Vođa i kolovođa

Sva je prilika da će Plenković na izborima u HDZ-u imati jednog jakog protukandidata i da će to biti Davor Ivo Stier. Bio bi to sukob Plenkovićevog koncepta HDZ-a na vlasti po bilo kojoj cijeni i Stierovog programa antitrgovačke vjerodostojnosti i čvrste ideološke usidrenosti HDZ-a

Dva su moguća razloga zbog kojih je Andrej Plenković, barem prema najavi glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića, odlučio maksimalno ubrzati unutarstranački izborni proces i organizirati neposredne izbore za šest najvažnijih funkcija u stranci – predsjednik, zamjenik i četiri potpredsjednika – sredinom ožujka, dakle za manje od dva mjeseca. Jedan razlog ne isključuje drugi, odnosno može biti da se jedan nadovezao na drugi. Jedan se sastoji u procjeni da Plenković u ovom trenutku bolje stoji među HDZ-ovim članstvom od svih potencijalnih suparnika, a da taj trenutak ne mora ili neće potrajati predugo. Drugi razlog je u tome što je shvatio da je suviše riskantno upuštati se u izazivanje ranijih parlamentarnih izbora, to jest u rušenje vlastite vlade e da bi se parlamentarni izbori održali prije izbora u stranci, naročito s obzirom na to da nije imao dovoljno jakog unutarkoalicijskog povoda da iz principijelnih poriva razbuca savez: shvatio je da ta operacija ne bi prošla bez ozbiljnih problema unutar HDZ-ovog zastupničkog kluba u Saboru, a ako bi i uspio u svome naumu, općenito bi ostao dojam da procedure i rokove prilagođava vlastitim interesima ili da se poigrava sa statutom stranke, što mu ne bi bilo od pomoći ni na unutarstranačkim ni na parlamentarnim izborima.

Stier je jedini koji je kao protukandidat pristupio seriozno i koji se već mjesecima intenzivno bavi unutrašnjim pozicioniranjem i povezivanjem s ljudima koji mu mogu pomoći da dopre do širokih slojeva članstva

Sva je prilika da će Plenković na izborima u HDZ-u imati jednog jakog protukandidata – uz vjerojatno još ponekog nositelja nerealne ambicije, autsajdera i političkog ekshibicionista – i da će taj protukandidat biti Davor Ivo Stier, bivši Plenkovićev europarlamentarni kompanjon i kratkotrajni ministar vanjskih poslova. Govorka se, doduše, i o opciji prema kojoj bi glavni protukandidat bio Miro Kovač, ministar vanjskih poslova u vrijeme Tomislava Karamarka, ali to bi značilo da je Stier procijenio da je Plenković sad nepobjediv i da je bolje sačekati povoljniji trenutak za pokušaj preuzimanja stranke. No od svih čija se imena spominju u kontekstu predsjedničke utrke u HDZ-u, Stier je jedini koji je tome pristupio seriozno i koji se već mjesecima intenzivno bavi unutrašnjim pozicioniranjem i povezivanjem s ljudima koji mu mogu pomoći da dopre do širokih slojeva članstva, a članstvo broji više od dvjesto tisuća ljudi. Stiera bi prije ili poslije mogli poduprijeti i neki od onih koji već duže vrijeme izražavaju nezadovoljstvo Plenkovićevim političkim smjerom i načinom vođenja HDZ-a, poput Domagoja Ivana Miloševića i Ivana Penave. U suštini, Stier će se, ako se odluči upustiti u bitku, s Plenkovićem najsnažnije konfrontirati upravo na pitanju koje aktualni predsjednik HDZ-a smatra svojim najjačim adutom u traženju novog mandata na partijskom tronu: to je pitanje treba li HDZ formirati vlast pod svaku cijenu i s bilo kakvim partnerima. Plenković, naime, posljednjih dana sve otvorenije govori da je zaslužan za HDZ-ovo prevažno održanje na vlasti u proteklih četrdesetak mjeseci, a toga ne bi bilo bez koalicije s Hrvatskom narodnom strankom, Samostalnom demokratskom srpskom strankom i nabujalim parlamentarnim klubom Milana Bandića, bez koalicije koju pravovjerni HDZ-ovci najviše nabijaju na nos trenutnom vodstvu. ‘To je ono što smo imali, nema drugog bazena’, ponavlja premijer i širi ruke, to jest poručuje da bi mu stranka trebala biti zahvalna što je našao kakav-takav model da se ostane u sedlu.

