TV rašetanje: Klizanje na ogledu

“Brozo ga je ovdje stavio i metnuo”, grmi oduševljeni komentator utakmice Hrvatska – Slovačka, a mi se sklanjamo pod stol od srama. Nogomet nije klizanje na ledu, komentator nije Milka Babović, ali zar mora baš tako nisko, tako uličarski, tako otvoreno seksistički?

Komentiranje je bilo vrh dna – utakmica Hrvatska – Slovačka (foto Slavko Midžor/PIXSELL)

Duga mračna noć, HRT, 30. kolovoza, 21:07

Cijelog ljeta s Prisavlja su nas terorizirali jednim Vrdoljakovim šundom, a onda najavili nastavak torture drugim. Krenula je “Duga mračna noć”, u ritmu jedna epizoda tjedno. Slijede tri mjeseca patnje! “Noć” je nešto gledljivija od “Generala”, nije to baš takvo zlodjelo i mrčenje vrpce, no vrlo je teško reći da se radi o dobroj seriji. Vrdoljak je scenarij napisao još u socijalizmu, ali ga je komisija više puta odbijala jer nije valjao (scenarij, ne Vrdoljak). Kad se popeo na vlast s HDZ-om, iskoristio je priliku i ekranizirao svoj rad, ali ga nije previše prepravljao pa su Nijemci ostali gori zlikovci no što su bili. No našem je junaku to svejedno – bitno je naplatiti tantijeme. Čime Antun Vrdoljak zaslužuje takav status na HRT-u? Tretiraju ga kao Johna Forda, dok puno bolji režiser, Krešo Golik (“Inspektor Vinko)”, ide na Klasik TV-u, a o tome da će neki mladi autor imati šansu poput Vrdoljaka (u socijalizmu je imao 15 filmskih uloga i snimio 11 dugometražnih filmova) ne treba ni sanjati. (Trebalo bi emitirati i neke stvari koje nisu reprizirane, kao što su “Olujne tišine”, “Fergismajniht”, “Sumorna jesen”, “Nepokoreni grad”, “Bombaški proces” i sl.). Televizija Zagreb je, u nenarodnom režimu, snimala po 24 drame godišnje. Emitirane su u terminu ponedjeljkom poslije Dnevnika. Kad bi HRT napokon dobio nekog pametnog ravnatelja, taj bi maknuo svu ovu makulaturu, zabranio TV prodaju, ukinuo beskonačno stupidnu najavu filma u informativnim emisijama (svjetski raritet), zabranio prekidanje filmova reklamama (to je učinio Radman), a od HRT-a napravio pogon koji će opet ekranizirati domaće pisce i odrađivati javnu funkciju, umjesto da služi kao poligon za bogaćenje nekih drugova i drugarica.

Hrvatska – Rusija, Nova TV, 1. rujna, 20:00

To je doseg! Robert Jarni, umirovljena legenda, zasjenio je outfitom cijelu utakmicu Hrvatska – Rusija. Naime, u studiju Nove TV pojavio se u sakou “na štrafte” (ljubičasto-bijele), pa se u studio javio neki gledatelj – Stjepan Crepulja se zove – s pitanjem gdje je Jarni kupio sako. “E, to sam i ja htio pitati, gdje je kupio sako”, upleo se i voditelj. “Ostat će ipak tajna”, procijedio je Jarni. Cijela se internetska galaksija potom angažirala oko sakoa na pruge. “Bubimir”, bio je jedan komentar; “Srećko Šojić”, bio je drugi, i tako dalje i tomu slično. Porijeklo sakoa ipak nije ostalo tajna. Na ražnju javnosti, pod mukama, Jarni je popustio i priznao. “Vrlo rado ću reći o kojoj se marki radi. To je Gianfranco Ferre. Kupio sam ga prije par godina u Italiji, u Torinu”, rekao je kasnije novinarima. Ferreova kreacija košta oko 1500 kuna, to je haute couture, ne prêt-à-porter. Ali nije, brate, za sredine koje vole unificiranost, kao što je naša.

Dnevnik, HRT, 2. rujna 19:00

Vijest o smrti Mikisa Teodorakisa, koju cijeloga dana vrte sve radijske postaje, u HRT-ovu Dnevniku ne nalazi mjesta. Hrvatska nije baš najpogodnije mjesto za dostojan ispraćaj velikana. Grčka je proglasila trodnevnu nacionalnu žalost – ej, tri dana! – a toliko ovdje nismo imali otkako je Kardelj umro. Umrla je ovih tjedana velika novinarka Dara Janeković, u tišini, bez “hvala”, umro je tako prije par godina i najveći hrvatski nakladnik, Slavko Goldstein (ispraćen je bio s neshvatljivom količinom antisemitizma, uz jedva čujno “zbogom”), gigant hrvatske kulture Stanko Lasić, autor jednog od najdubljih i najvećih književnoteorijskih, pa i filozofskih opusa u europskoj kulturi, netragom je nestao – njegove su knjige hrvatskoj publici danas jednako bliske kao i bugarska književnost. Otišao je tiho, neopaženo i slikar Josip Vaništa, i nitko od njih nije ispraćen kako dolikuje, a zemlja bez kulture je kao neka stvar na kiši. U Hrvatskoj velik ispraćaj ima samo poneki estradnjak, koji je imao sreću umrijeti na sunčan dan. Ovdje se živi s figom u džepu, a najdublja filozofija koja je potrebna masi je “u se, na se i poda se”, odnosno “zna se”. Uz to se da lijepo živjeti. Dok smo mi, nema smrti, kad dođe smrt, nema nas; udarimo brigu na veselje. A to je bila i poruka “Grka Zorbe”, za čiji je ples Teodorakis skladao besmrtni sirtaki, muziku koja pokazuje kako se čovjek duhom može uzdići iznad svakog poraza.

