Oče, muče me hemoroidi

Religija Politika

Propovijed kardinala Josipa Bozanića prigodom 281. zavjetnog hodočašća vjernika u Mariju Bistricu, a nakon toga i istupi nekih drugih crkvenih velikodostojnika, izazvali su različite, žestoke reakcije i polemike u javnosti. Najčešće postavljano pitanje je trebaju li se „crkveni“ ljudi petljati u politiku ili  ne?

                                                                                                                                                                                                                             Crkveni zakoni iznad Ustava

 

Ustav svake demokratske države jamči svojim građanima pravo na slobodno (političko) istupanje i okupljanje. Isto vrijedi i za Ustav Republike Hrvatske. No ipak, u svim tzv. naprednim (zapadnim) demokratskim državama, crkveni zakoni, koji  priječe pripadnicima crkve političko istupanje, čine se jačima od spomenutog temeljnog državnog zakona. Naime, poželi li se neki crkvenjak, poput donedavno aktualnog don Ivana Grubišića, baviti politikom, politički istupati ili čak osnivati političke pokrete, udruge ili stranke, bit će od strane crkvenih vlasti kažnjen bez zadrške i oklijevanja. Kažnjen zbog konzumiranja prava propisanog Ustavom.

                                                                                                                                                                                                  Društvena krema

 

Po meni, svim hrvatskim građanima mora biti omogućeno političko istupanje pa i svećenicima. U društvu u kojemu je visokoškolsko obrazovanje neslužbeno, ali vidno, komercijalizirano, gdje se diplome kojekakvih veleučilišta dilaju na kile, još uvijek se radi o najkvalitetnije i najpotpunije obrazovanim ljudima. Njihovo poznavanje povijesti, filozofije, teologije i drugih područja i danas ih čini društvenom kremom čiji glas ne treba zanemariti. No postavlja se pitanje gdje, kada i kako se svećenici trebaju politički artikulirati.

                                                                                                                                                                                            Neprimjereno i nepristojno

 

Odlučite sa svojom dragom provesti ugodnu večer i nagraditi se nekakvim gastronomskim užitkom u uglađenom restoranu. No, konobar vam umjesto prezentacije delicija počne govoriti o svojim probavnim tegobama, stanju i redovitosti stolice. Neprimjereno i nepristojno.

Dođete kod liječnika na pregled, a on, umjesto da vas pregleda, uzme pripovijedati o  svojim obiteljskim tegobama, ženinom preljubu, neodgojenoj i promašenoj djeci. Neprimjereno i nepristojno.

Dođete na ispovijed kod svećenika pa mu umjesto svojih grijeha pođete nabrajati o svojim zdravstvenim smetnjama: „Znate oče, muče me hemoroidi“. Neprimjereno i nepristojno.

Hodočastite u svetište ne bi li okrijepili duh i osnažili svoju vjeru, a s oltara vam svećenik propovijeda o partizanima i ustašama, Zoranu Milanoviću, Tomislavu Karamarku ili nekom drugom političaru. Neprimjereno i nepristojno?

Za razliku od ozloglašenog don Ivana Grubišića, koji je svoje političke stavove iznosio isključivo izvan hrama, kada nije u službi, vrli kardinal i drugi svoje stavove iznose sa oltara tijekom Svete mise. Umjesto ili pored duševne utjehe i osnaženja, masa vjernika gratis dobiva političke naputke i lekcije. Neprimjereno i nepristojno.

Svećenicima svakako treba dopustiti politički angažman, kao i svim ostalim građanima, ali valja ih uputiti kako se ta djelatnost ima obavljati izvan hramova i izvan djelatnog crkvenog vremena. Neka istupaju u medijima, neka si, kao i drugi političari, nađu adekvatan prostor i sazovu tiskovnu konferenciju, neka se učlane u stranke znajući kako će neminovno zbog toga izgubiti dio stada.  Konačno, neka izađu na izbore te svoju popularnost sučele popularnosti onih, koje prozivaju sa oltara, zaštićeni mitrom.

5 comments

Skip to comment form

  1. Kada autor proširi svoju rečenicu “…svim hrvatskim građanima mora biti omogućeno političko istupanje pa i svećenicima.” s “djelatnim vojnim osobama i policajcima” vjerovat ću kako razumije što znači dragovoljno odricanje od pojedinih ustavnih prava uvjetovano slobodom izbora zanimanja (profesije). A kad piše o nekom zanimanju, kao što je svećeničko,koje je, kao i kod profesionalnog vojnika i policajca i zanimanje i život, vjerovat ću kako razumije supstrat onoga o čemu piše. Istinoljubivosti radi trebao bi razlikovati Grubišićevo “političko istupanje”, od organiziranog političkog djelovanja. Budući Kanon svećenicima ne brani, a Evanđelje ih potiče na “političko” istupanje, Crkva Grubišića, dok je bio u toj fazi, nije sankcionirala. Kada se kandidirao na izbornoj listi i ušao u Sabor, tek tada je Crkva povukla Kanonom propisane poteze. Krist, kao utemeljitelj kršćanstva, tako i Crkve, nije propovijedao ništa drugo do li socijalni nauk idealan do toga te “nema veće ljubavi od ove da netko položi život za svoga brata”. A pozvani smo istinu navještati i na trgovima i sa krovova 8Matejevo Evanđelje) kako bi ju svi čuli. Zbog ovog posljednjeg, ograničavati svećenicima i vjernicima pravo iznošenja evanđeoskih poruka samo na crkvene prostorije, znači ograničavati im temeljno vjersko pravo.

  2. Evanđeoske poruke izvan crkve ne smetaju toliko koliko političke poruke unutar crkve. Kada Bozanić priča o partizanima, to nije apsolutna istina nego neka njegova privatna, ali kakva god bila, mjesto joj zasigurno nije u crkvi ili na hodočašću. Neka traži termin u TV dnevniku i iznese svoje viđenje istine. Ionako ćemo svi znati da je biskup, ali neće blatiti sve ostale svećenike, čija je istina nešto dublja i čovječnija.

    1. Onaj kome smetaju političke poruke unutar crkve ima izbor: ući u crkvu i, ako je ušao, izaći. Bio sam na misama u zagrebačkoj katedrali koje je predvodio blagopokojni kardinal Franjo Kuharić o godišnjicama smrti kardinala Alojzija Stepinca. Ono su bili govori istine, a kvalificirani su kao politički, neprijateljski čak. Hrabri Kuharić je svejedno svake godine iznosio obranu Stepinca a ona je,zapravo, bila osuda politike koja je presudila Stepincu. Danas,treće desetljeće nakon “ustoličenja” demokracije u Hrvatskoj, vrlim jugonostalgičarima i dalje smeta sloboda govora. Pa i političkog. Ako je govor biskupa i politički. Imam ja prijedlog – zabraniti politiku u svakoj butigi, pa onda i u Crkvi! Samo Komitet smije voditi politiku i iznositi političke stavove i odluke. Moooš mislit!

  3. Je li članka autor iz Slavonskog Broda?

  4. Da.

Odgovori