Stier će se tome suprotstavljati antitrgovačkim i antiklijentelističkim programom čije će centralno mjesto biti stav da HDZ ne treba ulaziti u koalicije s idejno nesrodnim strankama, pa makar to značilo i privremenu apstinenciju od vlasti. Prema njegovom mišljenju, bolje je odustati od vlasti nego zbunjivati i antagonizirati vlastito biračko tijelo, jer zbunjivanje i antagoniziranje rezultiraju dugoročnim osipanjem glasača. U tom pogledu, Stier svoj stav može potkrijepiti i osobnim primjerom: podnio je ostavku na funkciju ministra vanjskih poslova nakon što je Plenković razvrgnuo koaliciju s Mostom nezavisnih lista i spasio se na vlasti koalicijom s HNS-om. On se tada zalagao za raspisivanje novih parlamentarnih izbora. ‘Stier je sposoban programski artikulirati potrebu ideološke dosljednosti i precizne profiliranosti HDZ-a u smjeru, primjerice, bavarskog CSU-a, što će vjerojatno i učiniti, ali napisani program samo je jedan element kampanje za predsjednika stranke. I to manje bitan element’, kaže naš sugovornik iz HDZ-a. ‘Stier ima problem s operativnom stranom politike i ima poteškoća u situacijama kad je okružen većim brojem ljudi koje ne poznaje, a s kojima treba uspostaviti neku vrstu komunikacije. On zna promišljati politiku, ali zasad mu nedostaje karizme i liderske uvjerljivosti.’

Oponenti sadašnjeg vodstva sigurno će pred HDZ-ove članove gurati dilemu koja to, za većinu njih, zapravo i nije: bi li sutra radije u koaliciju sa SDP-om ili sa Škorom i suverenističkom desnicom

U ovom trenutku Plenković je u prednosti zbog niza razloga – ponajprije zbog toga što je aktualni premijer i što može voditi kampanju na način da sugerira da glasanje za nekog drugog kandidata predstavlja rušenje HDZ-ove vlade šest mjeseci prije isteka mandata – ali bila je u pozamašnoj prednosti i Kolinda Grabar-Kitarović dva ili tri mjeseca prije predsjedničkih izbora. Nisu, naravno, usporedivi predsjednički i unutarstranački izbori, ali mogao bi ih povezati jedan moment koji ima potencijal da bude među ključnima i na izborima u HDZ-u. Taj moment je Miroslav Škoro i njegova nakana da desno od današnjeg HDZ-a pod svojim imenom okupi koaliciju stranaka i da pokuša na parlamentarnim izborima bar donekle politički kapitalizirati onih 460 hiljada glasova iz prvog kruga biranja predsjednika Republike. ‘Jasno je da za formiranje novog političkog brenda nemamo dovoljno vremena pa mislim kako je najbolje rješenje da ostanemo pokret i da na izbore izađemo pod mojim zaštitnim znakom. Treba naći pravu mjeru, kompromis između činjenice da su me određene stranke podržale i dale svoj doprinos te zaslužuju da se zadovolje i neke njihove ambicije, a s druge strane, ne treba zaboraviti da sam od tih 24,5 posto glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora nešto osvojio i ja osobno, na svoje ime’, rekao je Škoro u ovotjednom intervjuu za Jutarnji list. I još: ‘Cilj mi je ne izgubiti nikoga tko želi kvalitetno doprinijeti. Tu sinergiju definitivno želim zadržati. Otpast će samo oni koji budu solirali ili se prema partnerima i biračima odnosili na pogrešan način. U političkom smislu trebamo napraviti ‘kišobran’ pod kojim bismo se okupili i pritom zadovoljiti izborna pravila jer ne može Miroslav Škoro biti nositelj lista u svih jedanaest izbornih jedinica.’

