Vukovarski poučak: „Za dom i svinjokolju spremni“

Zašto i ove godine vladajući ne bi posegnuli za „svinjokoljom“ pokažu li se isti povećani ili još gori zarazni/smrtni ishodi komemorativnih sjećanja s „domoljubnim“ promenadama najvidljivijih političara, vođa braniteljskih udruga, „junaka“ iz münchenske i šank-bojne (s popisa fantomskih cca 6000 „bojovnika“ 204. vukovarske brigade i inih, sic transit) što su ratni Vukovar vidjeli samo na televiziji, etc. na koje je kolumnistički precizno pucao Boris Dežulović? „Svinjokolja“ jest kakav-takav izgovor za neodgovornost, ali za tri desetljeća neodgovornosti zbog društveno pogubnog virusa puzajuće proustaške zaraze i vjerske, državno potpomognute indoktrinacije svekolikog populusa od kolijevke pa do groba dogmom „neraskidive katoličko-hrvatske“ simbioze nema nikakvog izgovora. Pogubno je pogubno. Dugoročno. Epidemija će jednom proći, ali teško ova polit-ideološka, razdvajajuća i mrzilačka. Ona ubija u pojam 

Marijan Vogrinec

Ista meta, isto rastojanje: licemjerje. Opetovano, u kontinuitetu. Pa se onda premijer Andrej Plenković čudom čudi, bjesni na prosvjednike što se protive nedomišljenim, nedosljednim i ustavno-pravno nedopečenim mjerama paradržavnoga Nacionalnog stožera Civilne zaštite i zapovijeda svojim ministrima koje je vrag zna kako i odakle izvukao iz anonimnosti kojekakvih provincijskih stranačkih jazbina: „Mijenjajte zakone, mijenjajte zakone! Ne može biti da se – zaštićene kao medvjedi! – razne skupine i neodgovorni pojedinci opiru, prosvjeduju, ne poštuju mjere Nacionalnog stožera!“ Između redaka je čitljivo, a s bijesnog premijerova lica vidljiva osvetnička namjera: „Kažnjavajte! Sankcionirajte! Privodite! Lupajte šakom o stol! Ne želim čuti ni vidjeti nikoga tko se protivi mojoj volji!“ Je li, ako populus neće milom i anketno se dvotrećinski izjašnjava kako ne vjeruje ni njemu, ni vladi, ni tzv. Visokom domu niti svima inim državnim institucijama aktualne vlasti – tko ne vjeruje, neka konzultira istraživanja rejtinške agencije Promocije plus mjesecima unazad – populus će morati silom? I onda premijer Plenković učini u Vukovaru 18. studenoga polit-moralni salto mortale zajedno sa svim HDZ-ovim „epidemiolozima“ u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ), Nacionalnom stožeru, vladinu Znanstvenom savjetu i kojekuda po zdravstvenu sustavu ministra Vilija Beroša. Licemjerno na entu: propagira jedno, prakticira drugo.

Bez maske na licu i vidljiva upražnjavanja epidemioloških mjera što ih je sâm naredio oktroirati Nacionalnom stožeru sudjeluje u Koloni sjećanja na žrtvu Vukovara, gdje je dopustio ovogodišnje okrugle, 30. obljetnice pada Grada heroja (1991.) epidemiološki nekontrolirano okupljanje više desetaka tisuća ljudi (policijska procjena). Kojima je, također licemjerno, vladin potpredsjednik i braniteljski ministar Tomo Medved prethodno bio poručio da ove godine ne dolaze u Vukovar. Zbog enormno podivljale epidemije u Bijednoj Našoj, porasta broja zaraženih virusom SARS-CoV-2, hospitaliziranih, na respiratoru i šezdesetak umrlih dnevno, Plenković i izabrani HDZ-ovi „epidemiolozi“, kojima su stranačka politika i ekonomija što im omogućuje rajski život nasuprot općoj bijedi preči od zdravlja tzv. malih/običnih ljudi, uvode sve oštrije restrikcije čak i temeljnih ljudskih prava. Iako za to nemaju ustavno uporište ni zakonski legitimitet izglasan u Hrvatskom saboru. I što sada?

