Grad je šuma koja se kreće (Zabranjeni tekstovi)

Brodska kronikaTekst se trebao pojaviti u prvom broju tjednika BRODSKA KRONIKA kao neformalna konceptualna platforma. Izostavljen je odlukom urednika. Inače, Brodska kronika nije se više pojavila. Bio je to prvi i jedini broj koji je izašao pred izbore u prosincu 2011. godine.

Ne treba okolišati. Postojeća medijska slika Slavonskog Broda ne odražava jasno, kvalitetno i u cijelosti njegovu poziciju šestog po veličini urbanog naselja u RH, kojeg na okupu drži organizirana lokalna vlast, sustavi za infrastrukturu, korištenje zemljišta, zdravstvo stanovanje,urbanizam i prijevoz. Da se i ne govori o odsustvu volje i sposobnosti da se svakodnevno odnosno u ritmu pojavljivanja medija prepozna i prezentira autentični brodski povijesno-kulturni identitet, pozicije u gospodarstvu, ali i specifičnosti mentaliteta njegovih žitelja i odnosu na stanovnike drugih gradova. Bez ulaženja u razloge nepodnošljive lakoće medijske prosječnostiali znamo da se to stanje mora mijenjati. Ako grad Brod metaforički shvatimo kao šumu koja se kreće, Brođani su listovi bez kojih nije moguća fotosinteza odnosno proces pretvaranja energije. Brodska kronika je, između ostalog, projekt podsticanja tog procesa, razmicanje svih koprena koje priječe prodor svjetlosti istine. Slika Slavonskog Broda mora što istinitija i sa što više detalja.

Poznati sociolog grada Ljubinko Pušić urbanu politiku određuje  kao proces  donošenja odluka o gradskom organiziranju i uređivanju gradskog života. U urbanu politiku spadaju interesi brojnih i raznih gradskih aktera kao i njihove akcije i sučeljavanja. Po njemu postoje  četiri glavna čimbenika  urbane politike: 1. sfera privatne potrošnje; 2. položaj gradske zajednice u odnosu na regiju i državu; 3. politički profil vladajućih gradskih struktura; 4. participacija građana (grupe za pritisak, građanske inicijative, urbani socijalni pokreti i tome slično). Primjerice, navedeni treći čimbenik i u Brodu funkcionira kao sprega političke i ekonomske moći, dirigirane i filtrirane kroz stranačke strukture. Rezultat je često ispod očekivanja, jer postojeći odnosi političkih snaga ne odražavaju zajednički način doživljavanja grada i njegovih funkcija i ne eksploatiraju potencijale svih građana. Četvrti čimbenik, participacija (kreativna?)  građana, u Brodu ima nula bodova, ne postoji, nije faktor. Što ono se kaže, građane nitko ništa nije pitao, ali, istinabog, niti oni nisu pitali, nisu tražili objašnjenja, nisu predlagali. Stvarno, može se upitati, tko im je kriv? Zašto je reagiranje/participiranje građana u komatoznom stanju? Brodska kronika će u tom smislu pratiti i pokušati mijenjati postojeće.

Gradovi Hrvatske čine ligu iz koje se ne ispada, ali, do vraga, ipak nije ugodno već više od petnaest godina biti na začelju, držati fenjer, ne prednjačiti, ne moći drugima prodati recept za zdravlje i prosperitet, pozvati se na skor, pa makar iz nekada slavne igračke prošlosti. Ovdje su potencijali na uzdi u prestižnim trkama, političko upravljanje zajednicom ponekad je jalovo kao ona novozavjetna maslina, dominira bezidejnost, kaskanje za trendovima, odsustvo samosvijesti, dominacija vulgarno-tradicionalnog i zamiranje nezavisne kritike i protesta, razvodnilo je građansku esenciju i obesmislilo svaki pokušaj utjecaja na postavljanje društvenih prioriteta. I što (pre)ostane? To, da Brod nije ono što bi mogao biti. Brodi se ovdje tipičnim smjerom, nekakvom uskimm koridorom prema budućnosti, utvrđenim u prošlom stoljeću, s posadom koji su često replikanti onodobnog duha vremena. U novije vrijeme primjećuju se napori postojeće gradske uprave da promijeni takvo ozračje, a plovidba Broda usmjeri u vode prosperiteta i optimizma. No, je li to dovoljno?

Zar nije upravo nevjerojatno i tužno i simptomatično da je Brod grad upravo prekrcan robnim lancima, da ne spominjemo njihovu lokaciju posred gradskog lica, a da na policama istih nema gotovo ništa što što je proizvedeno u Slavonskom brodu? Nema ništa brodsko na policama supermarketa za manđare, ništa za vrt, ništa za higijenu, ništa od odjeće, obuće, ništa… Zvuči kao neko prokletsvo, ta brodska gospodarska neuključenost u tokove blagostanja i napredka. Umijeće onih koji upravljaju gradoom ne smije biti maketarasko, kao da se rad na modelima od stiropora, šperploče i ljepila, kao da je riječ o maketarskom klubu koji umjesto velikih „građevinskih radova“ sastavlja maketu Broda u kojoj  građanin postane svjestan svog sablasnog mikroskopskog umanjivanja. Ali, i gradski oci su građani. U tome je šansa, pokazano htijenje upravnih kormilara grada da se mijenjaju, da se usavršavaju, da saslušaju glas naroda- na dobrobit svih.     

Imati novine koje neće šutjeti, koje će napokon portretirati totalni Brod, njegove potencijale, snagu, prednosti, pomoći u prognozama budućnosti, ispričati 60 000 priča njegovih ljudskih karika, iskazati strahove, nade, priznati slabosti, iz utrobe se ispovijediti- legitimna je građanska potreba, (p)ojačana opetovanom spoznajom da je Brodu do sada prosječnost bila sudbina i da je u maločemu (za) primjer drugima. Brodska kronika ovim samonajavljivanjem želi reči da će (za)bilježiti postojeće, sudjelovati u ocjeni prijedloga za sutra i mjeriti prijeđeni put. Sve će, naravno, ići postupno, kako se kaže iz broja u broj, s jasnim ciljem da Brodska kronika bude – informator gradskog života s pozicija zajedničkih interesa, poboljšanja kvalitete življenja; zastupnik obespravljenih, osujećenih, progresivnih, kreativnih;  poligon za rasprave o smjeru plovidbe Broda; sakupljač potvrda o brodskosti, o postojanju autentičnih Brođana.

 

Odgovori