Ubistvo obitelji Zec – jedno od najsramotnijih poglavlja u novijoj hrvatskoj istoriji

Položivši vijence i ruže na temelje planinarskog doma Adolfovac, grupa građana odala je počast djevojčici Aleksandri i njenoj majci Mariji, koje su na tom mjestu ubijene u noći sa 7. na 8. decembra 1991.

U spomen na članove zagrebačke obitelji Zec, koji su ubijeni na današnji dan prije 28 godina, Srpsko narodno vijeće i Documenta održali su komemoraciju na Medvednici. Položivši vijence i ruže na temelje planinarskog doma Adolfovac, grupa od 20-ak građana odala je počast 12-godišnjoj Aleksandri i njenoj 35-godišnjoj majci Mariji, koje su na tom mjestu ubijene hicima iz automatske puške u noći sa 7. na 8. decembra 1991.

Aleksandrin otac Mihajlo ubijen je ranije iste noći ispred njihove obiteljske kuće na Trešnjevci. Taj zločin počinili su ‘merčepovci’, odnosno pripadnici specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova: Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Snježana Živanović.

Novinar Drago Pilsel podsjetio je da su počinitelji tog zvjerskog smaknuća oslobođeni zbog proceduralnih grešaka, odnosno zbog toga što su zločin priznali pred istražnom sutkinjom bez prisutnosti odvjetnika. Njihov iskaz potom je odbačen, a oni su nakon suđenja pred Okružnim sudom u Zagrebu pušteni na slobodu. Neki od njih su nakon toga napredovali u karijeri, neki su odlikovani, a ovo je jedno od najsramotnijih poglavlja u novijoj hrvatskoj istoriji, rekao je Pilsel pa podsjetio na kronologiju događaja od prije 28 godina.

– Munib Suljić djevojčici je hladnokrvno prislonio automatsku pušku na zatiljak i povukao okidač. Njeno tijelo, zajedno s majčinim, potom su bacili u udubinu za smeće poviše planinarskog doma – rekao je Pilsel.

Tijela obitelji Zec danas počivaju na groblju u Gornjoj Dragotinji pokraj Prijedora, u rodnom mjestu Mihajla Zeca. U ime organizatora komemoracije upućen je apel gradskim vlastima da se danas zapušteno mjesto zločina očisti i uredi.

Vesna Teršelič iz Documente rekla je da je utješno da je vijenac koji je kraj Adolfovca položen prošle godine i dalje tu te da smatra kako bi planinari pomislili na obitelj Zec i ostavili cvijet da na tom mjestu postoji spomen-ploča.

– Moramo postaviti pitanje ne samo kako pamtimo obitelj Zec, nego kako pamtimo svu ubijenu djecu između 1991. i 1995., kao i sve civilne žrtve rata. Odlukom Sabora odlučeno je da će se obilježavati sjećanje na sve žrtve Domovinskog rata – hoće li doista svi biti uključeni? Hoće li biti mjesta i za Aleksandru Zec i za Ljiljanu Jaroš, koja je ubijen u Osijeku? Hoće li se naći mjesta za više od 400 ubijene djece? Hoće li se u novoj školskoj reformi pronaći neko malo mjesto u udžbenicima za fotografiju Aleksandre? Zaslužila je da je pamtimo, ta simbolička gesta će značiti njenom bratu i njenoj sestri – rekla je Teršelič i podsjetila da bi Aleksandra Zec, da je živa, danas imala 40 godina.

U ime Srpskog narodnog vijeća govorio je Saša Milošević, koji je istaknuo da su ‘devedesete bile ne samo slavno, već i vrlo tužno, crno, tragično i sramotno razdoblje hrvatske povijesti’. Milošević je najavio da će SNV, Documenta i prijateljske institucije i organizacije ići s konkretnim zahtjevima prema Vladi i Gradu da Zagreb do 30. godišnjice ubistva konačno dobije ulicu ili trg Aleksandre Zec, kao i da se mjesto ubistva nje i njene majke dostojno obilježi.

Na komemoraciji su bili i Zoran Pusić u ime Antifašističke lige i Građanskog odbora za ljudska prava te saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac.

portalnovosti

3 comments

  1. Monstruozno. Kao meksički narko karteli.

  2. Oni koji i mogu predočiti scenu ubojstva djevočice, mogu i zaplakati. Plač liječi. Svijest o zločinu ozdravljuje.

  3. Pakao na zemlji. Što je o tom paklu rekla katolička crkva u Hrvata?

Odgovori