Zar su ustaše borci za slobodu?

„Braćo Ustaše!

Mi smo Rimskim ugovorima doprinijeli i koju žrtvu. Nu, narod koji nije kadar podnijeti žrtve, nije kadar niti živjeti“, govorio je Ante Pavelić na skupu ispred hrvatskog Sabora i Crkve sv. Marka u Zagrebu 21.5.1941. godine, vrativši se iz Rima i opravdavajući potpisane Rimske ugovore između njega i Mussolinija, kojima je NDH prepustila Italiji Dalmaciju i jadranske otoke. Prošlo je dakle 79 godina od toga čina koji se smatra najvećom izdajom hrvatskog naroda u njegovoj povijesti. Dalmacija, kolijevka hrvatske državnosti prepuštena je Italiji.

„Kada smo pravili ugovore o granicama, mi nismo pravili nagodbe i sporazume. Mi smo kao predstavnici slobodnog naroda i NDH pravili međunarodne ugovore“, istakao je Ante Pavelić uz gromko odobravanje mnoštva, želeći naglasiti kako je njegova država tobože nezavisna i međunarodno kapacitirana da pravi i potpisuje međudržavne ugovore koje priznaju partneri, a naročito kada im na pladnju ustupa i daje istočnu obalu Jadrana i druge teritorije, Dalmaciju, Šibenik, Split, okolicu Zadra, Mljet, Lastovo, Vis, Korčulu, Krk i Rab, kao i ostale dalmatinske otoke.

Iz tih krajeva ustupljenih Italiji patriotski partizanski pokret regrutirat će više od 100 tisuća boraca koji će se boriti za Republiku, koji će se boriti da se u Split i druge krajeve vrati naš lipi jezik i da se na splitskom Marjanu vijori naš barjak hrvatski. Naime, u časopisu San Marco, koji je počeo izlaziti u Splitu uspostavom talijanskih vlasti, u njegovom prvom broju od 29.4.1941. godine objavljena je odluka kojom je u Splitu zabranjena upotreba hrvatskog barjaka, te se može isticati samo talijanska zastava.

Nitko iz pratnje Ante Pavelića, a koja je bila brojna sa više od 100 osoba prilikom potpisivanja Rimskih ugovora 18.5.1941. godine u Palazzo Venezia nije prosvjedovao, niti jedan ministar njegove Vlade nakon izdajničke predaje Dalmacije u znak neslaganja nije podnio ostavku. Rijetki su se usuđivali suprotstaviti Poglavniku Anti Paveliću, vladao je strah jer su se događali brojni i svakodnevni zločini koje je kreirala i proizvodila NDH.

Jedan od onih koji se suprotstavio tragediji prodaje hrvatske Dalmacije bio je zagrebački student ekonomije iz Komina na Neretvi, istaknuti član HSS-a Mate Šuman, rođen 20.12.1909. u Kominu. Budući da je zbog svojih političkih aktivnosti na tragu republikanizma protjeran sa Sveučilišta i iz Zagreba, emigrirao je u Italiju 1935. godine. Kako nije uspio dobiti politički azil kao HSS-ovac, prisiljen je pridružiti se ustaškom pokretu. No kada je na zemljovidu vidio mogućnost da Dalmacija bude priključena Italiji, sukobio se sa Pavelićevim pristašama koji ga iz svojih prostorija izbacuju sa prvog kata, tako da je od zadobivenih ozljeda ostao invalid do kraja života. Nakon amnestije poslije izbora 1938. godine vraća se u domovinu, a uspostavom NDH 1941. godine dobija poziv da se priključi novoj vlasti, što odbija riječima:

„Ne želim Hrvatsku bez Dalmacije, a tko to prihvaća najveći je izdajnik naše domovine!“

Za ustaše je to bilo i previše. Uhićen je i sproveden u Jasenovac, odnosno Staru Gradišku gdje je i ubijen nepoznatog datuma 1942. godine. Tako su završavali oni koji bi se suprotstavili Poglavniku Anti Paveliću, bez obzira bili oni komunisti, HSS-ovci ili antifašistički opredijeljeni građani.

