Magarac koji slobodno živi u parku ureda predsjednika zove se Jerko i drugi fascinantni komparativni podaci koje je o Brodu i Hrvatskoj prikupio Stribor Uzelac Schwendemann

karta_hrvatske_zupanije

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                                                                                                                                        ZNATE LI:

 

–          Da je prosječna stopa rasta društvenog bruto proizvoda u Hrvatskoj od 1945. do 1990. bila 5 posto godišnje, s tim da je od 1952. do 1965. rast bio 9,5 posto. Od 1975. do 1980. Hrvatska ima višu stopu investicija u bruto društvenom proizvodu od Japana. Danas je bruto društveni proizvod u Hrvatskoj već treću godinu u padu.

–          Da je ukupni bruto društveni proizvod Hrvatske 2012. godine manji nego 1990. godine.

–          Da je stopa rasta industrijske proizvodnje u Slavonskom Brodu 1956. do 1961. bila 17,1 posto, a u Jugoslaviji 13 posto. Danas u Hrvatskoj opada po stopi od minus 7 posto.

–          Da je 15 godina nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji bilo 50 tisuća nezaposlenih, a da ih 15 godina nakon Domovinskog rata, samo u Brodsko posavskoj županiji ima 17 tisuća.

–          Da je u bivšoj općini Brod (od Lužana do Vrpolja) 1965. godine bilo 2100 nezaposlenih, a 1970. godine – 460.

–          Da je u postupku tzv. privatizacije ostalo bez posla 370 tisuća Hrvata, da bi 70 % privatiziranih poduzeća ugasilo djelatnost, a njihova imovina bila privatno prodana. Rekorder privatizacije je osoba koja je kupila 167 poduzeća.

–          Da je 1990. godine u Hrvatskoj bilo 195 tisuća nezaposlenih, a da ih je danas realno preko 350 tisuća.

–          Da Hrvatska danas ima postotak nezaposlenih (u odnosu na ukupan broj stanovnika), kao Njemačka 1931. godine, za vrijeme svjetske krize izbile 1929., koja je rodila fašizam i Hitlera.

–          Da je u Hrvatskoj preko 200 tisuća ljudi zaposleno u javnoj upravi. Od toga 60 tisuća u državnoj i 12 tisuća u tzv. lokalnoj samoupravi.

–          Da 65 posto ili oko 680 tisuća zaposlenih u Hrvatskoj imaju primanja manja od prosjeka.

–          Da 85 posto zaposlenika u hrvatskoj industriji, radi za 20 kuna na sat.

–          Da je brodska općina proizvodila 1983. godine 1800 vagona ribe, 1 800 000 peradi, 12 milijuna jaja. Iste godine popisano je također postojanje 17 tisuća goveda, 10 tisuća krava i 75 tisuća svinja.

–          Da je broj noćenja u Brodu 1973. godine bio 116 773, a da je danas dvadesetak tisuća.

–          Da je svaki četvrti Hrvat umirovljenik. Godine 1990. nova vlast umirovila je 200 tisuća ljudi više nego što ih je umirovljeno prethodne 1989. godine. Tim tempom, od 1990. kad je na milijun zaposlenih bilo 400 tisuća umirovljenika, stiglo se do današnjih dana kada ih je tri puta više.

–          Da su mirovinski fondovi u Hrvatskoj propali i da se 50% sredstava za mirovine podmiruje iz proračuna.

–          Da je u Hrvatskoj 80 tisuća umirovljenika staro ispod 50 godina.

–          Da je svaka peta mirovina u Hrvatskoj pod ovrhom.

–          Da je u Jugoslaviji mirovina iznosila 80 % plaće, a da je danas 37 % plaće.

–          Da u Hrvatskoj ima 60 tisuća vojnih invalida.

–          Da je preko 2 tisuće branitelja izvršilo samoubojstvo.

–          Da je preko 2 tisuće ljudi nakon rata poginulo od mina.

–          Da je danas registrirano u Hrvatskoj oko 500 tisuća branitelja, a 1946. godine u Jugoslaviji je bilo registrirano oko 800 tisuća partizanskih boraca.

–          Da je u Hrvatskoj 2 milijuna hektara manje obradvih površina nego 1990. godine i da država nema pojma gdje se nalazi 600 tisuća hektara u njenom vlasništvu.

–          Da je u Hrvatskoj uvoz po glavi stanovnika najveći na svijetu.

–          Da, uz  Mađarsku i Dansku, Hrvatska ima najveći PDV u Europi.

–          Da se Hrvatska svake godine smanji za 10 tisuća državljana.

–          Da su u Hrvatskoj, kad je nakon Titove smrti proživljavala ekonomsku krizu, predsjednici vlada bili generalni direktor INA-e (15 tisuća zaposlenih), generalni direkor Rade Končara (24 tisuće zaposlenih) i generalni direktor Đure Đakovića (14 tisuća zaposlenih), a kad je Hrvatska, nakon Tuđmanove smrti proživljavala ekonomsku krizu, predsjednici vlada bili su joj jedan bivši intendant splitskog kazališta, jedna bivša radio novinarka i jedan bivši činovnik ministarstva. Ni jedno od njih troje o ekonomiji nemaju ni pojma ni iskustva.

–          Da je vanjski dug Hrvatske, dok je bila u Jugoslaviji, iznosio 4 milijarde dolara, za života Franje Tuđmana 10 milijardi dolara, Ivice Račana 20 milijardi eura, za Ive Sanadera 40 milijardi eura i Jadranke Kosor 46 milijardi eura.

–          Da ured predsjednika države danas košta godišnje 56 milijuna kuna. Da je ondje uposleno 156 ljudi od toga 37 ugostiteljske struke, 16 sluškinja, 12 kućnih majstora i 12 vrtlara. Da današnji ured predsjednika države košta tri puta više od nekadašnjeg ureda Franje Tuđmana. Na kraju, je li znate da se magarac koji, uz još neke životinje, slobodno živi u parku ureda predsjednika – zove Jerko?

 

5 comments

Skip to comment form

  1. zanimljivi fakti! Jerko,kazes?!

    1. Ovo je stvarno teško komentirati!Ove brojke dovode u pitanje koji ku…ac nam je trebala Hrvatska.Da je opljačkaju bivši komunisti?

  2. Strašno!

  3. jerko xD hehe
    da nije kutle taj koji je kupio 167 poduzeća?ako nije sigurno je vrlo blizu te brojke…
    fala bogu da nemamo više industrije,turizam će nas izvuć iz krize a kad izgradimo tvrđavu bit će zimmer frei.

  4. Najfascinatniji je podatak što je sve 1983. proizvodila brodska općina. Nedostižno!!!!

Odgovori