Premda svoj politički pravac zagovara parolom da su HDZ i SDP jednaka nesreća za Hrvatsku, na direktno pitanje o tome je li mu bliži SDP ili HDZ Škoro je u cijelosti odgovorio ovako: ‘Ne mogu zamisliti suradnju sa strankom čiji saborski zastupnik kaže da 1945. posao nije odrađen do kraja ili čiji koalicijski partner izjavi da UDBA očito nije ubila dovoljno ljudi. Kad takve izjave prođu bez posljedica, jasno je da se ta opcija nije u stanju odreći svog protucivilizacijskog totalitarnog nasljeđa.’ Ovo znači da mu je SDP sasvim neprihvatljiv. A HDZ? Iako nije izrečeno, jasno je da će Škorin odnos prema HDZ-u ovisiti o tome hoće li HDZ biti Plenkovićev ili Stierov. I to je moment koji može itekako ići u prilog Stieru, s obzirom na to da članstvo HDZ-a shvaća – a kampanja koja slijedi služit će i tome da uvjeri one koji još ne shvaćaju – da će Stier lakše postići dogovor sa Škorom o stvaranju desničarske vladajuće koalicije. Utoliko postoji mogućnost da se Miroslav Škoro ispostavi novom verzijom Bože Petrova iz sezone 2015./2016. A kakvoj se vladajućoj koaliciji HDZ-ovci mogu nadati u slučaju da Plenković obrani čelnu poziciju u stranci? Prema onome što sad govore istraživanja javnog mnijenja, Plenković bi do parlamentarne većine mogao doći jedino u koaliciji sa SDP-om. Oponenti sadašnjeg vodstva sigurno će pred HDZ-ove članove gurati dilemu koja to, za većinu njih, zapravo i nije: bi li sutra radije u koaliciju sa SDP-om ili sa Škorom i suverenističkom desnicom? To je najslabija točka Andreja Plenkovića, i to je jedina moguća strategija onih koji ga žele smijeniti.

Gdje je u svemu tome Milijan Brkić, zamjenik predsjednika HDZ-a? Čini se očitim da Brkić nije uz Plenkovića, ali nije u dobrim odnosima ni sa Stierom, a svejedno je najavio kandidaturu za jednu od najviših pozicija u stranci, najvjerojatnije opet zamjeničku. U tom slučaju, preostaju mu dvije mogućnosti. Da vodi samostalnu kampanju za položaj zamjenika, igrajući na to da će biti korektivni faktor tko god bio izabran za predsjednika, ili da sklopi pakt s jednim od kandidata. Morat će oprezno i pametno odvagnuti što mu je isplativije, jer mu prijeti realna opasnost od okončanja političke karijere u idućih nekoliko mjeseci.

portalnovosti

15 comments

Skip to comment form

  1. Stier vs. Plenković. Tuča u kavani. Najebat će glave gostiju i inventar.

    1. Miro Kovač je glavni u protivničkoj bandi. A pomoćnik mu je pritupavi Penava.

  2. Stier se povukao,ne zbog Vase Brkića i neslaganja s njime,već zbog stigme dede ustaše.Vidio je ljevičarsku svitu zapjenite medijske nedonoščadi i procijenio ,da mu to ne treba.

    Šteta ,Stier je najjaći intelektualac u HDZ-u,ideolog i ovog sadašnjeg i nekog budućeg evropskog HDZ-a, kada Evropska pučka stranka bude puhala za vrat istinskim zaštitnicima evropskih vrijednosti.

    1. Škiljo, ova ti je dobra, kako reče Fabijan u Prosjacima i sinovima. Povukao se Stier zbog dede ustaše, jer je to stigma., kako je procijenio. Kao na to su ga natjerali zapjenjeni mediji. Ti si, waum, stvarno bez pameti, je rhrvatskoj naciji on ne treba na čelu najjače stranke, a ne samo ljevičarima.

      1. Zamisli kako bi samo ti svršavao e da je Stier na čelu HDZ,kao i da su tvorci HDZ-a bili neki drugi,a ne antifašista Tuđman.

        Vječni fašizam o kojem je pisao Umberto Eco hrani vam dušu.A isti Eco po inspiraciji na Hanu Arendt piše kako je karakter fašizama autoritaran,a ne totalitaran.

