Dok dolaze novi sjetimo se najboljih (u spomen na Novi Brodski List)

Dok s nestrpljenjem čekamo prvi broj LOB-a, ispijajući famozne kave u svrhu prikupljanja inicijalnog novca za njegovo porođenje, prosvijetljeni gornjom nevjerojatno nepismenom podrškom, red je prisjetiti se najboljeg među najboljima- Novog brodskog lista, nezavisnog gradskog dvotjednika.
Novine su osnovali Miroslav Jurić i Stribor Uzelac Schwendemann pred sam kraj 1993. godine. Novi brodski list u desetogodišnjem razdoblju (1993. – 2003.) svog djelovanja ostavio veličanstveni trag otpora Gluposti, Nasilju i Laži, a po novinarskom izričaju i stilu pisanja predstavlja vrhunac brodskog novinarstva. Nezavisni gradski dvotjednik, kako je NBL nazvan zbog predviđenog ritma izlaženja, te zbog vlasničkih i ideoloških svojstava, odmah je stekao status intrigantne lokalne senzacije s okusom drukčijosti prvenstveno spram ondašnjih profesionalnih medijskih hvalitelja režima, a osvojio je značaj i značenje neumoljivog, preciznog dijagnostičara postkomunističkih tranzicijskih bolesti sa specifičnim hrvatskim simptomima, koje, zbog svoje žilavosti, žestine i epidemiološkog karaktera nisu u punom naletu zaobišle ni Slavonski Brod. Od samog svog početka NBL zauzima teorijski dokazan, napose, zdravorazumski stav da je hrvatska stvarnost produkt prevladavajuće konzervativne, nacionalističke ideologije organicističkog usmjerenja, a koja se upravo nasilno nametnula kao isključiva, monopolistička, nedodirljiva nacionalna misao predvodnica odnosno izriče zapravo lokalpatriotski stav da je poremećena brodska svakodnevica do tegobnosti življenja i besperspektivnosti posljedica djelovanja mjesnih političkih, kulturnih i privrednih mediokriteta. Od prvog broja, dakle, pa iz broja u broj u narednih deset godina, koliko je izlazio, predvođen vrsnim, poticajnim uredničkim i autorskim sposobnostima navedenog dvojca, bez ikakvog političkog nadzora objavljivanog novinskog sadržaja, NBL je bio zastupnikom građana Broda, obespravljenih i izigranih u globalno-državnoj akciji „imaš domovinu- vrati posao i dom“. Dosljedni markirant obilja nonsens storys iz lokalnog malograđansko-politikantskog života, uporni kroničar kvazidemokratskih besmislica koje teku, s prezirom i podsmjehom otklonjen od dnevnopolitičkih zahtjeva vlasti, izrovano polje-poligon na kome su se vodile bitke protiv bahatosti, uskogrudnosti i barbarstva propagatora tzv. vjekovnog načina življenja, protivnik samozvanih zastupnika nacionalnih svetinja i nametnutih etnopraktikanata, vrela platna na kojoj se otapao led netrpeljivosti i partikularizmi svih vrsta, otvoreni protivnik praktičara nasilja, laži i gluposti, ironizator mjesnih političkih veličina i njihove glupave ozbiljnosti u pokušajima da skriju svoje podzemne interese, kompetentni analitičar društvenih procesa – NBL je u svoje vrijeme bio svojevrsni barometar političkog nevremena, koji, naravno, obješen na zid povijesnog slijeda, nije mogao spriječiti dolazak i manifestiranje razornih padalina i oluja, ali koji je prognozirao i upozoravao da se moraju pronaći zakloni i vlastiti kišobrani.