Dnevnik, Nova TV, 4. rujna, 19:15

Upao si ti, sine, u kašetu brokava – rekli bismo Tomislavu Tomaševiću. Naslijedio je grad od Bandića, čovjeka koji je stekao veće bogatstvo od ijednog mafijaša u našoj politici i našoj mafiji. Ostavio je “vladu” veću od kineske i ruske (27 resora), dugove, najskuplju i najneefikasniju žičaru na svijetu, ukratko spaljenu zemlju. Mislav Bago primio je čovjeka koji čisti Augijeve staje, koji mu se pojadao kako je znao u što se upušta, ali kako su ga dimenzije zla ipak zatekle. “Financije su bile gore od očekivanih. Neke stavke nisu uopće imale uporište u proračunu. Nisu bili realno prikazani troškovi ZET-a koji su veći od planiranih, neke stavke oko upravljanja imovine, kojih je potrošeno dvostruko više od predviđenog. Proračun se planirao nerealno. Bilo je nebitno što piše u proračunu, troškovi su se događali – to nije normalno”, rekao je Tomašević, najavljujući rebalans proračuna idući tjedan. Kakav god rebalans bio, valja ga razumjeti – Bandić je trošio ono što nije imao, a Tomašević mora vraćati ono što je potrošeno. Otkud? Pa mora rezati, i to će trajati gladnu godinu. Nakon smrti seljačkog gradonačelnika uvodi se i građanski odgoj, napokon, mada su prve kritike da je preblag, preoportunistički, preračanovski. “Suludo je da sam postao kao premijer koji je naslijedio stare ministre. Sljedeći tjedan imamo tri natječaja. Bit će testiranje, ići će na intervju. Pitat ćemo ih za viziju ureda”, najavio je Tomašević, osvrćući se na obnovu koju bi trebalo voditi iz jednog centra. “Obnova bi trebala biti puno lakša, kao što bi trebala olakšati kreditne linije. Država bi preko HBOR-a trebala dati kredite. Zakonom se trebaju riješiti legalizacija i vlasnički odnosi”, rekao je gradonačelnik ostatka ostataka nekoć slavne metropole.

Hrvatska – Slovačka, Nova TV, 4. rujna, 20:00

Brozo ga je ovdje stavio i metnuo”, grmi oduševljeni komentator utakmice Hrvatska – Slovačka, a mi se sklanjamo pod stol od srama. Pa dobro, majku mu staru, zar mora baš tako nisko, tako uličarski, tako otvoreno seksistički? Nogomet nije klizanje na ledu, komentator nije Milka Babović, ali ovo je stvarno bio vrh dna. Nešto kasnije čujemo komentar kako je igrač loše plasirao loptu. “Nije je opalio kako treba”, veli nogometaš. “Morat ćemo staviti oznaku plus 18”, smije se voditelj. Fakat, ne bi bilo loše.

P. S. Za komentiranje utakmice sa Slovačkom Jarni je obukao svijetloplavi sako i crnu košulju, konzervativno i nerizično.

portalnovosti

3 comments

  1. Rašetina rutina koja nadilazi “kreativnost” razvikanih kolumnista.

  2. “Televizija Zagreb je, u nenarodnom režimu, snimala po 24 drame godišnje. Emitirane su u terminu ponedjeljkom poslije Dnevnika. Kad bi HRT napokon dobio nekog pametnog ravnatelja, taj bi maknuo svu ovu makulaturu, zabranio TV prodaju, ukinuo beskonačno stupidnu najavu filma u informativnim emisijama (svjetski raritet), zabranio prekidanje filmova reklamama (to je učinio Radman), a od HRT-a napravio pogon koji će opet ekranizirati domaće pisce i odrađivati javnu funkciju, umjesto da služi kao poligon za bogaćenje nekih drugova i drugarica.”

    E, moj Boris. Bilo pa se spominjalo. Zlatno doba je prošlo, a dans je na snazi povratak u kameno!

  3. ” “Nije je opalio kako treba”, veli nogometaš. “Morat ćemo staviti oznaku plus 18”, smije se voditelj. Fakat, ne bi bilo loše………………”

    Nije sve za svakoga : ne kažem da je Jarni svatko, ali nije komentator kakav treba biti………..Ovo sam citirala jer je glupo rečeno , pa makar lascivno shvatili, kao šalu.

    Generala i Mračnu noć nisam gledala niti ću ……….Ne svidja mi se ta prevelika familijarnost u stvaralaštvu a u konačnici i novci na hrpi…………Ne ostavljaju ni “umjetnički” dojam, ni moralni…….Toliko o Vrdoljakovima

Odgovori