«

»

lis. 06 2018

Udri po Srbima

Od početka 2016. započela je legalizacija javnog širenja mržnje prema Srbima i njihovim političkim predstavnicima. Postalo je normalno obrušavati se na Srbe najgorim uvredama i prijetnjama i tražiti da se zatre sjeme svim institucijama Srba u Hrvatskoj. Otvoreni antisrpski izljevi do danas su se čvrsto ukotvili u centralnoj struji ovdašnjeg javnog života

Jedino je Krešo Beljak, predsjednik Hrvatske seljačke stranke, bez uvijanja u celofan i frazerskog izmotavanja opisao javni ambijent koji je logično izrodio fizičko uznemiravanje i ponižavanje Milorada Pupovca, predsjednika Samostalne demokratske srpske stranke, na zagrebačkoj tržnici Dolac. Beljak je na Twitteru objavio ovo: ‘Bagra!!! Sve su glasniji i sve jači, a većina i dalje šuti i gleda. Do kada?!?! Dok ne počnu otvoreno ubijati Srbe, pedere, a onda i sve nas ostale koji se ne uklapamo u ‘njihovu’ zaostalu i zatucanu Hrvatsku?’ Od početka 2016., kad je došla na vlast kratkotrajna KaramarkoPetrovljeva vlada na čelu s nestranački izgubljenim Timom Oreškovićem, u Hrvatskoj je započela legalizacija javnog širenja mržnje prema Srbima i njihovim političkim predstavnicima. Započeo je proces prilagođavanja društva na situaciju u kojoj je poželjno i normalno obrušavati se na Srbe – koji to nisu samo u smislu gole etničke pripadnosti nego i u smislu političke svijesti – najgorim uvredama i prijetnjama, da je poželjno i normalno pokušati zatrti sjeme svim institucijama Srba u Hrvatskoj koje nisu po ‘suverenističkom’ ukusu, da je domovinski odgovorno i neophodno tretirati Srbe građanima drugog ili trećeg reda. Nepune tri godine kasnije, otvoreni antisrpski izljevi, kojima kao povod služi što god dođe pod ruku, čvrsto su se ukotvili u centralnoj struji ovdašnjeg javnog života. Srbi, koji čine tri-četiri posto stanovništva Republike Hrvatske, i ljudi koji ih politički zastupaju oglašeni su jednim od glavnih razloga svih hrvatskih problema i svih hrvatskih trauma: inzistiranje na obespravljivanju i političkom anatemiziranju jedne brojčano marginalne manjine, čiji je društveni utjecaj na rubu minornosti, pritom se predstavlja vrhunskom političkom i ljudskom hrabrošću te idejnom i praktičnom okosnicom ‘suverenističke’ opcije, opcije čiji se smisao iscrpljuje u iživljavanju na slabijima i drukčijima. Cipelarenjem ionako marginaliziranih i stigmatiziranih nastoji se utjerati strah u kosti masi neodlučnih i ravnodušnih, jer se bez njihove ustrašenosti i pasivnosti ne može raspojasati ozbiljnije i dugotrajnije zlo.

Križanec i Raspudić samo su dva svježa primjera iz naše glavne medijske i javne struje. Zašto se, dakle, čuditi anonimnim ili neanonimnim psovačima i trovačima s društvenih mreža i s foruma popularnih news-portala

U petak, na dan kad se dogodio atak na Pupovca na glavnoj zagrebačkoj tržnici, u Večernjem listu, primjerice, izišla je kolumna Nina Raspudića, profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u kojoj su i ove rečenice: ‘HDZ-ovac u bazi je katolik, ali je progutao antropološko eksperimentiranje nad vlastitim narodom uvođenjem rodne ideologije pod krinkom zaštite žena od nasilja. Progutao je i to da se u sramnoj političkoj trgovini HNS-u, stranci s potporom jedan posto građana, preda reforma obrazovanja. Branitelj je ili dolazi iz obitelji branitelja ili ratnih stradalnika (što je kraj više stradao u ratu to je tamo jači HDZ), ali će mirno gledati kako Vučićev potrčko piša po temeljima države i Domovinskog rata.’ Raspudić, naravno, nije bio dovoljno hrabar i pošten da imenuje ‘Vučićevog potrčka’ koji ‘piša po temeljima države i Domovinskog rata’: on je svoju zahodsku metaforu konstruirao tako da mudro čitateljstvo samostalno prepozna Milorada Pupovca, inače njegovog starijeg kolegu s Filozofskog fakulteta. Kontekst ne ostavlja prostora dvojbama. Raspištoljeni i dosjetljivi čuvar temelja države i Domovinskog rata ne osjeća potrebu da išta argumentira i da svoje primitivne optužbe ičim potkrijepi: on pisanje u novinama ionako doživljava kao oblik političkog aktivizma u korist konkretnih grupacija – Željke Markić i udruge U ime obitelji te svojih hercegovačkih sponzora i mentora – te kao investiciju u svoje buduće političko aktiviranje, pa se ponaša kao da je u huškačkoj kampanji, a ne u kolumni.