Vili Beroš i Oleg Butković

Tko se usudio preuzeti odgovornost za masovno okupljanje kao dodatni kerozin na epidemijsku vatru i hoće li izostanak svake epidemiološke i ine kontrole podbosti Plenkovićevu savjest, pa će javno priznati krivnju za neminovno povećani broj oboljelih, hospitaliziranih i umrlih zbog komemorativne masovke u Vukovaru 18. studenoga, ali i u Škabrnji, Nadinu, etc. toga i par dana kasnije? Ministar Beroš komemorira u Škabrnji s maskom navučenom od ispod brade do očiju, a ministarski mu kolega Oleg Butković kraj njega – bez maske. Njega neće koronavirus, koji inače ne bira je li ga netko prebolio, cijepljen je ili nije, ima li Covid-potvrdu, negativan test ili ne vjeruje da koronavirus uopće postoji? Bit će da se Butković povodi za svojim stranačkim i šefom vlade Plenkovićem, pa jedna epidemiološka logika vrijedi za njih osobno i njihovo političko jato, a druga za svu ostalu javnost. A s tom su „ostalom“ javnošću u sve žešćem sukobu, pa otuda i bijesni premijerov zahtjev ministrima: „Nikoga ne štedite, osim nas i naših, dakako! Mijenjajte zakone i postupite po zapovijedi! Sankcionirajte! Nećemo dopustiti da nam ljudi obolijevaju te umiru kao muhe!“ Sic transit.

Nema narod sreće s takvim političarima i politikom koja selektivno tretira ljude u najkritičnijem času. Političkom, epidemiološkom, ekonomskom… Dijeli ljude na povlaštenu i diskriminirane kaste, na nas i naše te njih i njihove, na one s Covid-potvrdom i slobodom kretanja i one bez nje koji će uskoro ostati zatvorenima među četiri zida svog doma, suprotstavlja građane jedne drugima. Da je to samo epidemiološki, puna šaka brade, ali politički, ideološki, nacionalno, vjerski, rodno… Ovogodišnji, je li, Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, ali i niz obljetničarskih događaja u državnoj režiji u povodu tragičnih zbivanja na početku Domovinskog rata potvrdili su taj osjećaj podjela i nejasnoća, „domoljubnih“ prenemaganja i čak optužbi/osuda „njih“ i „njihovih“ za „naše zlo“ koje je ironično izuo iz cipela ugledni kolumnist Boris Dežulović kolumnom „Jebo vas Vukovar“. Ovogodišnja masovka 18. studenoga u Vukovaru, pa i Škabrnji i drugdje – zanemarujući epidemiološki neophodan oprez, preventivu i suzdržanost zbog opasnog širenja zaraze koja je izmaknula kontroli – dokaz je tomu da je Dežulović imao pravo kad je svom silinom svoga ubojitog pera bio opandrčio po „domoljubima“ što su debelo unovčili „domoljublje“, kojima su Vukovar i sve ine domovinskoratne tragedije raison d’être statusa i moći, čak hinjenog mesijanstva i „nezamjenjivosti“ na poziciji utjecaja.