Nadsumativna autorska strategija preispitivanja bogomdanih istina, serviranih građanima od strane vlasti, stranaka i udruga, njihovih istina kao gotovog jestiva za ideološko šopanje, proizlazila je i iz bliske svjetonazorske usmjerenosti okupljenih autora-suradnika koje su Mirec i Stribor znali spretno okupiti i do uzbudljive vožnje razgibati njihovu potencijalnu energiju. U toj vožnji oslanjalo se na dva važna smjerokaza- osobnu slobodu i dostojanstvo, a nalikovala je katkada na anarholiberalni spust, slalom, ali bez prolaženja kroz obilježena vrata od zastavica koje su zaboli ložači državnog stroja, birokratski upravljači mjesnog kafkijanskog zamka, domaći zaslužni politički zlostavljači, nametnuti autoriteti i stranački lideri, poluobrazovani, jednoumni tumači nacionalne i svjetske povijesti, needucirani kormilari Broda. Vožnja, ili još bolje, traweling, bez prolaženja, dakle, između zastavica kao domoljubne signalizacije koja vodi do njihovog cilja- opće poslušnosti i pokornosti. Tako se NBL izborio za status jednog od amblema duha vremena, vremena koje će ostati zapamćeno po dominantnom i podatnom mentalitetu krda, diskvalifikacijama Drugog na bazi hereditarnosti, provincijalnim meštrima državnog ceremonijala, po najcrnjoj reakcionarnoj regresiji, ali i po sjajnim autorskim feralima, luminima, malim svjetiljkama hrabrosti duha, spremnih bez obzira na posljedice osvijetliti povijesnu tminu. NBL je bio intelektualna sabirnica razuma, poštenja, težnje za istinski dobrim i lijepim, slamka na koju su disali struka i moral potopljeni žitkim nanosima najobičnijeg smeća.

Na stranicama NBL-a ispisane su najupečatljivije stranice subverzivne i danas upotrebljive kritike novonastale višestranačke elite formirane tijekom kontroliranog kaosa ranih devedesetih. Na egzemplaran način argumentirana je njena nakaznost, nevizionarsko, nekreativnoo rezoniranje prepuno predominatnih zabluda. Mikrosocijalni sukobi detektirani su kao posljedice unutar i međustranačkih sukoba uglavnom iniciranih iz metropolskih centrala, a provođenih od vjernih i taštih lokalnih vođa u koje ne ubrajamo one koji su se zbog pokušaja realiziranja vlastitih zamisli uhvatili u kolo sa sapličućim patuljcima duha i akcije. Autorska jezgra NBL-a (Miroslav Jurić, Stribor Uzelac Schwendemann, Vladimir Fajgl, Višnja Ružojčić, Slavko Mirković, Danko Eror, Veljko Lukić) i veliki broj fenomenalnih pripadnika popratne autorsko-feljtonističke ornamentike, duboko zainteresirani za politiku- instrument ostvarivanja općeg Dobra, kroničarski ustrajno, često na način realističnih cinika, s očiglednom zanatsko-intelektualnom supremacijom komentirali su dnevnopolitičku aktivnost brodskih podružnica političkih stranaka zapravo kao podjelu plijena koji se dobiva poslije tzv. demokratskih izbora, plijena koji se zove Grad, tvornice, trgovine, zemljište, njegovi stanovnici, njihova muka i nade. Upravo na način kirurga u svojim su tekstovima oštrim skalpelom kritike, mramorirane slojevima humora i satire, dekonstruirali stvoreni neue ordnung, lažnu monolitnost principa aktualne politike, njen razlaz s istinom, bahatost, neobrazovanost, umišljenost o vlastitom poslanstvu u tkivu Nacije, svojim vrijednosnim sudovima rastakali su banalnost službene kulture i ograničenost kulturtregera kao musavih, snishodljivih sluškinja politike, a raznorazna medijska (o)glasila shvaćali su kao oblik i metodu psihologije podvrgavanja u praksi. U navedenom smislu, najkvaliteniji tekstovi i kolumne bile su dijagnoze totalitarnih pretenzija brodskih državotvornih i stranačkih struktura. Bili su briljantne dijagnoze poslije kojih je bolesti bilo lakše shvatiti, trpjeti i oduprijeti im se. Gdjekad, suočeni sa zastrašujućom količinom neprosvijećenosti i trpljenja masa kroz što su najluđe ideje podvlašćivanja prolazile kao vrući nož kroz maslac, nisu mogli drukčije reagirati nego kao kazališni kritičari koji gledaju Jarryjevog Kralja Ubua- u kome se nižu apsurdi i u kome se progovara o gnjusnim vladarima i glupom narodu koji mu se pokorava. Oni su ocjenjivali režiju, glumačke izvedbe, kostimografiju i koreografiju zakrabuljenog plesa, teatra apsurda, šmiranje, krivo podijeljene uloge, predstave s pjesmom i pucanjem.