U četvrtak, dan prije Raspudićevog teksta, u prijepodnevnom programu N1 televizije, jedno za drugim, gostovali su Bruna Esih, predsjednica Neovisnih za Hrvatsku, te Ante Nazor, povjesničar i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Novinarka Sandra Križanec nije se pretjerano miješala u svoj posao: pustila je gostima da mlataraju optužbama i krivotvorinama, s tim da je polusatni razgovor s Nazorom gotovo u potpunosti bio posvećen Pupovčevom liku i djelu. A zašto? Zato što se netko dosjetio da, s gotovo dvomjesečnom odgodom, napravi aferu od činjenice da je Pupovac bio na skupu u Bačkoj Palanki, gdje je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić – u povodu godišnjice operacije Oluja – usporedio Hrvatsku s nacističkom Njemačkom. U Hrvatskoj je sve postalo dobrim materijalom za konstruiranje antisrpskih hajki, koje nalaze svoje pristaše i poklonike u biračkom tijelu, a hrvatskim šovinistima u tom poslu itekako pomažu šovinisti i manipulatori s druge strane Dunava, ponajprije oni okupljeni oko vladajuće klike.

Plenković je preslaba brana, jer se on, pojednostavljeno, protiv Penavinog i Bujančevog prosvjeda u Vukovaru bori davanjem podrške podizanju spomenika Gojku Šušku: takav način borbe dugoročna je osuda na poraz

Križanec i Raspudić samo su dva svježa primjera iz naše glavne medijske i javne struje. Zašto se, dakle, čuditi anonimnim ili neanonimnim psovačima i trovačima s društvenih mreža i s foruma popularnih news-portala koji na Pupovca zazivaju metke umjesto ostataka hrane, kad jedan zagrebački sveučilišni profesor sadržajno i stilski ne odudara od budala s internetskih smetlišta, i kad jedan news-kanal, koji se diči svojim profesionalizmom i uravnoteženošću, omogućava politički ostrašćenom Nazoru da, pod krinkom znanstvenika i praktično u formi monologa, pretvara Pupovca u strašilo što se nadvilo nad nedodirljivu istinu o Domovinskom ratu i hrvatskoj državnosti. Nije lako odoljeti porivu da se doda cjepanica na protusrpsku lomaču, da se onog koji leži na podu još jednom udari nogom u rebra, a na toj vrsti niskih strasti i na stalnoj prisutnosti prošlog rata u našoj sadašnjosti širi se utjecaj politike koja podrazumijeva teror i razvrstavanje po nacionalnom ili vjerskom principu.

Nakon što je prije dvije godine nestao pritisak i opasnost slijeva, što je zbijalo desničarske redove, na tom, desnom, dijelu političke scene razvila se živost. Plenkovićev HDZ, bez obzira na sve, jest učinio blagi iskorak prema centru, a to je otvorilo prostor za rast radikalnijih izvan HDZ-a, i za tihi ali jasni otpor radikalnijih unutar HDZ-a. S ponešto zakašnjenja, sve te grupice i svi ti pojedinci shvatili su, kao što je primijetio analitičar Žarko Puhovski, da je ulazak Hrvatske u Europsku uniju širom raskrilio vrata slobodnom raspirivanju etničke i vjerske mržnje bez straha od sankcija. Naprosto je nestao mehanizam suzbijanja anticivilizacijskog i antieuropskog ponašanja u političkom životu, mehanizam koji je postojao tokom pregovaračkih godina, a Hrvatska nije učinila ništa da u svoje zakonodavstvo ugradi odredbe koje bi predstavljale kakav-takav društveni štit od nadiruće rehabilitacije Nezavisne Države Hrvatske u mnogim suštinskim elementima politike. Baš naprotiv, ovdje je uzela maha praksa institucionalnog relativiziranja ustaštva i govora mržnje, pa je savršeno logično sve što se zbiva.