Uopće nije važno koliko će se ljudi zaraziti, potom završiti u prenatrpanoj već bolnici, na respiratoru i umrijeti zato što su se 18. studenoga „sjećali“ u Vukovaru i drugdje, natiskani kao sardine jedni uz druge u gustoj masi desetaka tisuća ljudi od kojih 95 posto (vidi tv-snimke s lica mjesta) nisu bili epidemiološki proklamirano zaštićeni? Nitko pri ulasku u Vukovar nije morao pokazati Covid-potvrdu, dokazati da je prebolio koronu, staviti masku na lice, dezinficirati ruke, suzdržati se od rukovanja, ljubljenja ili grljenja, druženja izbliza, licem u lice, etc. Televizijske kamere, također,  nisu propustilo zabilježiti isti takav prizor susreta licem u lice, bez maski, rukovanja i razgovora – inače za svaku pohvalu, unatoč neprijateljstvu već mjesecima – predsjednika RH Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. To je ono što općinstvo Bijedne Naše većinski želi vidjeti, da su dvojica najodgovornijih za stanje zdravlja Bijedne Naše kooperativni, da zajedno i državnički odgovorno, savjesno rješavaju ključna razvojna, ali i pitanja životne svakodnevice tzv. malih/običnih ljudi umjesto da se verbalno kolju i prostački se vrijeđaju, no njihova epidemiološka poruka nije bila primjerena dužnostima koje obnašaju, mjestu i trenutku. Ako oni smiju i mogu, zašto mi ne smijemo i ne možemo, pod prijetnjom sankcija najgore vrsti, s razlogom će se pitati građani u čije ime ta dvojica vladaju.

Bogovi i volovi

Quod licet Iovi, non licet bovi? Dakako da vladajući nisu bogovi niti su tzv. obični/mali ljudi volovi, pa će sljedeći tjedni pokazati tko se zbog Vukovara te u Gradu heroju pokazao bogovskom, a tko volovskom epidemiološkom pameću, a još će oceani vode proteći Dunavom dok bogovska polit-ideološka pamet zatre volovsku glupu tvrdoglavost u dimenzioniranju nacionalnih obljetnica bez crnokošuljaša i notornoga, je li, ustašluka tipa HOS-ovih inata „Za dom spremnim“ i neodgovornim ogrtanjem redikuloznih pojedinaca/skupina trobojnicama na kojima se koči šahovnica bijeloga početnog polja i bez krune hrvatskih povijesnih pokrajina. U Ustavu RH i provedbenim zakonima je definiran službeni državni grb i zapriječene su sankcije, a u Izvornišnim osnovama je pak izrijekom navedeno da se RH tvorbeno distancira od ustaškog tzv. NDH. Plenkovića bi trebalo pitati kako je, zašto je moguće u državi za koju je on operativno najodgovorniji – kao premijer širokih i dubokih ovlasti – da se na jednom od najvažnijih nacionalnih skupova, u Vukovaru, koji se medijski prenosi u cijeli svijet, protuzakonito/kažnjivo defilira ustaškom simbolikom (grb na trobojnici i krvavi poklič „Za dom spremni“) i time ne priznaje, otvoreno i očito – ne poštuje međunarodno priznata država i njezino službeno, ozakonjeno znakovlje.

Zato što je ustašluk dopušten u „svečanim prigodama“ (obljetnice ratnih zbivanja 1991.-1995.) te u „umjetničkim djelima“ (sic transit, kao npr. u Thompsonovoj pjesmi „Bojna Čavoglave“), kako je to prije par godina preporučio Plenkovićev (danas savjetnik mu, bivši predsjednik HAZU-a) akademik Zvonko Kusić, šef tzv. povjerenstva za bolju prošlost: ustaški poklič „Za dom spremni“ je zabranjen za javnu uporabu, ali dopušten u svečanim prigodama, jer su pod njim pripadnici HOS-a branili Hrvatsku od velikosrpske agresije u Domovinskom ratu. Istina je, i sami su se nazivali ustašama i promicali ustašku ideologiju, pa je tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman znao govoriti 1992. godine kako „ti momci svojim znakovljem i ideologijom nanose međunarodnu štetu Hrvatskoj“ te ih je ubrzo „rasformirao“ i uklopio u regularnu Hrvatsku vojsku. No, HOS je ostao što je bio, i danas se ne ostavlja toga što jest i što je bio, a vlasti ga kukavički toleriraju i istodobno se časno prikazuju demokratskom svijetu kao civilizirane, da nemaju veze s najmračnijom ideologijom novije hrvatske prošlosti. Sic transit. Pa će u Vukovaru jedan HOS-ov sijedi metuzalem s crnom beretkom na glavi paradno pozirati pred tv-okom iza leđa novinarova sugovornika i napadno nakretati sporni „Za dom spremni“ na kapi kako bi ga kamera proslijedila u javnost. Taj virus notornog ustašluka, koji polit-ideološki već tri desetljeća opasno dijeli i zavađa hrvatske građane koji ne žele državu vraćenu gotovo stoljeće u genocidno okrvavljenu crnu prošlost, znatno je opasniji, smrtonosniji od virusa SARS-CoV-2 i njegovih sve novih i novijih sojeva.

