Nogometno logorovanje

Vlatko Marković Nogometno logorovanjePremda u nečemu sporednom kao što je Europsko nogometno prvenstvo ne bi trebalo imati naročitog mjesta spominjanju koljačkih režima i njihovih žrtava, zgodno je za primijetiti kako šef HNS-a najavljuje odavanje počasti žrtvama komunizma, dok s druge strane to odbija učiniti u slučaju žrtava nacizma. No, iluzorno je od ovakvog vodstva HNS-a očekivati da se ponaša civilizirano, ali razlog ne leži u činjenici da je Auschwitz daleko, već u onom što je blisko Markovićevom srcu…

Šef HNS-a Vlatko Marković opet se ponašao kao mali ustaško.

“Nećemo u Auschwitz, ali je gotovo 90 posto sigurno da ćemo posjetiti neki memorijalni centar i odati počast ubijenim poljskim oficirima u Katynskoj šumi”, poručio je Vlatko Marković Jutarnjem listu, dok je HNS takvu odluku službeno obrazložio tezom da je Auschwitz od Warke, grada u kojem je smještena naša momčad, udaljen oko 300 kilometara.

Povjesničar Tvrtko Jakovina pozdravio je namjeru naše reprezentacije da oda počast žrtvama katinskog masakra, ali teško uvažava argument da se počast ne može odati žrtvama nacizma samo zbog udaljenosti.

“Spomen-obilježja i žrtvama komunističkog i nacističkog režima nalaze se gotovo u svakom poljskom gradu. Tako da bi onda svakako trebalo odati počast i žrtvama nacizma. Bila bi to jako dobra gesta, pogotovo zbog ideologije koju promoviraju neki poljski navijači i druge navijačke skupine. No, takvu je gestu od ovog vodstva HNS-a iluzorno očekivati”, kaže Jakovina.

                                                                                                                                    Na strani na kojoj treba biti

 

Upravo tako. Iluzorno je od ovog vodstva HNS-a očekivati da se ponaša civilizirano, ali razlog ne leži u činjenici da je predmetna lokacija daleko, već u onom što je blisko Markovićevom srcu…

Da se ne radi o odluci koja je motivirana banalnim razlozima kao što je ‘prevelika udaljenost Auschwitza’ već o nečemu sasvim mrklijem, sugerira, dakako, verbalna ostavština Markovića Vlatka, koja, kako smo to jednom prilikom na ovom mjestu primijetili, ‘bazdi na stratišta, tisućljetne snove o hrvatskoj državi, Naše i Njihove, nogomet kao nastavak borbene gotovosti drugim sredstvima, i na koncu, kako to obično i biva, gusti dim koji kulja iz dvadesetmetarskog ciglenog dimnjaka’.

U intervjuu za Slobodnu Dalmaciju, Marković je prije koju godinicu otvoreno priznao ‘na čijoj je strani’: “Ja sam bliži našoj vojsci”, rekao je Marković. Upitan da precizira da li je ta ‘naša vojska’ zapravo ustaška, Vlatko je rekao: “Stričevi su mi ubijeni u Bleiburgu, pa znate onda na kojoj je strani moja familija bila. Što mislite na čijoj ću strani biti i kako ću razmišljati? Na strani na kojoj treba biti, nikako drugačije!”, poručio je Marković.

Marković je dakle, prema vlastitom priznanju, na strani ustaša, odnosno nastrani ustaša, koji iz te pozicije već godinama daje svoje uvaženo mišljenje o širokom dijapazonu tema, bilo da je riječ o nogometu, homoseksualcima, ‘herojima a ne zločincima’ i ostalim sportsko-rekreativnim sadržajima, promovirajući pritom teze koje se mogu naći u biranim zakonskim rješenjima pokojne NDH.

                                                                                                                            Zdravi ljudi

 

Prije dvije godine Marković je upitan ‘bi li za hrvatsku selekciju mogao nastupiti igrač koji bi se deklarirao kao gay?’ „Dok sam ja predsjednik, sigurno ne!”, urliknuo je živahni Vlatko, da bi potom, na upit istoga izvjestitelja, ‘da li je takvog igrača ikada susreo u karijeri’, Marković dao jednako solidan odgovor: “Ne, na svu sreću, nogomet igraju samo zdravi ljudi.” Nedugo zatim, u razgovoru za portal Index.hr, Marković je bio jednako raspoložen. Na upit da komentira nerede koje su u Genovi pokrenuli srpski navijači, Marković je odgovorio ovako: “Sve to treba eliminirati, baš kao i one parade u Beogradu. Bio sam jednom prilikom u Berlinu dok je trajala ta parada, pa to je ogavno.”

Prije toga, Vlatka su pitali što misli o Mladenu Naletiliću Tuti, ratnom zločincu osuđenom u Haagu na 18 godina robije. “Mladen je divan čovjek. Oduševio me svojim razmišljanjima, korektnošću i poštenjem!”

Kako rekosmo, Vlatko Marković se ponaša(o) kao mali ustaško. Jer, on je ‘na strani’ onih koji su montirali konclogore slične Auschwitzu, ‘i nikako drugačije’.

                                                                                                                                Posao & užitak

 

Činjenica da zbog naravi svoga posla dosta putuje izvan Hrvatske samo mu omogućuje da efikasno spaja business & pleasure, kao što je to onomad činio HDZ-ov Milan Kujundžić.
Samo, za razliku od Kujundžića, koji je 2003., službeno boraveći na liječničkome kongresu u Madridu, ‘turistički’ posjetio grob Ante Pavelića, Marković svoje svjetonadzore polira i glanca nečinjenjem, odnosno neodlaskom na spomen obilježja onima koje je (i) Pavelićev režim sustavno istrebljivao.

Upravo tako: u nečemu sporednom kao što je Europsko nogometno prvenstvo ne bi trebalo imati naročitog mjesta spominjanju koljačkih režima i njihovih žrtava. Ali je ritam udario upravo Marković Vlatko, najavivši odavanje počasti žrtvama komunizma, ne i žrtvama fašizma.

Da se Prvenstvo kojim slučajem održava u Španjolskoj, tada bi se sigurno uzelo malo slobodnog vremena za turističko razgledavanje, jer to ne bi bilo toliko daleko od srca.

 

Izvor: www.nacional.hr

Odgovori