. Zbog pohlepe pojedinaca ćemo svi nastradati. Umjesto da društvo unaprijeđujemo mi uporno idemo unazad. Tužno.

    Dr.Finka – zašto s skeptična? Ako imaš zanimljiva iskustva iz ovog područja, naravno da bi nas to zanimalo. Koga to ne zanima? Pa radi se o najdragocjenijem. Mada, ja se moram ponovo ograditi, ja sam imao vrlo pozitivna iskustva s našim liječnicima. Valjda sam imao sreće, ali i nikada nisam tražio poznate i neke prekoredne intervencije. Doduše, nije se radilo baš o životu i smrti kao kod Otte.

    Znam da će zvučati glupo i naivno, ali molio bih sve koji pišu o ovoj tematici da u svojim tekstovima zamole liječnike za humano ponašanje.

  4. Generalizirati i apostrofirati sve liječnike kao nehumane je prije svega krajnje paušalno.To je isto kao da ja kažem kako su svi inžinjeri šupci (jer s njima baš nisam imala najbolja iskustva ) a političari kurviši jer živimo u ovako usranoj zemlji u kojoj svake 4godine imamo priliku izaći na parlamentarne a bogami i na lokalne izbore.Činjenica je kako smo se kao narod navikli da nam je zdravstvo dostupno sa svim mogućim i nemogućim.Sada je neko odjednom odlučio da tako više ne može biti,nastupio je kolaps i sad se moramo naučiti živjeti po novom sistemu.Sada će vam bolnička skrb biti dostupna samo iznimno ,od 01.09.sve svoje zdravstvene probleme ćete (a i ja zajedno s vama ) rješavati kod obiteljskog liječnika.Iznimno i uz višestruke provjere biti ćemo upućeni u bolnicu.To drugim riječima znači:nema više nadrkanih doktora na odjelu;u miru i nirvana okruženju vašeg obiteljskog liječnika 90% vaših zdravstvenih tegoba i problema biti će rješeno.To je dobro jer vas vaš liječnik PZZ najbolje poznaje,on zna kako dišete ,kako razmišljate i za vas u konačnici dobiva glavarinu od HZZO.pitanje je kako će neki od vas reagirati kada dodju u ambulantu obiteljskog doktora i kažu mogu li dobiti uputnicu za to i to a doktor koji je do sada bio izuzetno susretljiv kaže nou,žao mi je.Neko će biti ljut,neko bijesan na rubu incidenta a neko će reći odlično,nema više bolnice i nepotrebnog nahodavanja,sad sve rješavam kod svog dragog obiteljskog doktora.Sve je stvar kako prihvatite promjene.Od 01.09.okrećemo jednu potpuno novu stranicu ,uhodavanje i prohodavanje će biti obostrano bolno ali je neminovno.Ovakvih priča kao Ottinih će biti sve manje i manje i ja vas uvjeravam da ćemo za godinu dana imati potpuno drugačija iskustva.

    • on 27.08.2013 at 14:24

    Ovo su zanimljive vijesti. Mada pratim informativne emisije, nigdje to nisam ovako fino i sažeto saznao kao od vas DrFinka. Zahvaljujem.

    Mislim da će to biti dobro, posebno jer sam jako zadovoljan sa svojim obiteljskim liječnikom. Nadam se da neće dolaziti do apsurda da za teške stvari čovjek ne može dobiti uputnicu.

    Volio bih da netko u obliku nekog teksta naglasi i pojasni nužnost opremljenosti obiteljskog liječnika i škoovanosti, osposobljenosti sestre. Koliko sad vidim, što je sestra sposobnija i ordinacija opremljenija, to se više kvalitetnih usluga može dobiti “kraj kuće” što je fenomenalno. Rado bih odstranjivanje bradavica, neke manje zahvate i slično obavljao u komotnoj ambulanti među svojim susjedima nego u nekoj otuđenoj bolnici gdje je svima svega preko glave.