Kada se Hrvatska danas prisjeća svojih boraca za slobodu, kada se Hrvatska prisjeća onih koji su pali za Republiku, koji su dali svoje živote za Dalmaciju u Hrvatskoj, za Međimurje i Baranju, za Rijeku i Istru, za jadranske otoke, za hrvatski jezik i naš barjak hrvatski, onih koji su se borili protiv Rimskih ugovora, protiv nacizma i fašizma, za slobodu naše zemlje, Hrvatska se sada u svibnju ne prisjeća svojih partizanskih patriota koji sve to izrečeno jesu, ona se ne prisjeća ni Mate Šumana iz Komina, ona se prisjeća nažalost ustaških bojovnika koje tretira, drži i slavi, komemorira kao borce za slobodu i nezavisnost. Na žalost to rade i u tome sudjeluju, hrvatski premijer Andrej Plenković i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, uz asistenciju Počasnog bleiburškog voda kojeg su osnovali ustaški časnici nakon II. svjetskog rata.

Naime, po legislativi Dan pobjede nad fašizmom u Hrvatskoj, se kao i u cijeloj Europi, obilježava 9. svibnja/maja, a 15.5. dan kada se predala ustaška vojska NDH na Bleiburškom polju obilježava se kao „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost“.

Potpuno je neprimjereno da se ova dva datuma Zakonom o blagdanima izjednačavaju, pa su oba svrstana kao spomen dani u kalendar, a još je žalosnija stvarnost koja se potvrdila i ovoga svibnja kako se Dan pobjede nad fašizmom praktički i ne obilježava, pa ni Plenković ni Jandroković nisu položili niti jedan cvijet nekom poginulom partizanskom borcu, a kamo li da ih se koji biskup sjedio izmoliti očenaš i poškropiti blaženom vodicom, dok 15.5. ima status kao da je riječ o jednom od najznačajnijih državnih blagdana.

Nevjerojatna je i neoprostiva sramota da se za „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i neovisnost“ izabire i određuje datum predaje ustaške vojske na Bleiburgu.

Zar su ustaše borci za slobodu?

Time kao da se žali i oplakuje taj čin predaje i taj dan poraza NDH, a nesporne žrtve među kojima je bilo i nedužnih, su tu kao dekoracija pa čak i u drugom planu. Takva je poruka nedopustiva, sramotna, ona je povijesna krivotvorina i novoizabrani sabor bi na svojoj prvoj sjednici to trebao promijeniti.

Potpuno je neprimjereno vezivati „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost“ uz 15.05.1945. godine, dan kada je na Bleiburgu pao režim s rasnim zakonima NDH. Kada se delegacija ustaške vojske pojavila pred engleskim generalom Scottom tog 15.05. on ih je ispratio riječima: „S vama treba postupati kao s ilegalnim bandama, jer ste prije osam dana trebali položiti oružje“, i naravno predao ih savezničkoj partizanskoj vojski.

Svaka žrtva zaslužuje dostojanstveno komemoriranje, ali to ne može ići uz sjetu i sjećanje na 15.05. – dan kada se predala i nestala NDH i njen rasistički poredak.

tacno

6 comments

Skip to comment form

  1. “Nevjerojatna je i neoprostiva sramota da se za „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i neovisnost“ izabire i određuje datum predaje ustaške vojske na Bleiburgu. ”

    Nije tonevjerojatno, ako se zna da sudatum odredile neoustaše.

  2. “Mi smo Rimskim ugovorima doprinijeli i koju žrtvu. Nu, narod koji nije kadar podnijeti žrtve, nije kadar niti živjeti“, govorio je Ante Pavelić na skupu ispred hrvatskog Sabora i Crkve sv. Marka u Zagrebu 21.5.1941. godine, vrativši se iz Rima i opravdavajući potpisane Rimske ugovore između njega i Mussolinija, kojima je NDH prepustila Italiji Dalmaciju i jadranske otoke. Prošlo je dakle 79 godina od toga čina koji se smatra najvećom izdajom hrvatskog naroda u njegovoj povijesti. Dalmacija, kolijevka hrvatske državnosti prepuštena je Italiji.”, ha, ha, kakav pametnjaković i kukavica je bio i ostao Ante pavelić!