Ljevica je nejaka da u javnom prostoru uvjerljivo i gromko uzvrati na profašističke tendencije, a Andrej Plenković i njegovi ljudi u vrhu HDZ-a preslaba su brana narastajućem valu mržnje, premda svoju političku poziciju već neko vrijeme grade na tezi da se herojski žrtvuju u sprječavanju ponovnog pada Hrvatske u ideološki ponor sličan onom iz kratkotrajne vladavine Tomislava Karamarka i Zlatka Hasanbegovića. Plenković je preslaba brana, jer se on, pojednostavljeno, protiv Penavinog i Bujančevog prosvjeda u Vukovaru bori davanjem podrške podizanju spomenika Gojku Šušku: takav način borbe dugoročna je osuda na poraz, a poraz znači da će nakon Plenkovića HDZ-om zavladati oni što ga danas drmaju s klerikalno-veteranskih položaja i da će biti tek odgođena inauguracija ‘suverenizma’ u dominantnu političku doktrinu i životnu filozofiju; takav način borbe svjedoči o posvećenosti uskim i osobnim interesima, a ne o djelovanju u korist općih interesa i javnog dobra.

Milijan Brkić na vatri

Nakon što je prošlog tjedna uhapšen i pritvoren njegov kum Blaž Curić, ujedno vozač potpredsjednika Vlade Tomislava Tolušića, a pritvoren je zbog obavještavanja SMS-krivotvoritelja i prevaranta Franje Varge iz Belišća o tajnim policijskim mjerama kojima je povrgnut, zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić suočen je s novim nevoljama. Tjednik Nacional objavio je policijske dokumente iz kojih proizlazi da je Brkić 2011., kad je bio zamjenik glavnog ravnatelja policije, označen kao čovjek koji je organizatorima elitne prostitucije u Zagrebu dojavljivao što policija poduzima protiv njih. Šturi i nervozni Brkić sve demantira i tvrdi da se radi o reciklaži, premda nije jasno što bi to točno trebalo značiti, a Plenković se zainteresirao, očekuje da se sve rasvijetli, ne spori da je njegov stranački zamjenik u neugodnoj situaciji, ne želi ništa prejudicirati.

Evidentno je da traje žestoki napad na Brkića i evidentno je da Plenkoviću nije mrsko to što se događa, ali i dalje ostavlja otvorenima sve mogućnosti: i da eliminira svog zamjenika, i da ga pacificira, i da s njime sklopi čvršći pakt o zajedničkom otporu izvanstranačkim desničarima. Pušta da se vidi što će se izroditi iz dvaju tekućih skandala povezanih s Brkićem, a pitanje je ima li još kompromitantnih materijala koji će se sručiti na bivšeg visokorangiranog policajca i obavještajca. Brkić se zasad ne snalazi u ulozi lovine, valjda su ga uspavale godine konzumiranja moći, ali ubrzo će morati pokazati karte i otkriti je li njegov utjecaj na terenu sasvim izmistificiran ili ipak nije sve bio samo blef. Inače, u saopćenju nakon sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a održane u utorak navečer stoji, između ostalog, da će stranka pristupiti procesu ‘reorganizacije sustava lokalnih ogranaka’.

 

 

 

15 comments

Skip to comment form

  1. ford

    Pupovac je rđav političar. TOČKA

    1. Stalker

      Ako je on rđav političar, ostali hrvatski političari su zaposlenici pakla. DVOTOČKA

      1. ford

        Opet imaš problema s čitanjem s razumijevanjem.

        Ponavljam ti: nije dovoljno samo čitati i udarati recke. Radije pročitaj jednu knjigu, ali s razumijevanjem. Predlažem ti da kreneš s nečim lakšim, možda braća Grimm?

        Tekst većma govori o Miloradu pa se moj komentar odnosi na njega. Kada tekst bude o nekom drugom političaru, možeš me zamoliti da iskažem svoje mišljenje i o njemu. Budeš li učtiv, rado ću ti izaći u susret. Vidiš da sam fin, čak pokušavam koristiti riječi iz tvog jezika da me što bolje razumiješ.

        Znaš onu: govori bre srpski da te ceo svet razume 🙂

  2. Stalker

    Ti govoriš srpski? Jer ja razumijem što pričaš tj pokušavaš interpretirati. Nastavi

    1. ford

      Oprosti, ali srpski mi je malo zarđao. Ne vežbam ga dovoljno pa me malo teže razumeš.

      Naslov je standardan udbaški. To što je neko bacio kolutić limuna na Milorada se ne može podvesti pod “udri po srbima”. Njih niko ne dira, nisu ugroženi, ni Sloba im ne bi poželeo veća prava. Koališu u rvackoj vladi, ej bre, posred bre vlade rvacke oni koališu.

      1. Stalker

        Ovo je dokaz da si šenuo pameću, da ne znaš kako sve počinje. Prvo limun, pa se zauče komšijin pas, potom ga se izudara bejzbol palivom, a onda mu se ulijeva kiselina iz akumulatora usta. Morončino, što bi rekao da se tvoje rođake, tebe ili djecu gađa po ulici, ponižava i prijeti?