  5. Znači li to puno više posla za obiteljskog doktora? Pa već sad su preopterećeni i pucaju po šavovima, odrađujau pacjente kao na traci, što li pacijente tek čeka? Pričalo se da će se pri obiteljskim ambulantama opće medicine vršiti laboratorijske pretrage, ne znam da li je to zaživilo. Radno vrijeme ordinacija trebalo bi biti 40 sati tjedno. Mislim da doktori rade u svojim ordinacijama maksimalno 5 sati dnevno, ako i toliko, ostalo prepuštaju sestri ili ih jednostavno nema. Profesionalnost, mar, red i disciplina ustuknuli su pred nebrigom za zdravlje pacijenata i utrkom za novcem. Lijekovi generički, bolovanja i rehabilitacija po toplicama i lječilištima samo za odabrane, odgovor na sva pitanja u vezi zdravlja uvijek isti:”To vam je u skladu s vašim godinama.” ili još bolji:”Tješite se, boli i mene!” Na žalost, dobar i human liječnik , koji poštuje sve svoje pacijente, sve više je izuzetak, a sve manje pravilo. Za osiromašene građane još jedna zakonodavna pljuska.

  6. Većina nas je imala sličan problem s liječnicima. Mene najviše brine postupak nekih liječnika opće prakse, koji znatno pogoršavaju stanje pacijenata, usuđujući se paušalno dijagnosticirati i liječiti.

  7. E pa poštovani clock ,onda ćete vi imati ozbiljan problem.Svaka uputnica prema Bolnici za bilo što nosi kaznene bodove za liječnika PZZ (a ako znamo kako je skoro 90% liječnika PZZ u koncesiji ili stočno rečeno “privatnici” kazneni bod =manje penezi).Doduše sada ćete moći ušetati na objedinjeni hitni bolnički prijem koji u našoj bolnici još nije zaživio jer objekt tehnički nije preuzet a nije kupljena niti oprema jer nisu odobrena decentralizirana sredstva.Oni koji su voljeli ići u Bolnicu kao u šoping centar moraće se pod hitno riješiti te navade jer to više neće biti moguće.Hoće li se događati apsurdi?ne znam,ovisi što vaš liječnik PZZ bude smatrao za teško,hitno.Obzirom “Dražene” da ste vi zadovoljni svojim obiteljskim doturom vjerojatno se radi o stabilnoj osobi koja će znati pravodobno procjeniti.Mislim ruku na srce veliki će pritisak biti na obiteljsku medicinu posebno na one liječnike koji su se uljuljkali u ispisivanje recepata i uputnica.S jeden strane za vratom će im dahtati kontrolori HZZOa (ljudi koji za 12000kuna mjesečno izlistavaju papire i donose velike zaključke ko je mogao uštedjeti na nečemu ili ko je od liječnika postupio “krivo” u fakturi ne u liječenju to njih ne zanima) koji će im pucati kazanene bodove za bolničke uputnice.S druge strane dahatati će pacijenti koji će htjeti i ovo i ono jer su tako navikli (znate baka koja je navikla otići svakih 6mjeseci svom kardiologu teško će se miriti sa činjenicom kako to više ne može ili recimo poslije operacije ćete moći ići na max.3 kontrole i amen e sad nekome će to biti dovoljno a neko će se osjetiti ugrožen i zakinut).

    1. DrFinka … pratim dogđaje i znam nova pravila, govorila sam o prošlom dobro završenom, mogućem kobnom događaju iz stvarnog života. Sad smo pametniji, samostalniji i odlučniji u rješavanju zdravstvenih problema u obitelji.

    • on 28.08.2013 at 11:30

    Ima li liječnik neki bonus tih negativnih bodova ili odmah ide u minus? Kontam, ako sam dobar sa LPZZ-om možda mu uđem u taj bonus zajedno s njegovom rodbinom i najmilijima? To mi se već ne sviđa, ali kada je kod nas nešto bilo logično?

    Iskreno, i meni idu na živce hipohondri koji za svaku bubicu trče na milijun analiza, pretraga i pregleda. Od takvih ljudi stvarno bolestan čovjek ne može se u bolnici probiti kroz redove. Ali otići u drugu krajnost, isto je suludo.

    Od sada glasujem isključivo i samo za HDZ. Ovo što rade ti naši socijaldemokrati postaje nepodnošljivo. Znam da se rasipalo, znam da treba štedjeti, ali ovo nije način.

Odgovori