Pored načina u medijima koji danas svoju prošlost podstrekača i udarnih snaga intolerancije, bespogovornih, instrumentaliziranih glasnogovornika vladajućih garnitura, s nepodnošljivom lakoćom pokušavaju izbrisati kao što se spužvom briše kreda s ploče, premda su njihova (ne)djela uklesana zauvijek u mramor kolektivne memorije, postojao je način NBL-a. Radilo se o dva suprotstavljena poimanja i pristupa novinarstvu. S jedne strane kritika svih oblika nasilja, s druge strane apologija poretka; jedni o nelagodi u kulturi, drugi s novopronađenim darom za ulogu čuvara tradicije i nacije (rode da ti pojem); na jednoj strani stručnost, poniknutost i slobodarstvo, a s druge puka obaviještenost i konformizam; u NBL-u istinoljubivost, kod njih propagandizam; kod prvih oslobođeni intelektualni potencijali, a kod drugih sputavanje inicijativnosti; prvi kao vječna opozicija, a drugi kao instrument pozicije; jedni za razvoj civilnog društva, a drugi za militarističke tekovine; kod jednih individualizam do kreativne anarhičnosti; a kod drugih disciplina i uređivanje; u jednih prikazivanje narodnih prilika kao narodnih neprilika, a kod drugih birokratsko rezonerstvo; NBL u funkciji stvaranja duhovnog ozračja koje omogućava transparentnost društvenih odnosa, a konkurencija u funkciji komercijalizacije i terećenja društvenih odnosa tajnovitošću namjera; jedni zainteresirani za iskustva socijalnih sudbina, a drugi puki promatrači tlačenja; jedni su stvarali izvan zadanih koordinata nacionalno-državnih okvira, a drugi su bili pobornici historiografskog revizionizma koji državu glorificira. Način pisanja kako su ga pojmili novinski pisci u NBL-u i povijest NBL-a kojeg je usmjeravali Mirec i Stribor, i povijest njegove konkurencije bile su dvije su različite povijesti u istom kozmičkom vremenu i na istom malom prostoru, baš kao što postojale dvije povijesti jednog te istog društva u kojem se živjelo.

Zaključimo, novinski pisci i autori koji su iz broja u broj ispunjavali stranice Novog brodskog lista bili su socijalno-politički angažirani, sartreovski situirani u svom vremenu, njegovi suci na temeljima vlastite savjesti kao zova brige, koji su pisanje shvaćali kao protumoć spram moći države- najhladnije nemani od svih nemani– i njenih instrumenata.

Bila mi je čast slobodno putovati s Novim brodskim listom. Želio bih da po istim principima- osvajajući i braneći slobodu, kritizirajući postojeće i koristeći visoko zanatsko umijeća- putuju autori LOB-a. I dok čekamo…*

* U tekstu su korišteni dijelovi predgovora kojeg sam napisao za knjigu Miroslava Jurića SITNOZORIDBE

Objavljeno: 2. 5. 2010. na portalu www.sbonline.net

2 comments

  1. NBL – rado čitao i rado surađivao. pozdrav svima!

  2. @zjelavić hvala na posjeti. Nadamo se Vašoj suradnji i na ovom portalu. Bila bi nam čast!

Odgovori