        Puno si puta upotrijebio riječ “udbaški” Nekko ti je bliska, kao da imš bliskih susreta s njom, ali ne u ovakvim tekstovima nego iz prakse koje se odričeš.

        1. ford

          Ne bih se čudio da je “hrabri” Pupi sam platio nekom bezveznjaku da ga “ugrozi” kolutom limuna. Njemu nasušno trebaju takvi “slučajevi” kako bi prigušio sve glasnije kritike iz srpske zajednice.

          Vi ste bar majstori u fabriciranju događaja i događanja.

          1. peka

            nastvano tome, samtram da je Pupovac uništio Agrokor, onemogućio Uljaniku proizvodnju, a sve mi se čini da svoje prste ima u propsati mljekarstva, ds zapošljsva uhljebe i, što je najgore, njegov utjecaj na obrazovanje je presudan.

            Htio je on da ga se napadne lubenicom, pa čak i plinskim pištoljem, ali je odusta u zadnji čas. Rekao je suradnicima što bi tek onda napisali govnjivi komentatori na sbperiskopu.

            1. ford

              Prevelika je on pička za lubenicu, a propas Agrokora je izravan udarac na srpsku manjinu u hrvatskoj, prezaduživanje neprofitabilnog uljanika je eklatantan napad na SNV ili SNF kako se već zovu …….

              I ti ćeš sine da budeš etno biznismen kad jednom porasteš 🙂

              1. peka

                Pravi si trol koji stavlja ljudima metu na leđa: Pozdravio te Stevo Culej! Itvoj alter ego Glasnović. Na tim si granama. Niskim.

  3. Lara

    Nedopustivo je portal pretvarati u poligon za ekstremne tvrdnje i osobne obračune.

    1. ford

      Pa stalno to radite prozivajuči neistomišljenike neofašistima, ustašoidima, zadrtim desničarima i tko zna kao već ne.

      1. peka

        Istina, ali tek kao odgovor na tvoje i Zeitgeistove etikete o četnicima. To je ovdje vrlo opsano i vrlo govnjivo. I nedopustivo.

  4. Smith

    Naravno da je Pupovac suodgovoran za sve gore nabrojane afere (Agrokor, Uljanik itd. itd.). Pa on je već godinama na čelu važnog koalicijskog partnera svake hadezeove vlade! Zar bi njega trebalo amnestirati odgovornosti od sudjelovanja u zločinačkim vladama samo zato jer je Srbin? Ja osobno mislim da je on korumpirani kriminalac, isto kao i njegovi ostali partneri iz hadezea i haenesa, zajedno s preostalim Plenkovićevim uzdanicama kao Saucha, Glavaš, Bandić itd. itd.

    Osim toga, on ne zastupa niti većinu Srba u Hrvatskoj. On je čelnik političkog krila pobunjenih Srba u Hrvatskoj i on zastupa isključivo njihove interese. Većina Srba u Hrvatskoj su lojalni pristojni građani, tisuće su ratovale za Hrvatsku, ali oni nisu Pupovčeva klijentela. On se njima gadi i on im stvara probleme i nelagodu kod njihovih hrvatskih prijatelja, susjeda i kolega.

    Pupovčeva stranka, kao i sve ostale stranke u Hrvatskoj vode politiku vođenu isključivo uskim stranačkim klijentelističkim interesima. Interese svih ostalih običnih građana – Hrvata, Srba i svih drugih – ne zastupa NITKO.

    Tzv. „napad“ na Pupovca izazvao je kod njega, Plenkovića, Božinovića i ostalih refleksnu reakciju tipičnu za njihov svjetonazorski habitus: oni instinktivno uprežu cijeli državni aparat da se otkrije tko je bacio komadić limuna i pržene ribice na srpskog člana partije, jer znaju da se za to nekad rezala dugogodišnja robija. Time su nesvjesno pokazali tko i što su oni i da ne pripadaju političkom svijetu 21. stoljeća.

    Evo, ja osobno pozivam sve građane u Hrvatskoj i Europi da gađaju političare komadićima limuna i prženih ribica ako nisu zadovoljni njihovom politikom. To sam rekao i mojoj djeci.

    1. Stalker

      Kada bi to bilo veselo kao ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=aHY5SM0YFv0
      zašto ne. Ali, u drugom kontekstu, ruke i torte imaju drugo, krvavo značenje.

      Naravno da je Pupovac suodgovoran, ali barem za stotinjak puta manje od hadezeovaca i pedesetak puta manje od esdepeovaca.

Odgovori