Crtica o evoluciji kapitalizma: Kako pristajemo biti dijelom predstave u kojoj ne igramo nikakvu ulogu

Iako vam se možda u neki defaultni ponedjeljak, ili utorak navečer, čini da osjećate emocije tek promatrajući likove na ekranu (bili u tekstu na portalu, filmu na ekranu ili bilo kojem drugom obliku), oni su samo dio svijeta koji mediji donose. Mediji, kako im i definicija nalaže, prenose poruku, tek indirektno upravljajući vašim životima. Oni su samo jedno od oruđa u bogatom arsenalu stvarnog vladara.

ROBERT PERIŠIĆ: Kakvi ekonomski stručnjaci? Pa oni su i uništili ekonomiju!

LUPIGA TV: Pogledajte dokumentarac o usponu kapitalizma katastrofe i moćnicima koji žive od kaosa

UZ GOVOR JEDNOG DJEČAKA O SOCIJALNOJ PRAVDI I SOLIDARNOSTI: Kako smo poglupili i tko nas je zaglupio

ROBERT PERIŠIĆ: Evo zašto nas politika i mediji uvjeravaju da smo lijeni!

Ekonomija, kapitalizam je ono čiju poruku mediji prenose i ono što upravlja svime. Način na koji dijelimo bogatstvo stvorio je svijet u kojem živimo, odredio kako se ponašamo, čemu se radujemo, što ne želimo, a za čim žudimo. Gotovo sve bitno što se u svijetu događa, više ili manje direktno ovisi o načinu raspodjele bogatstva u društvu i dijeli ga na dvije skupine. Društvo onih koji su u raspodjeli prošli bolje i onih koje je dopao deblji kraj. Premda ni taj kraj na svim mjestima nije jednake debljine.


Gotovo sve bitno što se u svijetu događa, više ili manje direktno ovisi o načinu raspodjele bogatstva u društvu (FOTO: Enrage)

Fina ste raja, na novogodišnje jutro oko podne sigurno gledate prijenos iz zlatne sale Bečkog glazbenog društva. Kao što dirigent upravlja i orkestrom i publikom i vama sa tanjurom francuske salate, tako ekonomija upravlja svim i svačim oko nas. S jednom bitnom razlikom! Tu postoje note, postoji red. Herbert Von Karajan je živ čovjek. Orkestar, to su živi ljudi. Kao i publika, a i vi, s tim tanjurom francuske.

 

Kapitalizam? Kapitalizam je evoluirao. Kapitalizam je kroz dvadeseto stoljeće naučio koristiti se ljudskim osjećajima i … ukratko – monstrum je ovladao doktorom Frankensteinom. S tom razlikom da dr. F. više nije pojedinac iz kultnog romana s početka 19-og stoljeća već sedam milijardi živih ljudi, taoca zombija. Utvare, čiji je isključivi zadatak maksimiziranje dobiti u korist ulagača. Neživog stvorenja koje se u našem svijetu pojavljuje u više oblika. S materijalnim svijetom dodiruje se u džepovima ulagača i svime onim što se da kupiti. Istovremeno se u negativu vidi i u svemu onome što ostali ne mogu pribaviti što ih tjera da žive na različitim stupnjevima nebrojenih vrsta neimaštine. Usprkos tome kapitalizam, naš okoliš, društvo, red i poredak naš svagdašnji, sve nas eutanizira, omamljuje. Zna na što smo slabi i potkupljuje nas sitnim zadovoljstvima, zavistima, žudnjama …

Baš kao što uhodanim ritualom na bečkom Novogodišnjem koncertu publika pljeskom prekida prvih nekoliko taktova Radetzky marša, a onda se „dirigent u pravom trenutku okreće i dirigira publici, koja ritmičkim pljeskanjem sudjeluje u izvođenju“ (ta wikipedia uistinu je teslijanski izum), tako nam i kapitalizam dozvoljava da sudjelujemo u predstavi dajući nam šansu da se domognemo slave i para. Premda se sve skupa čini kao idilična simbioza, sve je zapravo inscenirano i čvrsto pod kontrolom.


To što nas marš sustavno melje, to je neugodan osjećaj koji potiskujemo da bi uživali gdje jesmo (ILUSTRACIJA: WIkipedia)

Kada podižemo kredite za skijanje na Klofenbergu, kupujemo televizore koje nam ne stanu na zid, iPhone ako već imamo Samsunge, mi plješćemo kapitalizmu i liječimo žudnju da pripadamo ugodnom novogodišnjem jutru u Zlatnoj dvorani u kojoj udaraju taktovi marša. To što nas marš sustavno melje, to je neugodan osjećaj koji potiskujemo da bi uživali gdje jesmo.

Na Klofenbergu, pred 107 centimetara Samsunga, online u tramvaju .

 

Izvor: www.lupiga.com

Odgovori