TV rašetanje: Paradigmatski izbor

Milanović je na N1 objasnio funkcioniranje hrvatskog pravosuđa (Šeks zove kuma Šeparovića, kum da delikatne predmete u kojima treba poštovati samo sud Partije sutkinji od povjerenja, i svi budu sretni i zadovoljni). Ali, No pasarán, on predlaže Zlatu Đurđević…

Zlata Đurđević, Milanovićeva kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda (foto Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL)

Otvoreno, HRT, 25. veljače, 22:00

Olujić, Damire, Olujić, da. Ali ne Kruno, nego Željko! Krivoga si zvao u emisiju! Urednik Otvorenog u emisiju o izboru predsjednika Vrhovnog suda umjesto omiljenog HDZ-ova fiškala Željka Olujića, pozvao je Krunislava Olujića, koji je svima ukrao šou. Bivši predsjednik Vrhovnog suda, jedan od pisaca hrvatskog ustava, erudit i ponajbolji poznavatelj hrvatske judikature, dao je za pravo predsjedniku Milanoviću rekavši kako dio temeljnog zakonskog dokumenta države koji govori o izboru predsjednika Vrhovnog suda spada u tzv. samoizvršive odredbe Ustava. On ga je pisao, zna čovjek. Zoran Milanović odlučio je staviti točku na hadezeovo razvaljivanje sudstva. Očiglednu sugestiju vrha stranke (koji je sucima poručio da im se nije pametno zamjerati kandidaturom za Vrhovni sud, za kojega oni imaju svog čovjeka) prokazao je do srži. Stavio je veto na Plenkovićeva i HDZ-ova favorita, i time izveo potez mandata. Plenković će sad moći opstruirati izbor poštenog suca, pa se nastaviti srozavati u očima javnosti, ili pristati na izbor neke neukaljane osobe. Odabir Zlate Đurđević u tom je smislu paradigmatski dobar.

Suci na daljinskom upravljaču stranke i lokalnih moćnika, oni koje plaća Zdravko Mamić, suci koji misle kastinski, suci koji nemoćnima sude brzo i brutalno, a moćnima blago i dugo uvažavajući sinkope, zastaru i procesne kočnice, suučesnici su u uništavanju države koja je trebala biti najperspektivniji prostor tranzicije, a pretvara se u pustinju. Sa 4,7 milijuna ljudi pali smo na manje od 4 milijuna.

Krumislav Olujić je rekao da ne vidi nikakvu ulogu Državnog sudbenog vijeća u izboru predsjednika Vrhovnog suda jer u Ustavu nema takve kategorije i uopće se ne spominje DSV. Predsjednik Milanović je, smatra on, u pravu: svaka ustavna odredba koja se može izvršavati neposredno treba se neposredno i izvršavati. “Hrvatsko pravosuđe je jedna od najslabijih poluga hrvatske državne vlasti,” rekao je, dodajući da je za njega predsjednik države hrabra osoba koja poznaje struku. Željka, Željka je trebalo zvati.

Otvoreno, HRT, 3. ožujka, 22:00

Dva tjedna ga nije bilo u Otvorenom, i eto ga u srijedu navečer! Uz Željka Keruma bio je Siniša Vuco, potom neki Vice, HDZ-ov kandidat koji ima slogan da ne želi pobjedu nego drugo mjesto (vicegradonačelnik); čovjek zrači bistrinom, govori inteligentno i izgleda toliko da je umjesto “vicegradonačelnika” odabrati slogan “vic”, bilo bi još šaljivije. Siniša Vuco, koji je smršavio oko 40 kilograma (bila je to najzanimljivija stvar koju je rekao u emisiji ali je na žalost, nije htio elaborirati) izrekao je zvučnu rečenicu “jeba ga led”. Pozvao je protukandidate da kažu hoće li na mjestu gradonačelnika volontirati, kao što će učiniti on, bude li izabran. Ivica Puljak mu je rekao da neće, već da svoju plaću kani zaraditi. Vuco je najneuspješniji hrvatski političar od stoljeća sedmog: na parlamentarnim izborima 2003. lista mu je propala, osam godina kasnije doživio je kataklizmu, koju je zaboravio nakon izborne kalvarije 2015. godine. I na jedinim lokalnim izborima na kojima je dosad bio doživio je fijasko, iako je istupio kao populist. “Svatko” govorio je tada, “ima pravo na janjetinu tri put tjedno, dva put doma, a jednom u gostionici”.

Nije to tako jednostavno, “biti populist” i “podilaziti najnižim instinktima” pa se o tuđoj muci obžderavati svakoga dana, da je to lako svi bi bili populisti. Ivica Puljak, ozbiljan čovjek i znanstvenik morao je doći u talent šou kako bi nešto rekao biračima kojima nije samo do zabave. Bojan Ivošević nije pozvan ni u emisiju ni u prilog. Šteta. Željko Kerum je podbacio, nije rekao ništa što huji, šumi, zvoni, zveči, kao “Mirela, može li se rima loviti onlajn” ili “mogu li se pome uzgajat onlajn”. Jao Splićanima!