Paradoksalno, u HTV-ovoj emisiji „Riječ i život“ iz religijskog programa u petak je 19. studenoga gostovao istaknuti intelektualac Tonči Matulić, v. d. pročelnika Katedre moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kojega je voditelj pitao gdje je bio Bog kada se u Vukovaru 1991. godine desetcima tisuća nedužnih ljudi događala smrtna tragedija nad tragedijama. Zašto je to dopustio? Zašto nije spriječio ili bar pomogao unesrećenima? Gdje su bili njegova svemoć, milosrđe, ljubav prema potomcima Eve i Adama, bezgranično samaritanstvo kada su ljudi umirali u najgorim mukama, drhtali pod kišom granata i metaka, kada su i najmanja djeca trpjela neviđeno nečovještvo…? A Matulić o Nazaretu, o Isusovom umiranju za čovjeka, o Ocu i Svetom Duhu, o trpljenju na križu i koječemu još iz kršćanske dogmatike što, u bitnom i logičnom ljudskom umu, nema blage veze s nevjerojatnom nesrećom tisuća i tisuća ljudi svih dobi i rodova koji su Ga predsmrtno molili i molili za milost. Gdje je u tim trenutcima bio njihov i Matulićev Bog? Zašto je ostavio Vukovar (i ne samo Vukovar 1991.-1995., i ne samo tada, etc.) umrijeti? Za čije babe zdravlje, za koju/čiju vjeru ili nevjeru? Nema makova zrnca opravdanja da je tako postupio, ako postoji i ako je takav kakvomu priseže Matulić.

I nema makovog zrnca opravdanja, ako sada – nakon HDZ-Plenkovićeve epidemiološke neodgovornosti s masovkama i kolonama sjećanja – pusti bolest SARS-CoV-2 nemilosrdno i još nekontroliranije ubijati ljude koji su se „sjećali“, bacati ih na respiratore i u bolesničke krevete budući da su neke bolnice već iscrpile krajnje kadrovske i materijalne mogućnosti za zbrinjavanje Covid pacijenata. Kuca li najtragičniji Bergamo na hrvatska vrata? Neki medicinari otvoreno strahuju da će, nastavi li epidemija svoje divljanje, morati izabrati kojim će oboljelima pomoći, a koje silom prilika pustiti da umru. Bili najzauzetiji vjernici ili inovjerci i najzadrtiji ateisti. Ima li Bog što reći u tim kritičnim okolnostima? Itekako bi imao i morao, ako jest to što jest i barem približno takav kakvim ga „pastiri“ prikazuju. A, je li – neće. Smrtniku su nepojmljivi putevi Božji, Njegov plan za Evine i Adamove potomke, reći će Matulić i njegova „pastirska“ struka, a pošteni će ateist sve to skupa s Bogom, Njegovim planom i svom nesrećom roda ljudskoga sočno poslati – u neku stvar. Pa što bude. Komu pita, komu, je li – tepsija. No, Onaj tamo gore i ovi dolje bogovi tzv. običnim/malim ljudima pod nosom, gotovo danonoćno na tv-ekranu i po inim medijima, nemaju ništa zajedničko. Osim demagogije i licemjernog „zauzeća“ za sve svoje „stado“ kojemu nude spasenje samo u nadi i vjeri kako će im „sutra biti bolje“, jer Kraljevstvo nebesko i gore i dolje – samo što nije. Sic transit. Čekaj, magarče, dok trava naraste?