  3. Rimski ugovor je direktna pravna posljedica Rapalskog ugovora, koji je nastao 12 studenog 1920.

    1. A Ante Pavelić je Simon Bolivar, Budak Mandela, Ljubo Miloš Jan Palach, a Maks Luburić Raymond Aubrac.

  4. Beogradska vlada je u mirnodopskim uvjetima 1920. godine Rapalskim ugovorima bez vojne prisile Kraljevini Italiji prepustila cijelu Istru, Trst, Goricu, Gradišku i dio Kranjske, Zadar, otoke Cres i Lošinj, Lastovo i Palagružu, a nešto kasnije i Rijeku.

    Nastavak slijedi 1941., ali pod bitno drukčijim okolnostima. U vrijeme ratnog kaosa i njemačko-talijanske invazije na raspadajuću Kraljevinu Jugoslaviju Vladko Maček na čelu HSS-a odbija preuzeti vodstvo i organizirati hrvatski nacionalni pokret otpora (što je nakon tzv. „prisajedinjenja“ 1918. druga najveća veleizdaja u hrvatskoj povijesti). U takvoj situaciji pojavljuje se ustaški pokret na čelu s Antom Pavelićem, koji u tom trenutku nije imao nikakve instrumente državne vlasti osim skupine naoružanih dragovoljaca iz Italije. U datim okolnostima to i takvo vodstvo nejake marionetske i nesretne NDH imalo je samo dvije mogućnosti: ili pristati na daljnje teritorijalne ustupke agresivnoj fašističkoj Italiji (uz dodatni njemački pritisak) ili se odreći prilike za uspostavu kakve-takve hrvatske države, koju je prvo trebalo obraniti i dalje postupati u zavisnosti od tada nepredvidivih ratnih događanja. Zbog toga je vlada NDH Rimskim ugovorima pod izravnom prisilom Italiji prepustila dodatne dijelove Dalmacije i Gorskog kotara (koji su već ionako bili pod talijanskom kontrolom).

    Također znamo da je u to vrijeme na snazi još uvijek bio saveznički sporazum Hitler-Staljin koji se već dvije godine brutalno provodio u djelo u Poljskoj, baltičkim zemljama i Finskoj.

    Treba reći da je Pavelić 10. rujna 1943. – dva dana nakon kapitulacije Italije – proglasio ništavnost Rimskih ugovora potpisanih između Italije i NDH, nakon čega Italija napušta okupirane dijelove Hrvatske, koje potom zauzima njemačka vojska.

    Ustaški pokret je osnovan 1929. u emigraciji, a njegov jedini cilj je bio borba svim sredstvima protiv velikosrpskog hegemonizma i uspostava nezavisne hrvatske države. Rasni zakoni koji su NDH bili nametnuti od Hitlerove Njemačke nisu nikad bili dio izvornog programa ustaškog pokreta i predstavljaju najveću sramotu u hrvatskoj povijesti, pri čemu treba naglasiti nebrojene primjere kada su hrvatski građani i pripadnici Katoličke crkve riskantno i samoinicijativno spašavali Židove od rasnog progona. Sada također znamo da su državne službe NDH aktivno sudjelovale u spašavanju kozaračke djece.

    Interesantno je da se antiustaška histerija uvijek aktivira u vrijeme obilježavanja bleiburške tragedije. Međutim, to je mamuzanje mrtvog konja: ustaški pokret je povijesni neuspjeh, osuđen i neobranjiv; ustaše i njihove obitelji su poubijani, a dan-danas u Hrvatskoj ne postoji nijedan iole relevantan politički čimbenik koji bi baštinio taj propali pokret. To je činjenica.

    Besmisleni napadi na nepostojeće ustaše služe jedino orjunašima, postjugoslavenskim udbokomunjarama i velikosrbima za puštanje dimne zavjese na stravične zločine Titovih boljševičko-četničkih bandi na križnim putevima 1945. Ali – uzalud vam trud svirači.

    1. Za mišljenje se trebaš obratiti vlastima Republike Austrije, ako su ti ovdašnji antifašisti i humanisti odnosno svi koji preziru NDH i ustaše i koji ne podnose njihove zločine, bande, jugoudbaš, boljševici, četnicii

Odgovori