        1. Vrijeđaš i Tuđmana i HDZ. Nikakav on nije bio antifašist. Htio je izimitirati ideje Franca o miksanju kostiju partizana i ustaša. On je svjetonazorski bućkuriš koji je potaknuo na razlike između Hrvata, na vas ustašoide i salonsku ljevicu koja se nije znala oduprijeti toj poplavi fašizma. Sve ostalo je tvoje dupetanje.

  3. Balkanski fašizam ,kako su onomad neinformirani evropljani zvali velikosrpski fašizam,posljednji evropski fašizam , pobijedio je hrvatski vojnik na čelu sa Titinim najmlađim generalom.Tuđman je jedini evropski političar sa dvostrukim aureolom antifašiste,piše novija povijest .

    Nema fašizma bez antikrščanstva,a Francove krščanske postaje to i potvrđuju,Franco nije fašista,,,

    1. Kako god ga nazvao, bio je zločinac koji je vlastoručno potpisiva odluke o smaknućima. I kad je pobijedio potpisao je 20 000 naloga da se ljudi koji su se suprotstvaili njegovim falangama smaknu .

      A Tuđman je tanušan, prosječan. Ima velike zasluge za državu, ali i velike za njeno kasnije upropaštavanje.

      1. Bata Jagma po takvoj logici i Tito je fašista,puno veći od Franca.Najveći fašisti su Mao,Staljin i Pot.I dakako da jesu.Hitler je za njih po smaknućima mala beba.

        1. Ni Španjolci o Francu ne pričaju na način na koji ga ti braniš. Desničar si koji ne preza ni od pohvale totalitarističkim idejama i praksi koja je odnijela tisuće života. Iz uvjerenja i prkosa prema Srbima i socijalizmu.

          1. Totalitarizam je bio komunizam ,iza sebe je ostavio 100 miliona pobijenih,zbog klase i ideologije,a iz tog smrada se izmigoljili.

            1. U rdeu, ti mene zovi komunistom/titoistom, a ja ću tebe frankovcem/fašistom. Dogovoreno?

  4. Vi ste svi komunisti,totalitaristi,svi ste bili u Partiji u čije ime je u svijetu ubijeno 100 miliona ljudi,i danas se time dićite,umjesto od stida zamrete.

    Vodeći talijanski intelektualci s kraja 2o.stoljća ,a tamo je fašizam iznjedrio,Magris i Eco ,tvrde kako Franco nije fašista,krščanin ne može biti fašista,a Franco je bio veliki krščanin.

    Sve što ja napišem ima pozadibnu .Tako i to da ste vi antikrščani,totalitaristi u stvari najveći fašisti ,u povijesti čovječanstva.Jer ubiti zbog klase,ideologije ,ubiti brata ,prijatelja ,stranačkog druga jer misli drugaćije,dakle ubiti u miru,mnogo je gore no ubiti u ratu zbog rase,kao što su činili Hitler i Musolini.

    1. Debelo sereš. Franco nije bio fašist, jer je bio krščanin? Župnik iz Podvinja nije pedofil, jer je velečasni? U pravu si. Ubojica Francisco nije zločinac jer je čitao Bibliju. To vas fašiste krasi – licemjerstvo i nepoštivanje ljudskih života.

      I veliš da su Hitler i Musolini ubijali u ratu? Mamlaze, ubijali su u logorima. Ubijali su one koji se promijeniti nisu mogli. Tvoje opravdavanje ovih dvojice monstrum govori o tebi da si i sam iz njihovih legija koje bi danas radile isto što i onda.

  5. Gdje si vidio Starkelj da ja opravdavm Hitlera i Musolinija,moja je teza poznata njih dvojica su ljevičari kolektivisti ,socijalisti dakle koji su uspjeli zavesti čak i dio konzervativnog svijeta ondašnje Evropa.ubili su u ime rase 20 miliona ljudi.

    Ali i uvijek naglasim kako su tvoji ideolozi komunisti ubili u ime klase i glupe ideologije 100 miliona ljudi ,a ne napada ih se ,jer oni koji bi ih trebali napadati uljuđeni su građani ,i ne mare o tom.

Odgovori