Prošle je godine tradicionalna slavonska „svinjokolja“ – koja, doduše, ne počinje 18. studenoga, nego dva-tri tjedna kasnije, recimo, za bivšeg režima na neradni Dan republike 29. studenoga – bila službeni krivac za eksploziju zaraze virusom SARS-CoV-2 u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Dan sjećanja i Kolona bili su epidemiološki oktroirani te brojem sudionika ograničeni na cca 500 ljudi, a došlo ih je više od 5000, pa su se vladajući posipali pepelom kako se nije moglo nikomu zabraniti da dođe obilježiti Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. I nije ta masa bila kriva za povećani broj zaraženih u Vukovaru, županiji i šire, nego „svinjokolja“. Nikoga od HDZ-ovih „epidemiologa“ nije bilo sram javno bubnuti glupost, pa ostati na poziciji kojoj bi tzv. obični/mali ljudi imali vjerovati.

Slabovidna epidemiologinja

Zašto i ove godine vladajući ne bi posegnuli za „svinjokoljom“ pokažu li se isti povećani ili još gori zarazni/smrtni ishodi komemorativnih sjećanja s „domoljubnim“ promenadama najvidljivijih političara, vođa braniteljskih udruga, „junaka“ iz münchenske i šank-bojne (s popisa fantomskih cca 6000 „bojovnika“ 204. vukovarske brigade i inih, sic transit) što su ratni Vukovar vidjeli samo na televiziji, etc. na koje je kolumnistički precizno pucao Boris Dežulović? „Svinjokolja“ jest kakav-takav izgovor za neodgovornost, ali za tri desetljeća neodgovornosti zbog društveno pogubnog virusa puzajuće proustaške zaraze i vjerske, državno potpomognute indoktrinacije svekolikog populusa od kolijevke pa do groba dogmom „neraskidive katoličko-hrvatske“ simbioze nema nikakvog izgovora. Pogubno je pogubno. Dugoročno. Epidemija će jednom proći, ali teško ova polit-ideološka, razdvajajuća i mrzilačka. Ona ubija u pojam.

Za prvi se izgovor već pobrinula epidemiologinja i zamjenica ravnatelja HZJZ-a Ivana Pavić-Šimetin, pa će kazati režimskoj medijskoj tzv. javnoj kući HRT-u da je događaj u Vukovaru 18. studenoga ove godine prošao epidemiološki korektno i bez uvjetovanja Covid-potvrda i testiranja. Kaže, bilo je to na otvorenom, a ne u znatno rizičnijem zatvorenom prostoru, ljudi su međusobno držali razmak i poštivali ine propisane mjere opreza, pa… A nisu. Čak ni najvidljiviji državni dužnosnici i njihovi suradnici. Tko ne vjeruje, neka pogleda bilo koje tv-izvješće. Ako laže koza, ne laže rog. A da netko od liječničkih kolega predloži epidemiologinji Pavić-Šimetin žurni posjet specijalističkoj oftalmološkoj ordinaciji kako bi se utvrdilo stupanj njezine slabovidnosti i preporučilo odgovarajuće pomagalo? Pa, tko će i nakon toga vjerovati epidemiologinji Pavić-Šimetin, HDZ-ovoj vjernoj uzdanici od povjerenja, neka mu bude.

Možda premijer Plenković dogodine – jer svjetska medicina neće tako skoro doći glave ovoj gadnoj pandemiji – ipak spriječi eksploziju zaraze u tjednima nakon „sjećanja“ 18. studenoga: jednostavno, je li, nekim stočno-veterinarsko-mesarskim zakonom zabrani svinjokolje od 15. do 30. studenoga u cijeloj Slavoniji, ne samo na krajnjemu hrvatskom istoku. I mirna Bosna. Riješio problem. Jer nisu problem masovke vukovarskih „sjećanja“, nego „svinjokolje“!?

tacno

1 comment

  1. Bivša država izgubila je ozbiljnost zbog 800 000 partizana ukupno, a i ova je odavno izgubila zbog hrpetine lažnih branitelja kojji sisaju sve što je zajedničko.

Odgovori