Novi dan, N1, 4. ožujka, 8:00

Goran Beus Richemberg u dahu je izrecitirao povijest uspjeha zagrebačkih gradonačelnika od 19. stoljeća do Mate Mikića, a gledatelji su njegov učeni solilokvij gledali s udivljenjem, što je na kraju priznao i Tihomir Ladišić, koji je na računalu odmah vidio da je gledanost narasla do neba. Beus je masovno dijeljenim statusom na Facebooku rehabilitirao i posmrtno proslavio posve zaboravljenog Peru Pirkera koji je Zagrebom vladao od 1963. do 1967. u vrijeme najveće poplave, koja je uništila deset tisuća stanova a trideset tisuća oštetila. No, Pirker ih je izgradio 26 tisuća; u njegovu mandatu sagrađeno je 35 škola i šest dječjih vrtića, pet novih tvornica i dvije velike farme (toliko ih je za Bandićeva mandata zatvoreno, ako ne i više) nova gradska plinara, vodocrpilište u Maloj Mlaki, otvoreno je više od 270 trgovina (tri Name), izgrađeno 30 kilometara savskih nasipa, 100 kilometara kanalizacijske mreže, novi terminal i produžena pista zračne luke na Plesu. Sagrađen je i novi željeznički most na Savi, cesta Zagreb-Velika Gorica, žičara na Sljemenu, stalno postrojenje za klizalište na Šalati i kompleks sportskog centra na Sveticama… Donesen je i prvi urbanistički plan nakon Heinzela, i to za grad od 950.000 stanovnika. Kako mu se narod odužio? Zaboravom. I Miškec je imao prolaz u Zagrebu, Pirker ni to. Većeslav Holjevac i Mato Mikić ostavili su iza sebe toliko toga da bismo na to potrošili više prostora nego na Bandićeva afere, zato vas molimo da nam vjerujete na riječ.

Dnevnik 2, HRT, 5. ožujka, 19:00

Favorit u utrci za zagrebačkog gradonačelnika Tomislav Tomašević nastupio je u središnjem Dnevniku vrlo zrelo. Na pitanje kako odgovara na kritike da za razliku od Joška Klisovića nema veliko diplomatsko iskustvo, dao je neočekivan odgovor. “Ja sam s 21 godinom bio izabran za savjetnika UN-ove agencije za okoliš za područje Europe, imam bogatu biografiju i školovanje vani. Što se tiče upravljanja gradom, nitko od kandidata nema to znanje i iskustvo.” Ali, kritike te vrste su besmislene – što će gradonačelniku Zagreba diplomatsko iskustvo? Diplomati se, vidjeli smo ih nažalost previše na ovoj šarenoj cesti, u izvršnoj politici slabo snalaze. Ili nikako. Tomašević je kazao kako ne kani produžiti Bandićev diktatorski stil upravljanja gradom. Pokojni je gradonačelnik, naime, osobno rješavao probleme koje trebaju rješavati institucije, čime je – personalizacijom usluge – kupovao naklonost građana. “Najbitnije je da nemamo više lokalnog šerifa, ne želim biti gradonačelnik koji će odlučivati o svakoj rupi, o tome kako će izgledati neki park, tko će dobiti neki posao. Mene to ne zanima”, kazao je Tomašević.

“Svi pročelnici bi trebali staviti mandat na raspolaganje i to je najnormalnija demokratska praksa. Očekujem da onda novi kadrovi slože upravljačke procese da svi mogu raditi svoj posao. Ne zanima me tko ima kakvu stranačku iskaznicu ili nema nikakvu iskaznicu. Zanima me tko će raditi svoj posao”, rekao je i dodao “planiramo napraviti uštede, da svatko može dobiti na natječaju posao i da u gradu Zagrebu možemo uštedjeti 300 milijuna kuna i 300 milijuna kuna u Zagrebačkom holdingu”.

N1 uživo, 8. ožujka, 12:05

U podnevnom javljanju iz grada slušamo Slavka Kojića, Bandićeva financijskog genija, koji reče kako “ono što je Bandić napravio nitko neće moći popraviti”. Lapsus ili frojdovska omaška? Ne ulazimo u to, u svakom slučaju istina. Kojić je rekao i da je Bandića krivo uspoređivati s Perom Pirkerom i Matom Mikićem jer su oni živjeli u velikoj državi koja je pomagala Zagrebu a mi smo mali, jadni i oporavljamo se od ratnih rana (Nijemci su se od razrušene države u kojoj nije ostala cigla na cigli oporavili za deset godina). No, nije li Hrvatska u Jugoslaviji bila pljačkana više od afričkih kolonija (Tuđman, Đodan?)

Uskoro smo na ekranima gledali Zorana Milanovića koji je objasnio funkcioniranje hrvatskog pravosuđa (Šeks zove kuma Šeparovića, kum da delikatne predmete u kojima treba poštovati samo sud svoje Partije sutkinji izvjestiteljici od povjerenja, i svi budu sretni i zadovoljni). No on, Milanović, predlaže Zlatu Đurđević – read my lips – a vi, Plenki, Sova, Miro, gurajte Sessu, Šupe, koga god želite… ali, No pasarán!

portalnovosti

3 comments

  1. Očita je Rašetina sklonost prema političkom, prema svemu to usporava ili dinamizira državu i društvo. Kultura je slabije zastupljena, premda je i ona dio političkog spektra.

  2. Treba znati uočiti. To je prvo. A drugo je treba znati uočeno opisati i usporediti. Bravo druže Rašeta! Nisam ironičan, ovo druže kažem iz simpatija.

  3. Borisova ironija pomiješana sa satirom, baš osvježava

Odgovori